RU IOZVESTIJA 9. I. 2002. AMERIKA SUPREDRŽAVA

RUSIJA IZVESTIJA 9. I. 2003. Amerika može izgubiti ulogu super-države Prošle godine se bilo nekoliko propusta: prvi, nije postignuto jedinstvo velikih država u okvirima protuterorističkog rata, Reklo bi se, da je zajednički neprijatelj trebao ujediniti saveznike, ali su naprotiv odnosi ostali daleko od harmonije. U Zapadnoj Europi je čak naraslo nezadovoljstvo time što je Washington više pozornosti udijelio Rusiji i Kini nego europskim saveznicima. Ljubomorni Europljani su uzvratili svome prekooceanskom bratu eksplozijom protuamerikanizma i prispodobama Busha s Hitlerom. Drugo, nije se ništa promijenilo u odnosima bogatog Sjevera i siromašnoga Juga, i Istoka koji živi od prelijevanja nafte. Umjesto da se poslije 11. rujna svjetski vođe uozbilje, naprotiv je došlo i do religijsko-entičkih sukoba. Treće, unatoč naporima mnogih zemalja oružje za masovno uništavanje i tehnologija za njegovu proizvodnju u prošloj su se godini još više izmakli nadzoru. Tu je nedavno priznanje Sjeverne Koreje o nuklearnom programu, kao i iračko ometanje inspektora UN- a, što oboje dokazuje slabost međunarodnoga sustava nadzora na tom polju. Četvrto, gdje god živjeli, u Washingtonu, Moskvi, Tokiju, Buenos Airesu, u svojim smo džepovima osjetili krizu svjetskog gospodarstva. Peto, vodeća država svijeta, SAD, još je više pokazala svoju jednostranost. Nisu se pokazala opravdanim ni očekivanja u stvarnoj internacionalizaciji pristupa u međunarodnoj politici. Stvara se dojam kako se Amerikanci brinu samo za vlastitu sigurnost, što je vrlo opasna tendencija. Ako jedina superdržava planski reducira svoju odgovornost u svjetskim poslovima, stanje bi se ozbiljno moglo pogoršati. (...) Treba priznati kako priroda međunarodnog terorizma pomaže jednostranosti uzvratnih djelovanja. Premda teroristi prijete svjetskom miru, oni ipak napadaju određenu zemlju. Te zemlje, u pravilu, zauzimaju oštrije stavove protiv terorizma, dok se druge postavljaju više filozofski-refleksivno, t.j. uzimaju akademsku ulogu. Zato su Francuska i Rusija, te Izrael i Engleska ostale bez općeg odobravanja za svoju borbu, već su morale izraditi vlastitu protuterorističku strategiju. Amerika je tim putem krenula nedavno, i odmah osjetila kritiku za jednostranost. Washington je za to i sam djelomice kriv. Zastupnici teorije predaha, u administraciji Busha-starijeg, svojedobno su zanemarili stari zakon - superdržava mora stalno pojačavati svoju vodeću ulogu u svijetu. Ako George Bush ne bude stvarao svjetski poredak, računajući u tome na Blaira i Putina, onda će se toga prihvatiti Osama bin Laden, Saddam Hussein ili netko iz te branše. Amerika je u XX. stoljeću dokazala svoju privrženost kolektivnoj akciji. Na svemu što čini osnovu svjetskog poretka - bio to UN, ili MMF, ili WTO - stoji pečat "Made in USA". Ali je rat protiv terorizma, tako dugo ignoriran, ostavio američku elitu u nedoumici. Ruski znameniti princip 'nek voda nosi', nije se ovdje pokazao dobrim. Sada se Amerika razbuđuje i zapravo nalazi pred izborom: ponašati se kao superdržava sa svim značajkama toga položaja ili izgraditi sustav proturaketne obrane (PRO), ukinuti pogodnosti viznog režima i zatvoriti se u vlastite granice. Prošlu godinu treba realno ocijeniti. Ipak nije došlo do globalne katastrofe, svjetski rat nije počeo. Je li to bio tek predah pred buru 2003. godine? U novogodišnjoj su noći mnogi Amerikanci stiskali palčeve u nadi za sigurnu budućnost", piše Nikolaj Zlobin, direktor ruskih i azijskih programa Centra za obrambenu informaciju SAD-a.