DE-VA-IQ-US-SUKOBI-Ratovi-Religija/vjerovanje-Politika nj 14.I.-sz-papa u mirovnoj misiji NJEMAČKASUEDDEUTSCHE ZEITUNG14. I. 2003.Riječi protiv divizija"George W. Bush nije povjesničar, ali možda se sada u svojem Ovalnom uredu
naslanja u stolici i pomišlja na Staljinovo ironično pitanje: 'Koliko divizija ima Papa?' Opet jedan poglavar katolika izaziva jednu veliku silu i opet crkveni vođa može posegnuti tek za oružjem riječi. Ivan Pavao II. u svakom je slučaju odabrao oštre rečenice kad je u ponedjeljak u Vatikanu držao svoj novogodišnji govor diplomatskom zboru: 'Ne ratu' i 'Ne egoizmu'. 'Rat nikada nije neizbježna sudbina. Rat uvijek znači poraz za čovječanstvo', rekao je Pontifeks. Pri tomu narodi još nikada nisu tako jasno osjećali koliko je stanje u svijetu nestalno. Ivan Pavao II. već je više puta zauzeo stajalište protiv iračkoga rata, no ovaj put je to učinio krepko i tako nediplomatski jasno. Kao i u ranijim sukobima, Papa si uzima pravo da se u sudbinskim pitanjima umiješa u politiku i da moralno djeluje kao globalni igrač. Naglašava da rat nije jednostavno 'drugo sredstvo' rješavanja sukoba, podsjeća na patnje Iračana pod sankcijama i ukazuje na međunarodno pravo. Povelja Ujedinjenih naroda utvrđuje
NJEMAČKA
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG
14. I. 2003.
Riječi protiv divizija
"George W. Bush nije povjesničar, ali možda se sada u svojem Ovalnom
uredu naslanja u stolici i pomišlja na Staljinovo ironično pitanje:
'Koliko divizija ima Papa?' Opet jedan poglavar katolika izaziva
jednu veliku silu i opet crkveni vođa može posegnuti tek za oružjem
riječi. Ivan Pavao II. u svakom je slučaju odabrao oštre rečenice
kad je u ponedjeljak u Vatikanu držao svoj novogodišnji govor
diplomatskom zboru: 'Ne ratu' i 'Ne egoizmu'. 'Rat nikada nije
neizbježna sudbina. Rat uvijek znači poraz za čovječanstvo', rekao
je Pontifeks. Pri tomu narodi još nikada nisu tako jasno osjećali
koliko je stanje u svijetu nestalno.
Ivan Pavao II. već je više puta zauzeo stajalište protiv iračkoga
rata, no ovaj put je to učinio krepko i tako nediplomatski jasno.
Kao i u ranijim sukobima, Papa si uzima pravo da se u sudbinskim
pitanjima umiješa u politiku i da moralno djeluje kao globalni
igrač. Naglašava da rat nije jednostavno 'drugo sredstvo'
rješavanja sukoba, podsjeća na patnje Iračana pod sankcijama i
ukazuje na međunarodno pravo. Povelja Ujedinjenih naroda utvrđuje
da se za rat smije odlučiti samo kao za zadnju opciju i pod strogim
uvjetima. Političari moraju spriječiti da 'cijeli narodi ili
cijelo čovječanstvo potonu u ponor'.
Ta se lekcija Bijeloj kući ne može sviđati, no ne iznenađuje. Od
svojega nastupa 1978. poljski se Papa sve više i više približavao
pacifizmu. Tako se prije dvanaest godina očitovao protiv
Zaljevskoga rata za oslobađanje Kuvajta. Kasnije je Vatikan stalno
osuđivao američke i britanske zračne napade na Irak i zalagao se za
primirje u kosovskomu ratu. A kad su Amerikanci u jesen 2001. gonili
Osamu bin Ladena po Hindukušu, Papa je govorio o 'voljenim
plemenima Afganistana kojima treba pružiti svu potrebnu pomoć'.
Nauk starih crkvenih učitelja o pravednom ratu - zaključeno
poglavlje? Ne posve. Ni Ivan Pavao II. nije postao radikalni
pacifist. Tako je Papa u raspravi o humanitarnoj intervenciji rekao
da je nasilno razoružavanje agresora legitimno i čak obvezatno 'ako
je civilno stanovništvo u opasnosti da podlegne udarcima
nepravednog napadača a napori politike i sredstva nenasilne obrane
nisu urodila plodom'. No i tada se smije postupiti samo vremenski
ograničeno, s jasnim ciljem uz poštivanje međunarodnoga prava i
odgovornosti nadnacionalnog autoriteta, čitaj: Ujedinjenih
naroda.
U Iraku po mišljenju Vatikana nisu ispunjeni uvjeti za opravdan
rat. Stoga će Ivan Pavao II. i dalje imati slušateljstvo i čak
pokrenuti vlastitu mirovnu misiju. Rimske novine izvješćuju da bi
francuski kurijski kardinal Roger Etchegaray uskoro mogao putovati
u Bagdad i Washington. Papa pak zna kako se u svjetskoj politici
teško prolazi bez divizija. No ipak je njegova crkva nadživjela
Staljinovo carstvo i bez postrojba", piše Stefan Ulrich.