DE-S-RAZORUŽANJE-Politika-Obrana nj 13.I.-fr-zabrana kemijskog oružja NJEMAČKAFRANKFURTER RUNDSCHAU13. I. 2003.Kako vlade otežavaju ukidanje kemijskog oružja"Ugledni znanstvenici, političari i diplomati iz 13 država svojim apelom
ukazuju da se prije deset godina zaključeno ukidanje kemijskog oružja sporo provodi. 27 autora apela zabrinuti su zbog pokušaja da se sporazum obezvrijedi i da se onemogući njegov nadzor.Međunarodna konvencija o zabrani razvitka, proizvodnje, skladištenja i uporabe kemijskog oružja kao i o uništavanju zaliha, potpisana je 13. siječnja 1993. Sporazum je potpisalo 147 članova. Neke države u kriznim područjima ipak drže otvorenom opciju uporabe kemijskog oružja, među njima Izrael, Sjeverna Koreja, Irak, Egipat i Sirija.Potpisnicima apela pripadaju bivši glavni izaslanici SAD-a, Sovjetskog saveza, Velike Britanije, Indije i Njemačke na ženevskoj konferenciji o razoružanju kao i australski bivši ministar vanjskih poslova Gareth Evans. Apel su poduprli i znanstvenici i stručnjaci za razoružanje Johan Lundin iz Švedske i Maurizio Barbeschi iz Italije.
NJEMAČKA
FRANKFURTER RUNDSCHAU
13. I. 2003.
Kako vlade otežavaju ukidanje kemijskog oružja
"Ugledni znanstvenici, političari i diplomati iz 13 država svojim
apelom ukazuju da se prije deset godina zaključeno ukidanje
kemijskog oružja sporo provodi. 27 autora apela zabrinuti su zbog
pokušaja da se sporazum obezvrijedi i da se onemogući njegov
nadzor.
Međunarodna konvencija o zabrani razvitka, proizvodnje,
skladištenja i uporabe kemijskog oružja kao i o uništavanju zaliha,
potpisana je 13. siječnja 1993. Sporazum je potpisalo 147 članova.
Neke države u kriznim područjima ipak drže otvorenom opciju uporabe
kemijskog oružja, među njima Izrael, Sjeverna Koreja, Irak, Egipat
i Sirija.
Potpisnicima apela pripadaju bivši glavni izaslanici SAD-a,
Sovjetskog saveza, Velike Britanije, Indije i Njemačke na
ženevskoj konferenciji o razoružanju kao i australski bivši
ministar vanjskih poslova Gareth Evans. Apel su poduprli i
znanstvenici i stručnjaci za razoružanje Johan Lundin iz Švedske i
Maurizio Barbeschi iz Italije.
Dokument daje diferenciranu sliku i ukazuje i na uspjehe zabrane
kemijskog oružja: države članice konvencije prijavile su ugovornoj
organizaciji u Haagu (OPCW) posjedovanje 8,6 milijuna komada
streljiva sa 70 tisuća tona kemijskih borbenih tvari. Stručnjaci
OPCW-a pregledali su to oružje. Jedna desetina od toga do sada je
uništena pod međunarodnim nadzorom. Osim toga su potpisnici
ugovora obznanili 61 proizvodni pogon kemijskog oružja. Više od
polovice u međuvremenu su zatvoreni ili prenamijenjeni u mirovne
svrhe. Tehničko tajništvo OPCW-a obavilo je više od tisuću
inspekcija u 49 država.
Unatoč tomu još puno toga treba učiniti. Tako je u Rusiji kemijsko
razoružanje tek počelo i znatno zaostaje za utvrđenim vremenskim
planom. Po mišljenju autora apela, potrebna je znatna međunarodna
novčana pomoć kako bi se zbog teškog gospodarskog stanja Rusije
njezin golemi arsenal kemijskog oružja uništio u dogledno
vrijeme.
Potpisnici se ipak boje još gorega. Neke odluke izvršnog tijela
OPCW-a u kojemu sjede predstavnici vlada, 'nisu u skladu s
konvencijom', zaključili su. Da ograničeno tumačenje nadzornih
propisa ugrožava prava i neovisnost inspektora. Ograničavanjem
proračuna namjerno se sprječava ispunjenje inspektorskih zadaća,
ponajprije u pogledu nadzora kemijske industrije. 'Stalno zakazuju
političke instancije organizacije kad treba donositi odluke u
konkretnim pitanjima', kaže se u dokumentu. Autori zahtijevaju 'da
neke države članice odustanu od svojeg sadašnjeg restriktivnog
ponašanja prema konvenciji i njezinoj organizaciji i da se sve
vlade potrude popraviti štetu koju su time napravile'.
U tekstu države nisu imenovane. No poznavatelji ne dvoje da
ponajprije SAD postavlja prepreke na put provedbi zabrane
kemijskog oružja. Druge države na internim vijećanjima kritiziraju
takvo ponašanje, ali ga u praksi ipak oponašaju. Zabrinutost
izaziva i nastojanje vojnih sila kao što su SAD i Rusija, da se
legaliziraju navodno 'nesmrtonosne' kemijske borbene tvari", piše
Pierre Simonitsch.