FRANC-LIBERATION OD 14.1.03. FRANCUSKO-NJEMAČKA SVAĐA OKO BUDUĆEG EU USTAVA

FRANCUSKA LIBERATION 14.I.2003. Francuska i Njemačka se svađaju oko budućeg europskog Ustava "Tjedan dana prije velike proslave četrdesete obljetnice ugovora o francusko-njemačkom prijateljstvu, Nijemci i Francuzi imaju velikih teškoća u usklađivanju svojih stajališta o budućnosti Europe. Jučer su Gerhard Schroeder i Jacques Chirac sa svojim ministrima vanjskih poslova večerali u Elizejskoj palači, kako bi pokušali utvrditi zajednički prijedlog o ustanovama Unije. Nema puno vremena, budući da u ponedjeljak s njime treba upoznati europski Konvent kojim predsjeda Valery Giscard d'Estaing. Francusko-njemački dogovor očito bi presudno utjecao na izradu budućeg Ustava. Berlin i Pariz već su se uspjeli dogovoriti o nekolikim pitanjima u svezi s proširenjem Europe: obrani, pravosuđu i unutarnjim poslovima, 'gospodarskoj vladi' područja eura. No institucijska je tema puno osjetljivija: žestoko su se sukobili oko sporazuma iz Nice zaključenog u prosincu 2000., ali se nisu uspjeli nagoditi. Stvari su krenule nabolje tek prije dvije godine. Jer, sadržaj raspre nije se mijenjao zadnjih pedeset godina. Francuzi su tradicionalno skloni europskom vijeću šefova država i vlada kao vrhovnoj instanci Unije i vijeću ministara, dvjema ustanovama u kojima sjede države kao takve. One su, po mišljenju Pariza, jedini nositelji 'demokratske zakonitosti' u izvršnoj vlasti Unije. Njemačka, naprotiv, vjerna federalističkom pristupu, misli da buduća 'vlada' EU-a može biti samo Europsko povjerenstvo. Ministarsko bi vijeće bilo neka vrsta 'državnog senata' koji bi zasjedao uz Europski parlament. Berlinu smeta sve što kvari njihovu zamisao o 'Sjedinjenim Europskim Državama'. Prijedlog Jacquesa Chiraca o imenovanju predsjednika Europskog vijeća - kojeg bi birali 'šefovi' na više godina - nema dobar prijam preko Rajne. Jer, budući bi 'europski predsjednik' zasjenio sve druge ustanove. Berlin je, dakle, dao do znanja da neće to prihvatiti ako se, zauzvrat, ne pojača legitimnost predsjednika Povjerenstva tako da ga biraju europski zastupnici (umjesto da ga imenuju šefovi država i vlada). No to se Parizu ne sviđa. Povrh toga, Nijemci žele da se taj stalni predsjednik koji će ukinuti 'rotirajuće polugodišnje predsjedanje' imenuje iz redova predsjednika na dužnosti: 'Drugim riječima, to ne bi bio posao s punim radnim vremenom kao što mi želimo', žali francuski diplomat. Nijemci misle da se tako smanjuje utjecaj tog mjesta, ako se ono jednom uvede. Šef njemačke diplomacije Joschka Fischer, kojemu Schroder pušta na volju u pregovaranju, ima u glavi svoj plan, 'svoju veliku teoriju', kaže jedan diplomat. Bio bi spreman prihvatiti predsjednika 'a la francaise', uz uvjet da on ujedno bude predsjednik Povjerenstva. To spajanje dviju dužnosti u početku je zagovarao Pierre Lequiller, zastupnik UMP-a koji u Konventu zastupa Narodnu skupštinu. Za Fischera bi to bila mogućnost da se stvori jaka 'europska vlada' koju on priželjkuje. Zasad se ta mogućnost malo sviđa Elizejskoj palači: 'Francuska želi sačuvati postojeći institucijski trokut (Povjerenstvo-Ministarsko vijeće- Europski parlament)', kaže diplomat. Napokon, Berlin i Pariz se ne slažu oko vanjske i sigurnosne politike. I tu Nijemci žele da je na koncu vodi Povjerenstvo, federalna instanca, dok Pariz ostaje pri svojoj zamisli da se svi instrumenti vanjske politike stave na raspolaganje Ministarskom vijeću... Naprotiv, o drugim pitanjima nije bilo teško dogovoriti se, primjerice o nužnom proširenju glasovanja na temelju kvalificirane većine u Ministarskom vijeću i o jačanju ovlasti Europskog parlamenta koji bi se u donošenju europskih zakona izjednačio s Ministarskim vijećem. No Berlin i Pariz nisu se očitovali o tome kako će se odrediti kvalificirana većina. Radije su zaobišli problem prevelikog broja njemačkih zastupnika u Europskom parlamentu. Ionako ima dosta osjetljivih tema", piše Jean Qatremer.