NJ 8. I. SZ: RATNI TROŠKOVI

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 8. I. 2003. Troškovi rata "Bijelom Kućom širi se strah - ali ne zbog iračkog diktatora Sadama Huseina, čije je uklanjanje uz upotrebu oružane sile za američku vladu očigledno svršena stvar. S popriličnim zakašnjenjem američki predsjednik počeo je brinuti zbog problema koji bi ga u izbornoj 2004. g. mogao stajati (političke)glave. Američka privreda posustaje. Nezaposlenost raste. Vrijednosti dionica na Wall Streetu srozale su se na jako nisku razinu. Zato američki predsjednik sada pokušava hitnom operacijom nadoknaditi propušteno. Republikanac je objavio program oživljavanja konjunkture, vrijedan milijarde dolara. Uz porez na prihode smanjeni bi trebali biti i porezi na profite stečene trgovinom dionicama. Poruka je jasna: Amerikanci bi trebali ponovno početi ulagati svoj novac u dionice. Izostane li snažan val ulaganja, George W. Bush mogao bi doživjeti sličnu sudbinu kao i njegov otac. George Bush stariji pobijedio je Sadama Huseina u ratu u Zaljevu 1991. g. ali je na domaćoj bojišnici žalosno zakazao. Privreda je kolabirala i Busha je na izborima porazio izazivač Bill Clinton. Danas Bush mlađi strahuje da će izgubiti posao. No, pitanje je može li nekoliko mjera usmjerenih na smanjenje poreza otjerati sablast recesije. Ratovi nikada nisu blagotvorno utjecali na privredu. Nema sumnje, američke tvornice oružja poput Northropa, General Dynamics-a i Raytheona izvlače dobit iz svake krstareće rakete koja razara iračke položaje. Jednostavan zakon ponude i potražnje podiže vrijednost dionica tih poduzeća. No, u konačnom su zbroju rizici rata nesrazmjerno veći ne samo za američku već i za svjetsku privredu nego što je bio slučaju u prošlom ratu u Perzijskom zaljevu. Ovaj put SAD se neće moći uzdati u zgodnu raspodjelu financijskog tereta sa saveznicima. G. 1991. Washington se izvukao sa sedam milijardi dolara - točno 12 posto ukupnih troškova. Veliku preostalu svotu uplatile su ostale države, uključujući i Njemačku. Po procjenama stručnjaka invazija na Irak stajat će između 100 i 200 milijardi dolara. Doduše, u usporedbi s državnim proračunom, vrijednim oko dva bilijuna dolara, riječ je o pravoj sitnici ali to nije sve. Američkim poreznim obveznicima bit će vjerojatno podastrt osjetno veći račun: Washington će na kraju morati plaćati ne samo stacioniranje postrojbi u Iraku već i obnovu te zemlje. Rizike u vidu porasta cijene nafte, s kojima se privreda suočava, ionako je teško proračunati. SAD zveckaju oružjem a svjetsko je gospodarstvo destabilizirano više no ikada u proteklih nekoliko desetljeća. Velike nacionalne privrede Sjedinjenih Država, Europe i Japana nisu se još ni izdaleka oporavile od naglog kraja New Economy. Spekulacijski je mjehur prsnuo. Američka agencija za nadzor burzi mukotrpno se probija kroz močvaru skandala s krivotvorenjem poslovnih bilanci, koji su dugoročno potkopali povjerenje ulagača. Nastojanja središnjih banaka da smanjenjem kamata potaknu poduzeća na ulaganja uglavnom su iscrpljena. Kamate u SAD i Japanu nikad dosad nisu bile tako niske. Banke sjede na pravim brdima dvojbenih kredita, odobrenih poduzećima. Instituti zaziru od rizika posudbe dodatnog novca. Pad cijena i stagnacija u privredi rezultiraju deflacijom protiv koje se još teže boriti nego protiv inflacije. Na Wall Streetu nisu usamljeni u svojim nastojanjima da umanje opasnosti koje sa sobom donosi dvostruki deficit u Sjedinjenim Državama - porast proračunskog deficita i skokovit porast deficita u vanjskotrgovinskoj bilanci. SAD uvoze daleko više dobara i usluga no što ih izvoze. Zbog spomenutog ogromnog deficita u vanjskotrgovinskoj bilanci Sjedinjene Države zapravo su na trajnoj infuziji - trajno se financiraju iz inozemstva. Potreban im je dnevni dotok kapitala od oko dvije milijarde dolara kako bi mogle financirati višak uvoza. Samo je na taj način moguće izbjeći dodatni pad dolara u odnosu na euro. No, strah od rata dodatno će oslabiti dolar. Tu neće puno pomoći molitve za ozdravljenje a la Bush ni program za oživljavanje konjunkture, motiviran dobrim namjerama. Ulagači se okreću euru i švicarskom franku. Teturanje dolara pojeftinjuje američki izvoz u inozemstvo ali takav poticaj za konjunkturu može funkcionirati samo ako se ostatak svijeta pokaže dovoljno raspoloženim za kupnju. Koliko si još ratova protiv Iraka Sjedinjene Države mogu priuštiti? Gledano iz vojne perspektive, nema sumnje da Pentagon raspolaže svim sredstvima potrebnim da Sadama Huseina otjera u pustinju. No, hibris američke supersile zaslijepio je američke političare i učinio ih neosjetljivima na gospodarske izazove. Globalno urušavanje konjunkture može u najmanju ruku podjednako ugroziti zapadne vrijednosti poput demokracije i slobode kao i irački ili sjevernokorejski diktatori koji hlepe za moći. SAD bi se trebale prisjetiti vlastite odgovornosti najsnažnije nacionalne ekonomije u svijetu. Doduše, takvo prisjećanje zahtijeva nešto više od dodatnog bogaćenja američkih bogataša", upozorava Andreas Oldag na kraju komentara.