WT 9. I. INOZEMNE PODZEMNE STRUJE GLOBALIZMA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 9. I. 2003. Inozemne podzemne struje globalizma "Joseph Stiglitz, akademski ekonomist pri Sveučilištu Columbia i nedavni dobitnik Nobelove nagrade, udaljio se od uvriježenog stajališta svojih kolega u pogledu koristi globalizma. Čini se kako se slaže da je SAD imao koristi od globalizma, no tvrdi kako su siromašne zemlje pretrpjele štetu nakon što su na njihova tržišta ušli napredniji proizvođači, jer je nestalo sustava socijalnog osiguranja za radnike koji izgube svoja radna mjesta zbog uvoza. Ako Stiglitz može učiniti to da je dopustivo dovoditi u pitanje to imaju li od globalizma koristi siromašne zemlje, možda će se neko usuditi postaviti pitanje funkcionira li globalizam i za SAD, bez da ga se naziva protekcionističkim glupanom. Napokon, ako je Adam Smith u pravu kada govori o koristima trgovine, liberalizacija trgovine bi trebala biti djelotvorna za sve zemlje. Adam Smith je uvjerio ekonomiste da, umjesto da svaka zemlja proizvodi sve što joj je potrebno, sve bi imale koristi da se svaka zemlja specijalizira u proizvodnim područjima u kojima određena zemlja ima najviše koristi ili najmanje štete i da međusobno trguju robom. Ovaj je prijedlog iznesen je 1776., godine kada je potpisana Deklaracija o neovisnosti, a Smithov je prijedlog prihvaćen izvanredno dobro. Prema Smithovom prijedlogu, roba proizvedena unutar svake zemlje bila bi izvezena kako bi se zaradio novac za uvoz robe iz drugih zemalja. Smith u svom modelu ne predviđa slučaj s kojim smo suočeni danas, kada tvrtke SAD-a premještaju svoj kapital i tehnologiju u Kinu i Indiju i zapošljavaju radnu snagu tih zemalja kao bi proizveli robu koju američke firme prodaju na američkom tržištu. Ovo nije trgovina u Smithovom smislu, i nije jasno koju korist ima SAD. Dioničari i direktori globalnih tvrtki imaju koristi od viših profita a američki potrošači plaćaju niže cijene sve dok ne padne vrijednost dolara zbog povećanja trgovačkog deficita. Posljedica nižih cijena su otpuštanja odnosno gubitak radnih mjesta zbog proizvodnje koja se premiješta van SAD-a. Smith nije analizirao slučaj globalno mobilnog kapitala, tehnologije i tvornica. Kada američke tvrtke premjeste svoju proizvodnju robe za tržišta SAD-a u inozemstvo, kako bi profitirali od niže cijene rada, gdje je u svemu korist za Sjedinjene Države? Kada globalne tvrtke za cilj imaju najnižu cijenu proizvodnje - u ovom slučaju rad - korist imaju zemlje sa najnižim cijenama rada. SAD ne trguje s Kinom, koristi kinesku radnu snagu za proizvodnju robe za američka tržišta. Roba koju američke tvrtke proizvode u Kini računa se kao uvezena roba kada ulazi u SAD, no mi ne plaćamo za taj uvoz prodajući robu proizvedenu u SAD-u Kini. SAD, navodno supersila, ima skoro 100 milijardi dolara trgovačkog deficita u proizvedenoj robi s Kinom, zemljom Trećeg svijeta. Sve veći trgovački višak vrijednosti dobiven trgovinom u Kini pokazatelj je kako je kineska valuta precijenjena. Uobičajeno bi bilo da brokeri dignu cijenu dolara u odnosu na kinesku valutu, ili da Uncle Sam računa kako će Kina sama revalorizirati svoju valutu, tako povećavajući cijenu robe proizvedene u Kini u dolarima. Međutim, to se nije dogodilo, što je potaklo spekulacije da američke tvrtke koje su svoju proizvodnju preselile u Kinu, a koje profitiraju od podcijenjene kineske valute, lobiraju protiv revalorizacije. Vlada SAD-a sretna je sve dok Kina svoj višak vrijednosti dobiven trgovinom pretvara u obveznice američke federalne pričuve. Ekonomisti mogu tvrditi da će, dugoročno, proizvodnja u inozemstvu rezultirati višim plaćama za Kineze i snižavanjem onih u SAD-u, i da će se plaće u jednom trenutku izjednačiti. No u međuvremenu, SAD bi mogao pretrpjeti pad životnog standarda a uspon ljudi na društvenoj ljestvici bi mogao biti blokiran, dok se poslovi proizvodnje i visoke tehnologije preseljavaju u zemlje s nižom cijenom rada. Ogromni trgovinski deficit SAD-a dolar su doveli u opasno osjetljiv položaj. Pad njegove vrijednosti mogao bi se dogoditi istovremeno s ratom na Bliskom Istoku. Smanjenje vrijednosti dolara moglo bi naštetiti i tržištu dionica i obveznica i tako otežati gospodarski oporavak. Gospodarska previranja kod kuće mogu zasjeniti pobjedu nad Sadamom Huseinom. Proizvodnja u zemljama trećeg svijeta za domaća tržišta ima drugačije posljedice od trgovačke liberalizacije, koja znači to da zemlje otvaraju svoja tržišta za svoju robu. Proizvodnja u inozemstvu znači pad vrijednosti dolara. Američki potrošači nemaju koristi od smanjene potrošačke moći", piše Paul Craig Roberts.