DW-8.I. NATALITET U NJEMAČKOJ

DEUTSCHE WELLE - DW 8. I. 2003. Problem nataliteta u Njemačkoj List "Die Zeit" okrenuo je statistiku da bi prikazao, koliko ljudi - koji rade i zarađuju je zapravo potrebno da bi 2050. tadašnji umirovljenici imali iste mirovine i isti sustav skrbi kakav ga imaju današnji starci: Njemačka bi tada trebala imati 300 milijuna stanovnika, dva i pol puta više nego danas. Istodobno, iako se to naizgled nipošto ne bi reklo, upravo je Njemačka zemlja u kojoj su stari ljudi zapravo nepoželjni. U Njemačkoj se još uvijek oprezno govori i o natalitetu i o povećanju broja stanovništva. Jer mnogima u ušima još uvijek odzvanjaju pozivi nacional-socijalista za što više vojnika Reicha a ludost nacista ilustrira i činjenica da se i na najvišim mjestima sasvim ozbiljno razmišljalo o ukidanju monogamije... Iako je zato teško samo tako govoriti o natalitetu u Njemačkoj, problem je i više nego ozbiljan: svake godine se stanovništvo Njemačke smanjuje za 200.000 ljudi - to je grad veličine L?becka ili Kassela koji svake godine naprosto nestane. Na Istoku je stanje posebno loše: Rostock bilježi minus od 18%, u Magdeburgu stanovništvo opada za 16%, Cottbus 12%. Doduše, tamo je za dvije trećine tog pada stanovništva krivo iseljavanje, ali i oni koji se iseljavaju su uglavnom oni koji još život imaju pred sobom. Već u dogledno vrijeme odnos će se promijeniti: dvije trećine će biti oni koji odlaze s ovog svijeta. I na Zapadu je stanje ozbiljno. Na primjer Essen - grad ruhrskog područja u kojem "gradovi nikada ne prestaju". Doista, on dotiče Dortmund ali privid vara: od 1962. do 1999. broj stanovnika Essena je pao za preko 20%. Sada se općine u Essenu svađaju koja od njih prva mora zatvoriti bazen kojih ima i više nego što je potrebno, ali to je tek početak. Čak i prometnice se planiraju na rok od 50 godina - a to je vrijeme u kojem će se mnogo toga promijeniti. Demografska statistika je i socijalna bomba jer u pravilu, obitelji sa mnogo djece su upravo socijalno slaba populacija. Za 20 godina - kada u mirovinu ode takozvana generacija bogata djecom s kraja 50-tih i 60-tih, trećina stanovništva biti će praktično u mirovini. Ali njemački političari čitavog spektra još uvijek se ne usuđuju izvući iz toga zaključak. Tradicionalno useljenička zemlja, Sjedinjene Države, imaju neusporedivo bolji odnos radno sposobnog i stanovništva u mirovini. Njemačko stanovništvo postaje sve starije - i istodobno gotovo da ne zna izaći sa tim na kraj. Jer u ovoj zemlji tek svaka treća osoba u dobi od 60 do 64 godine još uvijek radi - u Americi je to svaka druga. Istodobno, ministar unutrašnjih poslova Otto Schily ima 70 godina ali već 58-godišnjake se uopće ne uzima u obzir u podatke o nezaposlenima. Njih ionako nitko ne želi zaposliti - i u toj diskriminaciji je Njemačka također na vrhu ljestvice među industrijskim zemljama. Jer, u Sjedinjenim Državama je još od 1967. na snazi zakon protiv diskriminacije staraca - sličan zakon uvela je i Velika Britanija 1998. - pa tako kandidat za neko mjesto uopće nije dužan dati odgovor koliko godina ima. U Njemačkoj je svaki pokušaj dovesti takav zakon protiv diskriminacije starijih osoba redovito propao pak vlada pravo rasipanje resursima: profesor genetike iz K?lna, Klaus Rajawski objavio je kako odlazi u Sjedinjene Države jer ga tamo čeka i mjesto i sredstva za daljnja istraživanja. U Njemačkoj za njega više nema mjesta - navršio je 65 godina. Doduše, da bi se to uopće moglo usporediti, potrebna je korjenita reforma njemačkih sveučilišta. Jer ovdje gotovo da nema kriterija učinkovitosti pa bi se ovdašnje aule vrlo brzo pretvorile u prave staračke domove. Ali diskriminacija starijih vlada i na posve običnim mjestima: banke osobama već sa 68 godina uskraćuju kredite. To znaći da na primjer jedan Alan Greenspan, predsjednik Američke središnje banke doduše može odlučivati o milijardama, ali u Njemačkoj ne bi dobio niti kredit za perilicu. Razlog: Greenspanu je 76 godina. (DW)