DE-US-IQ-KP-SAD-IRAK-SJEVERNA_KOREJA-Ratovi-Diplomacija-Vlada-Obrana nj 9. I. TAZ: sjeverna koreja ili irak NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG9. I. 2003.Izlaz u Pjongjangu"Pruža li sukob sa Sjevernom Korejom Bushovu kabinetu mogućnost
dostojanstvenog izlaska iz slijepe ulice u vidu rata protiv Iraka? Jesu li vlade u Bagdadu i Pjongjangu proteklih mjeseci čak koordinirale svoju politiku kako bi iskonstruirale upravo takvu situaciju?O toj se mogućnosti puno spekulira ali dokaza je zasada još manje nego kada je u pitanju novo iračko oružje za masovno uništenje. Naravno, ozbiljne analize ne trebaju u potpunosti isključiti ni mogućnost koordinacije između Bagdada i Pjongjanga. Moguće je krenuti od pretpostavke da se u oba glavna grada u najmanju ruku potajno raduju dilemi u kojoj se trenutno nalazi Bushov kabinet. Naime, Washington sada mora pokusati što je sam skuhao.U protekle je dvije godine Bushov kabinet paušalno, bez ikakvih nijansi i dokaza stigmatizirao Sjevernu Koreju, Irak i neke druge države kao 'sile osovine zla' odnosno kao 'države-nitkove', koje teroristima isporučuju sredstva za masovno uništenje. U svojoj novoj 'Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji' Bushov je kabinet
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
9. I. 2003.
Izlaz u Pjongjangu
"Pruža li sukob sa Sjevernom Korejom Bushovu kabinetu mogućnost
dostojanstvenog izlaska iz slijepe ulice u vidu rata protiv Iraka?
Jesu li vlade u Bagdadu i Pjongjangu proteklih mjeseci čak
koordinirale svoju politiku kako bi iskonstruirale upravo takvu
situaciju?
O toj se mogućnosti puno spekulira ali dokaza je zasada još manje
nego kada je u pitanju novo iračko oružje za masovno uništenje.
Naravno, ozbiljne analize ne trebaju u potpunosti isključiti ni
mogućnost koordinacije između Bagdada i Pjongjanga. Moguće je
krenuti od pretpostavke da se u oba glavna grada u najmanju ruku
potajno raduju dilemi u kojoj se trenutno nalazi Bushov kabinet.
Naime, Washington sada mora pokusati što je sam skuhao.
U protekle je dvije godine Bushov kabinet paušalno, bez ikakvih
nijansi i dokaza stigmatizirao Sjevernu Koreju, Irak i neke druge
države kao 'sile osovine zla' odnosno kao 'države-nitkove', koje
teroristima isporučuju sredstva za masovno uništenje. U svojoj
novoj 'Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji' Bushov je kabinet
izričite prijetnje po potrebi čak i 'preventivnom' upotrebom
atomskog oružja protiv 'država-nitkova' uzdigao na razinu službene
politike Sjedinjenih Država. Takva američka politika grubo krši
međunarodne zakone i dosada je kod Njemačke i ostalih zapadnih
saveznika nailazila samo na postiđujuću šutnju.
No, u Pjongjangu tumače prijetnje Washingtona kao povlačenje
sigurnosnih jamstava koje je Clintonov kabinet ponudio Sjevernoj
Koreji u - do danas tajnim - dodatnim protokolima sporazumu iz 1994.
g. Takva je percepcija u Pjongjangu vrlo razumljiva ali nije
razumljiva reakcija, koja obuhvaća odustajanje od sporazuma i
nastavak nabavke vlastitog atomskog naoružanja. Vlade u
Washingtonu 'kronično su nesposobne' usredotočiti se na više od
jedne vanjskopolitičke krize istodobno, konstatirao je ovih dana
nekadašnji ministar vanjskih poslova Warren Christopher,
pozivajući predsjednika Busha da posveti punu pozornost mirnom
rješavanju sukoba sa Sjevernom Korejom. Prihvati li Bush tu
sugestiju, mogao bi jednog dana biti prisiljen zahvaliti se
vlastodršcima u Pjongjangu što su ga sačuvali iračke pustolovine",
zaključuje Andreas Zumach.