FRANC-LIBERATION OD 15.1.03. KNJIGA DANIELA CARTONA

FRANCUSKA LIBERATION 15.I.2003. Jedno pero napada tisak "'Kohabitacija, spletke i tajne'. S tom prvom knjigom Daniel Carton počeo je prije tri godine svoj oproštaj s političkim novinarstvom. Danas se vraća sa sugestivnim naslovom 'Naravno, ovo je off', smjerajući na izričaj koji zlorabe političari kako bi uvijek zainteresiranom tisku prišapnuli neke povjerljive podatke, s imunitetom anonimnosti. (...) Daniela Cartona jako su razočarali francuski mediji čiji je glavni nedostatak da su općenito odgojeni u dubokom poštovanju prema moćnicima, napose prema političarima, a nisu protuteža vlasti, kao u anglosaksonskim zemljama. To se nasljeđe ne da ukloniti unatoč pokušajima oslobađanja u zadnjih trideset godina, kao što je ovih dana pokazala raspra o televizijskom izvješću posvećenom supruzi ministra Republike. (...) Pravilo 'off-a', obraćanje s 'ti', pajdašenje, usluge, sve su to otegotne okolnosti koje potkrjepljuju optužbu za stalni dosluh i za opću suradnju političara i novinara. Budući da je Carton upoznao tisak iznutra, njegova se tvrdnja često čini točnija od tvrdnje o 'jedinstvenoj misli' u medijima koju su prije nekoliko godina iznijeli bourdieuovci koji nisu znali kako oni djeluju. No i ona ima svoje granice i skrajnosti. Carton se ne pita o problemu 'izvora' i o bliskosti između novinara i davatelja informacija koju oni zahtijevaju. Neki običaji na koje upozorava nisu dokazi za optužbu. Autor to sam kaže. Zgodno obraćanje s 'ti' koje napada, i sam je prakticirao, što ga nije spriječilo da iskreno piše o onima kojima je govorio 'ti'. (...) Cartonova knjiga ostaje na razini folklora stanovitog francuskog novinarstva koje uopće nije francusko novinarstvo. Dakle, on očijuka sa stanovitom tendencioznom demagogijom koja je u tome da 'svjesno staje na stranu 'niže' Francuske kojom se stalno manipulira i koja nema pravo znati što se šuška off', kada novinari i političari zaključuju 'pakt koji ujedinjuje 'višu' Francusku'. To je neugodno pojednostavljivanje koje umanjuje važnost autorova govora. Jer, najveći problem nije što neka piskarala imaju kukavnu predožbu o svom zanimanju za koje misle da treba dijeliti interese ovoga ili onoga. Oni su iznimka. Glavno je pitanje promjena francuskog medijskog krajolika koja ga čini sve manje raznolikim. Možda će uskoro u modi biti poptuno poslušan tisak, bez istraga, a možda i bez novinara. To osiromašenje uz još živu francusku tradiciju smjernog novinarstva prava je potencijalna demokratska katastrofa. Nažalost, Carton o tomu ne govori", piše Jean-Michel Thenard.