DNEVNI PREGLED BR.4 8. SIJEČNJA 2003.

GLAS AMERIKE - VOA 6. I. 2003. 'Balkanska Federacija' umjesto individualnog pristupa? Stabilnost Balkana jamčit će ?Federacija Balkanskih Država? - izjavio je ministar vanjskih poslova Grčke, zemlje koja predsjedava Europskom unijom. Ideja "Balkanske Federacije" izvučena je ponovno na svjetlost dana. Sudeći prema izjavi grčkog ministra vanjskih poslova Georgea Papandreoua njemačkom listu Suddeutsche Zeitung. Grčki je šef diplomacije u interviewu njemačkom dnevniku kazao da "zemlje Balkana moraju imati budućnost u Europi, i za našeg predsjedavanja Unijom mi bismo ubrzali taj proces; u Grčkoj se učestalo diskutira o Federaciji Balkanskih Država, Europska Unija daje nam mogućnost korištenja ove vizije iz prošlosti, za buduću stabilnost regije". Među grčkim prioritetima je i davanje važnoga doprinosa nastupu Europske Unije prema pet zemalja regije jugoistočne Europe što bi se, prema planu, usuglasilo do solunskog summita zemalja regije i EU-a u lipnju, i to najvjerojatnije novom, ojačanom integracijskom politikom. Pet država regije ? Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju i Srbiju/Crnu Goru ? za sada je obuhvaćeno procesom stabilizacije i pridruživanja u kojem se zemlje sa krajnjim, iako ne kao za kandidate, decidirano određenim ciljem ulaska u Uniju. Koncepcija "federacije" neočekivana je pogotovo stoga što su se u svim dosadašnjim istupima predstavnici Grčke i Europske Unije očitovali o integracijskim perspektivama zemalja regije ističući da će re-unifikacija Europe biti završena tek s ulaskom balkanskih zemalja u Uniju, te da će EU ubrzati postojeći proces stabilizacije i pridruživanja intenziviranjem svih vrsta potpore. Proces je uzorni, uspješan primjer takozvane zajedničke vanjske i sigurnosne politike Unije. Među njegovim bitnim elementima - važnim pogotovo u svjetlu doslovno dramatične razlike među pet država u stupnju gospodarskog, socijalnog, demokratskog razvoja - jest individualni pristup. Europska Unija ? pokazala je i dosadašnja praksa ? tretira svaku zemlju prema vlastitim dostignućima i uspjesima. Ovaj grčki prijedlog, iako neformalan, postavlja službenu Unijinu politiku naopako. Službenih komentara o "balkanskoj federaciji" za sada nema, osim upozoravanja da je riječ o ideji koja je u optjecaju i da se o njoj intenzivno raspravlja. 7. I. 2003. Tisak ?Nesigurnost, ali ne i beznađe? ? najkraći je opis onoga što Amerikanci očekuju u ovoj godini, piše današnji USA Today. Objavljujući rezultate najnovijeg ispitivanja javnog mnijenja, koje je proveo zajedno s televizijskom mrežom CNN i Gallupovim institutom, najtiražniji američki list bilježi da je većina ispitanika najveću važnost pridaje borbi protiv terorizma. Na drugom mjestu prioritetnih zadaća je popravljanje gospodarskog stanja, a na trećem rješavanje iračkog problema. Na četvrto mjesto ? nastavlja USA Today ? ispitanici su stavili smanjenje troškova liječenja, a slijedi popravljanje stanja obrazovanja, te subvencioniranje lijekove za starije ljude. Što se vanjske politike i borbe protiv terorizma tiče, ispitanici daju prednost predsjedniku Bushu i republikancima, dok kod domaćih pitanja ? poput zdravstva i obrazovanja ? prednost se daje demokratima. Golema većina Amerikanaca smatra ?vrlo važnim? uklanjanje s vlasti iračkog predsjednika Saddama Husseina ? piše USA Today i dodaje da većina ispitanika smatra opravdanom vojnu akciju koja bi spriječila Iran i Sjevernu Koreju da se domognu oružja za masovno uništavanje. 56 posto Amerikanaca podržava slanje vojnih postrojbi u Irak, što je više od 46 posto ispitanika koji su 1991.godine podržavali vojnu akciju protiv Iračkih okupacijskih snaga u Kuvajtu. Kad smo već kod statistike, izdvojimo i tekst današnjeg Boston Globea u kojem se tvrdi da u državi Massachusetts pripadnici manjina češće plaćaju kazne za prometne prekršaje nego bijelci. Nakon što su pregledali 750 tisuća policijskih prijava za prometne prekršaje, novinari Globea su uočili veliku nesrazmjeru u rasnoj pripadnosti kažnjenih. Crnci i doseljenici iz Latinske Amerike dva puta su češće kažnjeni no što je njihov udio u ukupnom stanovništvu. Bostonski list je također izračunao da crnci i latino-amerikanci imaju 50 puta veće izglede nego bijelci da će im policija pretresti automobil nakon zaustavljanja zbog prometnog prekršaja. Semiatin: Gospodarski planovi u sjeni Iraka. Razgovarao Tom Crosby Predsjednik George Bush predstavit će danas paket gospodarskih mjera kojima je cilj poticanje gospodarstva. Svoj gospodarski plan gospodarskih objavit će ovaj tjedan i demokrati na Capitol Hillu. Sudbina tih prijedloga mogla bi, međutim, ovisiti od eventualnog rata s Irakom - smatraju neki analitičari, među kojima je i profesor Sveučilišta American Richard Semiatin. Usporedo s pripremanjem paketa poticajnih gospodarskih mjera, predsjednik Bush je proteklih dana posvetio veliku pozornost stanju u Iraku i Sjevernoj Koreji. A kada predsjednikov paket mjera uđe u kongresnu proceduru, rasprava o njemu će vjerojatno biti u sjeni Iraka ? tvrdi profesor Richard Semiatin: ?Gospodarski plan koji predlaže predsjednik, kao i onaj koji će predložiti demokrati, past će u drugi plan zbog zbivanja oko Iraka. Mnoge ovogodišnje aktivnosti u Kongresu bit će zamrznute sve dok ne bude jamačno kakav će biti posljedak ratnog stanja.? Unatoč tim nepoznanicama ? sudbini gospodarskih planova, te konačnom rezultatu iračke krize ? na političkoj se pozornici već pojavilo više demokrata koji najavljuju kandidaturu za predsjedničke izbore. To su senator iz North Caroline John Edwards, zatim bivši čelnik demokrata u Zastupničkom domu, kongresmen Dick Gephardt, pa senator iz Massachusettsa John Kerry i njegov kolega iz Connecticuta Joe Lieberman. Upitali smo profesora Semiatina ? nisu li preuranjene te kandidature, s obzirom da se ne zna što će se na kraju dogoditi s Irakom, Sjevernom Korejom i gospodarstvom? ?Iako sam siguran da se svi kandidati nadaju da će Sjedinjene Države uspjeti u rješavanju svih tih problema, nesumnjivo je da se demokrati također nadaju da gospodarsko stanje ne će biti onoliko dobro koliko se to navješćuje. Slabije gospodarstvo bi im otvorilo veće mogućnosti na izborima 2004. godine. No, još uvijek je prerano za navještaje. Prisjetimo se samo travnja 1991. godine: tadašnji predsjednik George Bush stariji uživao je potporu čak 89 posto Amerikanaca, a samo 18 mjeseci kasnije izgubio je na izborima.? Nitko ne zna kakvo će biti stanje za dvije godine, u vrijeme održavanja predsjedničkih izbora - kaže profesor Sveučilišta American. On ukazuje na promjene do kojih je došlo i na Capitol Hillu, gdje je položaj čelnika republikanske većine u Senatu preuzeo senator Bill Frist, a na čelo demokratske manjine u Zastupničkom domu došla je zastupnica Nancy Pelosi. Hoće li se to odraziti na politička kretanja u Washingtonu ? upitali smo profesora Semiatina. ?Hoće. Frist je vrlo tijesno povezan s Karlom Roveom, jednim od glavnih savjetnika predsjednika Busha. Frist je inače izvanredno inteligentan čovjek, svjetski poznati kardio-kirurg. Sljedeće dvije godine on će biti u vrlo bliskom savezništvu s Bijelom kućom.? A nakon te dvije godine, nastavlja profesor Sveučilišta American Richard Semiatin, senator Frist će se polako početi udaljavati od predsjednika Busha i pripremati za vlastitu kandidaturu na predsjedničkim izborima 2008. godine. (VOA) DEUTSCHE WELLE - DW 7. I. 2003. Tisak Komentatore u ovdašnjim dnevnim novinama danas najviše zaokupljaju pregovori o kolektivnom ugovoru za javne službe i štrajkovi koji prijete Njemačkoj. S?ddeutsche Zeitung iz M?nchena izražava sljedeće mišljenje: "Savezne pokrajine i općine, dakle, najvažniji poslodavci u javnim službama jednostavno ne mogu trošiti više novca na osoblje. Sve što će se sada postići štrajkovima, ubrzava smanjenje osoblja i ukidanje usluga. Više se ne isključuje ni mogućnost otkaza djelatnicima kao? tehnološkom višku'. Već je ponuda poslodavaca, s obzirom na stanje, bila prevelikodušna. (...) Stoga je u interesu narodnoga gospodarstva da poslodavci ostanu tvrdokorni u svom stavu - čak i ako se naizgled radi o samo milijardu i pol eura", smatra m?nchenski S?ddeutsche Zeitung. Frankfurter Rundschau skloniji je sindikalnoj strani: "Cilj arbitara bio je i još uvijek je - izbjeći štrajk. To im, čini se, više ne može uspjeti... Opravdano je sumnjati da će tvrdi stav poslodavce dovesti do ostvarenja njihovog cilja. I prilikom velikog štrajka u javnim službama 1992. poslodavci su, naime, prvo odbili preporuku posrednika, da bi je kasnije morali prihvatiti", podsjeća list. I Stuttgarter Nachrichten smatra štrajkove sve vjerojatnijima: "Zadnja prilika spasioca očito je propala. Posrednici Koschnick i Lehmann-Grube pokušali su sve moguće ne bi li nekako ujedinili nepomirljive zahtjeve. No, to očito nije moguće bez štrajka. A njime će izgubiti svi: i sindikalci i poslodavci i građani", zaključuje list Stuttgarter Nachrichten. Komentatori u njemačkom dnevnom tisku osvrću se danas i na prekjučerašnju otmicu športskog zrakoplova u Frankfurtu koja je u financijskoj metropoli na Majni izazvala strah i kaos. Pforzheimer Zeitung upozorava: "Svakako bi bilo nedopustivo umanjivati opasnost ovog događaja. Stanovništvo je bilo stvarno ugroženo. Zatvaranjem frankfurtske zračne luke nastale su goleme štete. Ali na neki način se ovaj slučaj može shvatiti kao vježba: evakuacija zgrada i trgova kao i suradnja između različitih ustanova i sigurnosnih tijela dobro su funkcionirale. Frankfurt je dobro uradio svoje zadaće nakon 11. rujna. No, ipak, nakon svega ostaje jedan neugodan osjećaj. Odmah na početku ove rasprave koja je sada pokrenuta treba upozoriti: nema stopostotne sigurnosti i ne će je nikada ni biti. Stanoviti rizik uvijek će postojati", tvrdi Pforzheimer Zeitung. Irak je i dalje stalno aktualna tema u njemačkim medijima. Danas se tako autori komentara bave najnovijim Saddamovim govorom u kojem je UN-ove kontrolore ponovno optužio za špijunažu. Nordkurier iz Neubrandenburga piše: "Činjenica je da Sjedinjene Države do sada ne raspolažu ni s jednim dokazom da Irak posjeduje oružje za masovno uništavanje. Nije dokazana ni povezanost Saddamovog režima s terorističkom mrežom Al-Qaidom. Osim toga, diktator iz Bagdada vrlo se vješto postavlja u najnovijim UN-ovim inspekcijama i izbjegava sve što bi Washingtonu moglo pružiti povod za oružani napad. Istodobno on, međutim, pothranjuje neprijateljstvo u svom narodu prema Americi širokom promičbom, optužujući kontrolore naoružanja za špijunažu i pripremajući Iračane na rat", komentira list. (DW) AUSTRIJA APA * 7. I. 2003. Vojni stručnjak: jugoslavenska politika želi gurnuti izvoz oružja u Irak pod tepih "Beogradski vojni stručnjak Aleksandar Radović smatra da jugoslavenska politika želi gurnuti pod tepih aferu oko izvoza oružja u Irak. Urednik stručnog časopisa 'Defense and Security' izjavio je u utorak za bosanski dnevni list Dnevni avaz da su pošiljke oružja predstavljale 'velik izvor dobiti za utjecajne generale na čelu s bivšim načelnikom glavnog stožera Nebojšom Pavkovićem'. Pavković je zapovijedao jugoslavenskom vojskom u razdoblju od 2000. do lipnja 2002. godine. Po Radovićevu mišljenju pošiljke oružja, koje je vojna tvrtka 'Orao' iz Bijeljine isporučivala Iraku, potvrđuju da 'beogradska generalska mafija i dalje održava jake kontakte s Republikom Srpskom'. Predsjednik RS Dragan Čavić izjavio je prošlog vikenda da su istrage o trgovini oružjem u kojoj je sudjelovao 'Orao' nedvosmisleno pokazale da je ta tvrtka bosanskih Srba prekršila embargo UN na isporuku oružja. Izvješće koje je Čavić 31. prosinca dostavio međunarodnim mirovnim postrojbama SFOR u Sarajevu obuhvaća 1.614 stranica. Čavić je izjavio da su pretpostavke za kršenje embarga UN na dostavu oružja stvorene krajem 1997. i početkom sljedeće godine. Nizom odluka tadašnja predsjednica RS Biljana Plavšić podredila je vojna poduzeća bosanskih Srba izravnom nadzopru vojske. Prethodno je Vrhovni sud RS stavio van snage raniju odluku premijera Gojka Kličkovića po kojoj su vojna poduzeća trebala biti pretvorena u državna. Plavšićka koja se 2001. g. dragovoljno predala sudu UN za ratne zločince u Den Haagu, boravi od rujna iste godine u Beogradu. Nakon što je u listopadu prošle godine priznala da snosi odgovornost za zločine protiv čovječnosti te nakon što su sredinom prosinca u Den Haagu održane i zaključne sudske rasprave, Plavšićka očekuje na slobodi presudu koja će vjerojatno biti donesena krajem siječnja. Zabranjeni su joj nastupi u javnosti i kontakti s medijima. Zasada nije poznato je li u okviru istraga ispitana i o upletenosti vlasti bosanskih Srba u trgovinu oružja s Irakom. Trgovina oružjem odvijala se posredstvom beogradskog državnog poduzeća 'Jugoimport'. Rezultat istraga koje su provele vlasti u Beogradu nije poznat. Među članovima nadzornog odbora spomenutog jugoslavenskog državnog poduzeća nalaze se i srpski i jugoslavenski ministar unutrašnjih poslova Dušan Mihajlović i Zoran Živković. Obojica tvrde da nisu znali ništa o trgovini oružjem", prenosi novinar na kraju izvješća. DIE PRESSE 7. I. 2003. Bosna: ubojica je stigao na Badnju noć "Hitci su ispaljeni na Badnju noć. Obitelj Anđelić sjedila je mirno uz svjetlost svijeća na božićnom drvcu u svojoj kući u bosanskohercegovačkom selu Kostajnica, nastanjenom Hrvatima- katolicima. Otac Anđelko, njegove kćeri Marica i Zorka srušili su se mrtvi, pogođeni smrtonosnim metcima - preživio je samo teško ozlijeđeni sin Marinko. Ubojica je uhvaćen vrlo brzo nakon zločina u tri kilometra udaljenom selu Oteležani kod Konjica u Hercegovini. Riječ je o 25- godišnjem Muameru Topaloviću. Budući da je riječ o bosanskom Muslimanu, ubojstvo počinjeno na najznačajniji kršćanski blagdan smjesta je postalo političkom temom. Uskoro nakon toga mostarska je policija utvrdila da je Topalović održavao kontakte s radikalnom organizacijom muslimanske mladeži 'Mladi muslimani' i sa saudijskom organizacijom 'Jeniet el Forkan'. Kantonalni ministar unutrašnjih poslova Goran Bilić odmah je izjavio da upravo ta organizacija snosi odgovornost za zločin. Islamski fundamentalisti napali su obitelj Anđelović iz vjerskih motiva, ustvrdio je Bilić. Još nije dokazano da su saudijske organizacije zaista potaknule ubojicu na zločin. No, taj je čin gurnuo u žarište pozornosti aktivnosti radikalnih islamskih organizacija u Bosni i Hercegovini. Naime, već nekoliko godina sve su učestalije naznake da arapske organizacije nastoje raširiti svoj fundamentalistički svjetonazor među bosanskim muslimanima. Primjerice, od završetka rata 1995. g. saudijske su institucije - na nezadovoljstvo velike većine u tradicionalnoj bosanskoj islamskoj zajednici - izgradile više od stotinu novih džamija i islamskih centara koji su još i danas pod njihovim nadzorom. Upozorenja nisu izostala. Novac iz Saudijske Arabije privlači u prvom redu mlade ljude fundamentalizmu, izjavljivali su proteklih godina neprekidno predstavnici bosanskog islama. Vahabitizam koji propagiraju Saudijci sprečava svojom netolerancijom miran suživot različitih skupina stanovništva, izjavljuje Muhamed Filipović, predsjedatelj akademije znanosti. Bosna može postojati samo ako među većinskim muslimanskim stanovništvom, Hrvatima-katolicima i pravoslavnim Srbima vlada atmosfera tolerancije, napominje Filipović. Fundamentalisti teže utemeljenju 'etnički čistih područja' i žele protjerati nemuslimane iz 'njihovih' područja, tumači on. Regija oko Konjica većinom je nastanjena Muslimanima ali ima i hrvatskih sela. Neki Hrvati - poput Anđelićevih - koji su za vrijeme rata izbjegli iz tog područja, vratili su se u svoje domove. Ubojstvo će odvratiti ostale Hrvate od takve nakane. Upravo to i jest cilj muslimanskih ekstremista. Hrvatski i srpski ekstremisti postupaju slično na 'svojim' većinskim područjima. S obzirom na navedene aktivnosti moćne su međunarodne institucije ostale neobično neaktivne. Doduše, od 11. rujna 2001. g. međunarodne mirovne postrojbe SFOR-a i međunarodna uprava za Bosnu 'Office of High Representative' (OHR) postale su osjetljivije na opasnosti fundametalizma no što je ranije bio slučaj. Od spomenutog 11. rujna 2001. američko veleposlanstvo u Sarajevu - ne treba zaboraviti da je top-terorist Osama bin Laden blizak vahabitizmu - uputile su svoje obavještajne službe u potragu za fundematalistima. Od jeseni 2001. postrojbe SFOR-a i policajci UN pretražili su urede nekoliko saudijskih humanitarnih organizacija, uhitivši i nekoliko mogućih ekstremista. U Mostaru je u proljeće - kao što je i izviješteno - uslijedilo spektakularno otkrivanje oružja. Nametnula se sumnja da islamski teroristi možda raspolažu oružjem. U Mostaru je zaplijenjeno 26 tona topničkog streljiva i oružja svih vrsta. U jesen prošle godine SFOR je otkrio nova ilegalna skladišta oružja u Bihaću (posrijedi su bile protuzrakoplovne rakete) i ostalim mjestima. Čak su i u blizini američkog vojnog skladišta u Tuzli bile zakopane bazooke, koje su mogle biti upotrijebljene za napada. Pod pritiskom Amerikanaca Saudijci su u lipnju 2002. g. smijenili nekoliko vodećih ljudi u humanitarnim organizacijama. No, Saudijski su i na Bliskom Istoku i dalje bliski saveznici Amerikanaca te ih se očigledno - s obzirom na predstojeću vojnu akciju u Iraku - ne želi do kraja razljutiti. Visoki dužnosnici zapadnih obavještajnih službi ocjenjuju da je već razvijena fundamentalistička mreža u Bosni ostala uglavnom netaknuta. No, i na srpskoj se strani formirala skupina - riječ je o 'Četničkom pokretu' - koja poput muslimanskih fundamentalista želi destabilizirati zemlju. Zato neki interni kritičari predbacuju međunarodnoj zajednici da se usprkos očiglednoj opasnosti iz političkih razoga ne angažira dovoljno u borbi protiv ekstremista na svim stranama. 'Nije dovoljno voditi računa o siurnosti vlastitih postrojbi i veleposlanstava', izjavio je nedavno ljutito pripadnik jedne zapadne obavještajne službe u Sarajevu" a prenosi na kraju svog priloga Erich Rathfelder. BiH CRKVA NA KAMENU siječanj 2003. Božićne jaslice Ovogodišnji Božić hrvatski su katolički vjernici u Mostaru i Hercegovini proslavili pobožno i dostojanstveno. U srcu su nosili radost vjere u Isusa Krista koji se rodio u siromaštvu betlehemske štalice kao Božji Sin i jedini Spasitelj svih ljudi. Katolici su tu radost, s porukom ljubavi i mira, živjeli u svojim obiteljima i pronosili je među prijateljima, susjedima i poznanicima. Ovogodišnji Božić je bio i posebno tužan. Katolici su u dušama bili duboko potreseni i ožalošćeni, jer su trojica pripadnika islamske vjeroispovijesti zapalila božićne jaslice usred noći i usred Mostara. Nije to ljudska zloba, nepromišljenost i teroristički čin učinjen u naletu nemira i sukoba. Zločin je počinjen ciljano i promišljeno. Ničim nije izazvan, ničim potaknut, osim sirovom mržnjom i destrukcijom. To je noć mraka koja priziva minule ?zulume? i svjedoči o ?nakanama mnogih srdaca?. Udareno je na uzvišenu svetinju katoličkog naroda, jer betlehemska štalica nije zbroj drva, kamena i kipova niti je puko sjećanje na neki povijesni događaj. Štalica s Isusom, Marijom i Josipom jest simbol vjere, otajstvo vjere u Boga Isusa Krista kojemu se kršćani jedino klanjaju i koji daje temelj njihovu vjerskom, katoličkom i kulturnom identitetu. Ovo nije ni jedini slučaj jer su samo nekoliko dana ranije neki muslimani ispisali pogrdne riječi na gradskim božićnim jaslicama u Stolcu. U isto je vrijeme Islamska vjerska zajednica u Stolcu službeno tražila uklanjanje božićnih jaslica, jer one iritiraju stolačke muslimane. Eto tako oni zamišljaju suživot, multikulturni i multireligijski grad i državu. Svoje vjerske i nacionalne simbole muslimani mogu isticati koliko žele, graditi svoje bogomolje na temeljima kršćanskih crkava bez mogućnosti ispravka nepravde i nasilja. Ovi teroristički čini, učinjeni protiv Hrvata u BiH, samo su zadnji u slijedu sličnih koji su počinjeni od ?Daytonskog mira? do danas. Da se ne govori o ideološkom i političkom terorizmu. Osobito se dobro sjećamo bombaških napada, atentata i autobombi u izvedbi muslimanskih terorista. Ubojstva Hrvata povratnika diljem središnje Bosne bila su jasan znak povratnicima što će im se dogoditi ako se primaknu svojim domovima i ognjištima. Istodobno je politički dirigiran i umjetno stvaran ?slučaj Stolac?. Još i danas, počevši od raznih muslimanskih institucija i udruga, preko muslimanskih medija pa sve do nekih međunarodnih političara, Stolac i dio Mostara, predstavljaju se kao područja sumraka i visokoga rizika za život ?normalnih ljudi?. Štoviše, nedavno je jedan visoki međunarodni dužnosnik izjavio da je Stolac ?zoološki vrt?. U ovim su gradovima Hrvati većinski narod. Sada se barem zna tko terorizira ?normalne ljude? i tko provodi nasilje u ?zoološkom vrtu?. Pripadnici manjinskog naroda, a većinski trpi terorizam, nepravdu i objede, piše u uvodniku dr. Božo Goluža. Prorok i kukavice U listu Crvena Hrvatska (IV/42, 20.10. 1894.) Frano Supilo u tekstu Bosansko pitanje kaže: ?Naprotiv, možemo li pohvaliti ono sustavno cijepanje naroda, ono nijekanje hrvatskog imena, a uvađanje bošnjaštva i bosanske politike koja se ograničuje ponajviše na muhamedance jer hoće da ih od nas odbije?... Hrvatska bez Bosne bila bi uvijek igračka u rukama onoga koji bi vladao u današnjim okupiranim pokrajinama. Kako bismo se, pak, mogli nadati da ćemo ikada doći do Bosne ako ova ne bude ondje gdje smo i mi?? Desetljeće kasnije u zagrebačkom listu Dom (10.4.1907.) u tekstu Bosna i Hercegovina Stjepan Radić kaže: ?Kako je samo teško s BiH... Hoće li se to kada umiriti? Teško je na to odgovoriti. Teško je reći hoće li se tamo što dati s pravoslavnim našim svijetom, a još teže je to reći za muhamedance koji bi i danas najvoljeli - opet pod Tursku. Bosna i Hercegovina, jednom riječju, nisu samo naša velika nada, nego i naša velika narodna rana koja se dade izliječiti samo ljubavlju i radom za onaj naš potišteni, zapušteni i zavađeni seljački mučenički puk.? Krajem 20. st. u listu Vjesnik (17.12.1997.) hrvatski povjesničar i državnik dr. Franjo Tuđman govoreći o BiH kaže: ?Hrvate su u Bosni vazda ugrožavali kao manjinu, i Srbi i Muslimani. Hrvatska ih je branila. Zbog povijesnih razloga najprihvatljiviji prijedlog bila bi tzv. lagana unija triju odvojenih entiteta, prema Vance - Owenovu prijedlogu, neka vrsta Beneluksa. Ali ni Europa ni SAD nisu prihvaćale rađanje čisto muslimanskog entiteta koji bi favorizirao islamsku ekspanziju. Zato smo prihvatili hrvatsko-muslimansku federaciju, ali uz uvjet da se održe veze s Hrvatskom. U protivnome bi hrvatska manjina bila islamizirana. Danas se u Bosni grade 174 džamije, dok su katoličke crkve srušene i samo se tri obnavljaju. Postoji očita želja da se ta zemlja islamizira.? Na IV. saboru HDZ-a u Zagrebu 22. veljače 1998. u dijelu govora koji se odnosi na BiH, Franjo Tuđman kaže: ?Nasuprot izdvajanju Srpske Republike BiH podržali smo osnivanje HR Herceg Bosne. Baš zato da bismo zaštitili hrvatstvo u toj i takvoj BiH u kojoj su se Srbi izdvajali, a u kojoj su muslimani željeli ostvariti svoju muslimansku državu u skladu s kuransko-muslimanskim zakonima. Onemogućili smo muslimansko-srpski sporazum istočno od Neretve. Objektivni promatrači hrvatske državne politike prema BiH sve više dolaze do spoznaje da je naša politika bila realna i konstruktivna. Upozoravali smo muslimansko vodstvo na agresiju, prvi smo priznali BiH, potpisali smo Washingtonski sporazum i omogućili potpisivanje Daytonskog mirovnog ugovora. Danas u redovima Hrvata u BiH ima bosanskih unitarista. A to je suprotno interesima hrvatskog naroda...? Ovih dana dr. Zdravko Tomac ustvrdio je da je ?Tuđman bio u pravu u nekim ocjenama o BiH, a ne ja?, te dodao da ?hrvatsko nacionalno pitanje u BiH nije riješeno?. I neki drugi hrvatski političari u zadnje vrijeme kao i Tomac ističu opravdanost Tuđmanove politike prema BiH. Tomčeva izjava izazvala je reakciju bošnjačkih političara koji su njegove riječi nazvali ?miješanjem u unutarnje stvari BiH?. Na drugoj strani, od istih bošnjačkih političara izjava Stipe Mesića, predsjednika RH, kako ?hrvatski entitet u BiH ne dolazi u obzir?, nije miješanje u unutarnje stvari BiH već se Mesić i Vesna Pusić nazivaju ?časni i hrabri pojedinci u RH?. Hvaliti Mesića kao uzor Hrvatima u BiH isto je kao hvaliti Srbima kosovskog izdajnika Vuka Brankovića ili Bošnjacima nuditi za uzor Mustafu Mulalića, člana četničkog štaba Draže Mihajlovića, piše među ostalim Željko Raguž. MONITOR 6. I. 2003. Biskup Perić: Aneks VIII samo floskula za daytoniste Mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić zaprepašten je kriterijem koji se primjenjuje kada je u pitanju obnova vjerskih objekata koji su napravljeni, kako je rekao, na temeljima porušenih kršćanskih objekata. "Zaprepašćuje činjenica da dosad nema još nikakve primjedbe od visokog predstavnika za BiH na nedavnu odluku o obustavi radova na gradnji džamije u Bijeljini, što nije bio slučaj s džamijom u Stocu koja je sagrađena na tlocrtu kršćanskoga hrama", kazao je biskup Perić u Stocu na sinoćnjem predstavljanju knjige "Stolac - mjesto spora umjesto razgovora", čija je glavna tema "sporna" obnova Sultan Selimove džamije u tom mjestu. "Ta odluka o obustavi radova u Bijeljini dokazuje da je kriterij iz Aneksa broj VIII o obnovi vjerskih objekata za same daytoniste puka floskula koja se u Bijeljini kulturno ismijava, a u Stocu nekulturno primjenjuje", kazao je biskup Perić dodajući da je i u Stocu i Bijeljini bio isti slučaj, ali da se primjenjivao "dijametralno poprečno, neprincipijelno, nemoralno i nereligiozno". "Za obnovu džamije u Bijeljini vrijede zakoni kulturnoga svijeta, a to je da nema moderne rekonstrukcije bogomolje dok se na tom mjestu ne ispitaju arheološki tragovi. Ti zakoni za džamiju u Stocu ne vrijede nego vrijede odluke bezakonja, nekulture i nametnutih rješenja", kazao je biskup. On je podsjetio da se u središtu Stoca obnavlja Sultan Selimove džamije bez ikakve dozvole općinskih vlasti i bez uvida nepristrane stručne komisije, koja je trebala proučiti i istražiti nacrt i tlocrt, koji govore o postojanju kršćanskoga hrama na mjestu, gdje se sada nalazi džamija. "Da doznamo koliko je Stocu stotina godina, oni to ne dadoše u ime svoga i međunarodnoga recepta o dijalogu i suživotu, odnosno o zaštiti jednih, a o obespravljenju drugih", kazao je Perić. Govoreći o knjizi pred oko 200 posjetiteljima, među kojima su bili i član Predsjedništva BiH Dragan Čović i supredsjedatelj Vijeća ministara BiH Bariša Čolak, on je istaknuo da ona daje nepobitan moralni i znanstveni ton bilo kojem razgovoru za okruglim stolom o Stocu. O toj knjizi su govorili i sveučilišni profesori Snježana Vasilj i Milko Brković, koji su istaknuli da postoji niz konkretnih dokaza da se na mjestu sadašnje džamije nalaze ostaci kršćanskoga hrama. Oni su istaknuli da je 1516. godine Osmanlijski sultan Selim I. izdao zakon koji je naredio rušenje novopodignutih kršćanskih crkava i križeva u našim krajevima te da je tri godine nakon tog na tlocrtu kršćanskoga hrama podignuta Sultan Selimova džamija. Knjiga "Stolac-mjesto spora umjesto razgovora" predstavlja zbornik radova s Okruglog stola održanog 5. listopada 2001. godine u Stocu pod nazivom "Stolac i stolački kraj u 16. stoljeću" s dodatkom pod nazivom "Slučaj Sultanove džamije u Stocu u Hercegovini". Ima oko 250 strana i nakladnik je Općinsko poglavarstvo Stolac. Tiskana je u 4 000 primjeraka. Inače, pored spomenutih, na predstavljanju te knjige nazočili su brojni gosti uključivo predstavnike međunarodne zajednice, SFOR- a, te predstavnike katoličke, židovske i pravoslavne zajednice. "Knjiga svojim sadržajem propituje mogućnosti propuštenoga dijaloga između katolika i muslimana. To sustavno praćenje odnosa između dviju religija i njihovih pripadnika, u povodu stolačke džamije, nije drugo doli skroman, ali odgovoran prilog dijalogu i doprinos služenju povijesnoj, današnjoj i budućoj istini do koje nam je egzistencijalno stalo. A dijalog ima svoj polazišta, metode, forme i kriterije, koje trebaju poštovati obje strane. Samo cjelovita i potpuna istina izrečena u korektnoj i respektnoj formi, oslobađa od ljudskih preduvjerenja i nasilja, te čini da uzmognemo živjeti u slozi i uzajamnom poštovanju", stoji u zaključku te knjige. 5. I. 2003. 50 islamskih humanitaraca sumnjiči se za ubojstva Inspektori Ministarstva unutarnjih poslova Federacije BiH trebali bi ovih dana provjeriti rad desetak islamskih humanitarnih organizacija, zbog sumnje da su njihovi aktivni članovi sudjelovali u različitim nezakonitim aktivnostima, pa i terorizmu. Nakon ubojstva članova hrvatske obitelji Anđelić u Kostajnici, i akcije MUP-a Hercegovacko-neretvanske županije, sumnje o umiješanosti nekih članova islamskih organizacija u nekoliko ranijih, ali nikad ne razriješenih ubojstava dodatno su produbljene. Iz Ureda Vijeća ministara BiH potvrđeno je da se više od 50 osoba dovodi u vezu s organiziranjem bombaških napada, ubojstava povratničkih obitelji, pljačke njihovih kuća, ili napada na katoličke vjerske objekte u Federaciji BiH. Ovoj brojci treba dodati i njihove vjerske vođe koji su u različitim religijskim učenjima i verbalnim uvjerenjima motivirali osumnjičene da navedena djela ostvare na terenu. Pod policijskom istragom trebali bi se naći i pojedini članovi Aktivne islamske omladine, a dosjei nekih članova ovih organizacija već se intenzivno provjeravaju u MUP-u Federacije BiH. Od velike koristi u provjeri identiteta osumnjičenih osoba i njihovih ranijih aktivnosti služe informacije koje su vlastima u BiH radi zatvaranja spomenutih organizacija preko inspektora FBI-a i CIA- a ustupile vlasti SAD-a. Na popisu organizacija i njihovih članova koje treba provjeriti je i Visoki saudijski komitet, za kojeg se sumnja da novcem sponzorira rad spornih islamskih humanitarnih udruga. Predsjednik Udruge Aktivna islamska omladina Almir Foco istaknuo je kako se on takvih provjera ne plaši jer, kako je kazao, ta udruga nema nikakve veze s terorizmom. "Mi nemamo veze s terorizmom, mi smo humanitarna organizacija koja promiče ljudske vrijednosti", tvrdi Foco. KATOLIČKI TJEDNIK 5. I. 2003. Božić u tjeskobnom ozračju I ovogodišnji Božić u Bosni i Hercegovini proslavljen je u pojačano tjeskobnom ozračju kako zbog teških ratnih posljedica koje se odražavaju u mnoštvu nezaposlenih, niskim, zakašnjelim ili uopće neisplaćenim mirovinama i plaćama, slabom povratku prognanih i izbjeglih, a posebno zbog tragičnog ubojstva troje članova obitelji Anđelić. Nažalost, to je samo vrhunac zla kojemu je prethodilo ili ga je pratilo puno toga pa se ovaj događaj ne može prihvatiti kao izolirani zločin. Jer, i površna analiza ovdašnje društvene klime koja svoj izričaj nalazi u medijima lako može otkriti kako je mnogo toga povezano te ne bi moglo izgledati slučajno. Dosta je sjetiti se samo nekih činjenica koje su prethodile ili pratile blagdan Božića: paljenje jaslica u Mostaru, Islamska zajednica Stolac zahtijevala je od međunarodne zajednice uklanjanje jaslica iz Stoca, dijeljenje letaka protiv filma o Isusu u Sarajevu, u Mostaru su osvanuli plakati protiv slavljenja Nove godine, kićenja bora, proslave sv. Nikole. U samom Sarajevu zabilježeno je više provokacija i ispada pred sam Božić kao što su provala u kriptu crkve u izgradnji u Novom gradu, gdje je na bestijalan način obeščašćen crkveni prostor; provociranje župnika i vjernika u župi Presvetog Trostva u Novom Sarajevu; pretučen je mladić koji je lijepio plakate za božićni koncert u Sarajevu; svećeniku pred Bogoslovijom u Sarajevu, nakon polnoćke, iz zaustavljenog auta psovan je Isus. Dio je to samo onoga što često doživljavaju svećenici ili katoličke ustanove u Sarajevu, a i puk. Stoga, kako samo dvolično i farizejski zvuče neke osude i komentari u ovdašnjim medijima i to od onih isti koji svojim pisanjem i manipulacijama neposredno šire najblaže rečeno netoleranciju iz koje se često rađa mržnja a onda i zločin. Kako se ne sjetiti pisanja u ovdašnjim sarajevskim medijima, protiv križeva u Hercegovini, neutemeljeni, zlobni i naknadno "pametni" komentari i "transkrtipti" o djelovanju biskupa i Crkve u Bosni i Hercegovini a posebno medijske manipulacije koje često idu i do medijskog linča kardinala Vinka Puljića zbog nekih njegovih izjava i upozorenja u inozemnim medijima o opasnostima islamskog fanatizma i onih koji ga pothranjuju. Kad tome pridodamo razne političke "zakulisne" igre u i oko Bosne i Hercegovine koje unose nemir i beznađe onda se zločin pojavljuje kao logična posljedica. Zato, s pravom kardinal Vinko Puljić reče na ukopnoj misi za pokojne iz obitelji Anđelić: "Ubojica je uhvaćen ali pravi zločinci nisu, oni koji su zatrovali dušu mržnjom u tom mladom čovjeku". Želeći svim čitateljima unutarnji mir i sigurnost a da bi mir vladao neophodno je njegovati, kako je rekao papa Ivan XXIII., četiri potrebe ljudske duše: istinu, pravednost, ljubav i slobodu. DNEVNI LIST 5. I. 2003. Al-Qaida još uvijek djeluje u BiH Predsjednik NFCA John Kraljic je u pismu izrazio zabrinutost položajem Hrvata u BiH. On je potaknuo SAD da izričito zatraži od Saudijske Arabije da prestane pružati pomoć i prestane dopuštati svojim državljanima da i dalje pomažu BiH Nacionalna federacija hrvatskih Amerikanaca (NFCA) poslala je pismo državnom tajniku SAD-a Collinu Powellu u povodu ubojstva troje Hrvata koji su proslavljali Badnjak u selu Kostajnica blizu Konjica u BiH. Ubojstva je počinio islamski ekstremist, član navodne humanitarne organizacije koja djeluje u BiH i koju financira Saudijska Arabija. Predsjednik NFCA John Kraljic je u pismu izrazio zabrinutost položajem Hrvata u Bosni i Hercegovini. On je potaknuo SAD da izričito zatraži od Saudijske Arabije da prestane pružati pomoć i prestane dopuštati svojim državljanima da i dalje pomažu Bosni i Hercegovini. Kraljic je naglasio da Saudijska Arabija troši velike svote novca u promoviranju svoje vrste islama i kulture koja je strana Bosni i Hercegovini. Naglasio je da je "takvo otvoreno žkupovanje pristašaž štetno po budućnost Bosne i Hercegovine kao države u glavnoj struji Europe i da predstavlja otvorenu prijetnju ostatku Hrvata katolika u državi" te da i nadalje izgleda da Al-Qaida još uvijek djeluje u BiH. Kraljic je, također, naglasio da SAD snosi dio krivice što nije promicao politiku koja bi branila prava Hrvata u Bosni i Hercegovini. Premda NFCA ne stoji i ne podupire nijednu političku stranku u BiH kao ni u Hrvatskoj, Kraljic je kazao da je američka politika ignoriranja HDZ-a, koji je konstantno dobivao potporu hrvatskoga biračkog tijela u BiH, "učinila da se Hrvati osjećaju bespomoćnima pred jurišima Srba i islamističkih organizacija u ovoj zemlji". Osigurati povratak hrvatskih izbjeglica i raseljenih osoba u BiH Kraljic je nadalje istaknuo da nijedna američka pomoć nije bila posebno usmjerena na to da osigura povratak hrvatskih izbjeglica i raseljenih osoba u BiH. U svojemu pismu on je urgirao na to da se takva pomoć usmjeri "na pomaganje hrvatskim povratnicima da se spriječe daljnji gubitci među Hrvatima u Bosni i Hercegovini". Preslike toga pisma poslane su predsjedatelju Odbora za inozemne odnose američkoga Senata i Odboru za međunarodne odnose Zastupničkoga doma kao i Američkoj konferenciji katoličkih biskupa. NFCA je nacionalna krovna organizacija čije sastavnice broje otprilike 130.000 članova. NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 7. I. 2003. Djelotvorna streljačka pomoć Sadamu Huseinu "Sada je potvrđeno: srpsko-bosanska tvrtka Orao od 1997. je Iraku isporučivala oružje i dijelove oružja za protuzračne sustave. Iz ovoga vikenda predočenog izvješća na 1614 stranica predsjednika bosanske Srpske republike Dragana Čavića, nedvojbeno proizlazi da je tvrtka kršila UN-ov embargo na oružje protiv Iraka. Cijela je stvar izbila na vidjelo nakon što su 12. listopada prošle godine međunarodne postrojbe SFOR pretražile tvornicu Orao u Bjeljini u istočnoj Bosni. Tada su međuostalim pronađeni rezervni dijelovi za borbene zrakoplove sovjetske proizvodnje tipa MIG-21. Istražitelje su još više iznenadile aktivnosti tvrtke u odnosu na protuzračne rakete. Kad su 22. listopada hrvatske vlasti zaustavile i pretražile brod 'Boka Star' koji je isplovio iz luke Bar i doplovio u hrvatske vode, dokaz je bio pribavljen. Na brodu koji pripada crnogorskom poduzetniku i plovi pod zastavom otočja Tonga, nađeno je i spremljeno na sigurno 200 tona eksploziva. Među njim se nalazio i materijal za pogon raketa Scud. Jugoslavenski kapetan i njegov prvi časnik uhićeni su i optuženi. Tovar je prikrivan lažnim dokumentima. Osim toga je pronađena potvrda za ono što se ranije tek pretpostavljalo. Iza trgovine stajala je srpska tvrtka Jugoimport sa sjedištem u Beogradu. Nakon provjere računala i dokumentacije tvornice Orao ispostavilo se da Jugoimport nije poslao samo jednu veliku isporuku vojne opreme Iraku. Jugoslavenski su stručnjaci Iračanima pomagali i pri izgradnji protuzračnog sustava. Prema izvješću BBC-a, glavni je urednik vojnog časopisa Janes World Armies Charles Hyman čak tvrdio da se uz pomoć Jugoslavije 'dramatično poboljšala kakvoća iračke protuzračne obrane'. Američka je vlada Beogradu i srpskoj republici u Bosni zaprijetila konzekvencijama. Srpska je vlada u Beogradu pod vodstvom predsjednika vlade Zorana Đinđića otpustila upravitelja Jugoimporta Jovana Cerkovića kao i general-poručnika Ivana Đokića, u ministarstvu obrane mjerodavnog za trgovinu oružjem. Bosansko- srpske vlasti obećale su istragu. Sadašnje izvješće važan je korak u tomu. U svakom slučaju pokušava prebaciti odgovornost samo na neke upravitelje i časnike. Suradnja je ipak bila šira. Još su u bosanskom ratu (1992.-95) zapadne tajne službe predočile naznake za usku suradnju srpske strane sa Sadamom Huseinom. Tako je navodno Irak Srbima isporučio ruske rakete Sam- II. Zbog tog su oružja u ljetu 1993. morali biti obustavljeni opskrbni letovi za stanovništvo enklava Srebrenice, Žepe i Goražda, koje su pod opsadom držale srpske oružane snage", izvješćuje Erich Rathfelder. SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 31. XII. 2002. Papandreou: "Nadvikivanje s Washingtonom neće polučiti neki veliki efekt" "Nakon što 1. siječnja predstojeće godine preuzme predsjedateljsku dužnost u Vijeću EU, Grčkoj će pripasti ključna uloga u sukobu Europe i SAD oko mogućeg rata protiv Iraka. Nadalje, grčki će se ministar vanjskih poslova George Papandreou u ulozi aktualnog predsjednika Vijeća EU morati posebno pozabaviti ciparskim sukobom. Vlada u Ateni želi zablistati u travnju sljedeće godine svečanim činom pod Akropolom kojim će EU u krug svojih članica primiti 10 država. - Prijem podijeljenog sredozemnog otoka u EU bit će zapečaćen pod Akropolom bez prethodnog sklapanja mira na Cipru. Nadate li se još kompromisu nakon Kopenhagena i neuspješnih razgovora o Cipru? = U razdoblju nakon sastanka na vrhu EU u Kopenhagenu razvila se nova dinamika jer je sada jasno da će Cipar postati članom EU. Živost je unijela i mogućnost da Turska nakon 2004. započne pregovore s EU ako ispuni odgovarajuće kriterije. Većina u turskom i ciparsko-turskom društvu podupire viziju života pod zajedničkim krovom EU. - Vizije su jedna stvar a stvarnost nešto sasvim drugo. Glavni tajnik UN Kofi Annan zahtijeva da njegov plan za Cipar bude prihvaćen do 28. veljače. Je li to moguće? = Želim da bude ali ne znam da li jest. Ne bismo trebali prihvatiti 28. veljače kao prijelomnicu. Ako ima problema, moramo nastaviti pregovore sve dok ne nađemo rješenje ili (oklijeva)... Ne, ne želim se odreći nade, ni kom slučaju. (...) - Nakon Danske predsjedateljsku dužnost u Vijeću EU ponovno će preuzeti malena zemlja - Grčka. Njemački kancelar Gerhard Schroeder izjavljuje da nakon proširenja mora uslijediti produbljenje EU. Što zemlja na rubu Europe misli o prijedlogu da središnjica dobije veću moć? = Produbljenje nam je potrebno ali moramo jačati i demokratsku prirodu naših institucija kako bi se građani EU mogli osjećati sastavnim dijelom velikog projekta. U tom nam je kontekstu potrebna veća transparentnost i viša razina participacije. Cilj je Europa s jasnim strukturama odlučivanja, razumljiva našim građanima. Europa sada sve više srasta u jedinstvenu cjelinu. Zato sve važnije postaje i pitanje njezina identiteta - identiteta koji po mom tumačenju podrazumijeva pripadnost. - Među prijedlozima Konventa EU za izradu ustava, o kojima će se prvi puta raspravljati na sastanku na vrhu EU, zakazanom u lipnju predstojeće godine u Solunu, nalazi se i zamisao o utemeljenju institucije predsjednika EU. Sviđa li Vam se taj prijedlog? = S osobom se možete identificirati. No, ne bismo trebali zaboraviti da već imamo šefa Povjerenstva EU i rotirajuću dužnost predsjedatelja Vijeća EU. Upravo ta dužnost sadrži pozitivne aspekte za srednje i manje države. Pruža nam osjećaj sudjelovanja. Predsjedateljska dužnost postaje događaj od nacionalne važnosti iz kojeg možemo puno naučiti. Moramo se upitati kako sačuvati taj element u većoj EU kako ljudi ne bi stekli dojam da je EU nešto daleko što mogu promatrati samo s udaljenosti. Važno je da središte EU povremeno dođe k nama. - Njemački ministasr vanjskih poslova Joschka Fischer postao je članom Konventa kako bi naglasio važnost tog tijela. Hoćete li i Vi učiniti to isto kao predstavnik zemalja na rubu EU? = Da, od 1. siječnja predstavljat ću Grčku u Konventu EU. Dogovorili smo također da Joschka Fischer 18. siječnja doputuje u Atenu radi rasprave o Konventu. - Kada Turska jednog dana postane članicom EU, Grčka se više neće nalaziti na njezinom rubu. Zalagali ste se za brze pregovore s Ankarom. U mnogim članicama EU prisutan je strah od Turske - zašto to nije slučaj i u Grčkoj? = Turska je naš susjed i uvijek će to i ostati. Zato se mi suočavamo s pitanjem želimo li europskog susjeda ili ne. Otvaranjem perspektive pristupa EU povijesni problemi između naše dvije zemlje dobivaju novi okvir. Unutar vrijednosne zajednice lakše ćemo pronalaziti zajednička rješenja. - U Europi se vodi velika rasprava o islamu. Zar ona Grčkoj nije važna? = Turska ne predstavlja islamski svijet ali može postati model za brojne islamske zemlje. To je jako važno u globalnom okviru kao i za sigurnost Europe. Europa nije samo pitanje zemljopisa. Riječ je o zajedničkim vrijednostima, demokratskim strukturama, stabilnosti i blagostanju. Te bismo vrijednosti trebali širiti još dalje. - Slovenija će postati članicom EU, smatrate li da i druge zemlje s područja bivše Jugoslavije imaju perspektivu pristupa EU? = Sam pogled na zemljopisnu kartu pokazuje da će usred regije, koja će se uskoro pretežnim dijelom naći u sastavu EU, nastati crna rupa. Balkanske zemlje moraju imati opciju pristupa EU i mi ćemo tijekom našeg predsjedateljskog mandata ubrzati taj proces. Opetovano su se - između ostalog, i u Grčkoj - javljale zamisli o balkanskoj federaciji. EU nam pruža priliku da iskoristimo viziju iz prošlosti za buduću stabilnost regije. - Sljedećih mjeseci prijeti opasnost izbijanja rata protiv Iraka. EU nije jedinstvena kada je u pitanju sukob s Irakom. Hoćete li pokušati izgraditi jedinstven stav EU? = Europa je jedinstvena u pitanju potrebe za djelovanjem unutar UN. Taj je stav važan i pridonio je da je američki predsjednik George Bush iznio su temu pred Ujedinjene narode. Nadamo se da će Ujedinjeni narodi biti uspješni a pretpostavka za njihov uspjeh jest puna suradnja Sadama Huseina. To je pozitivan scenarij. Nanoviji razvoj događaja možda ukazuje na negativan smjer ali slika još nije potpuno jasna. Za Europu je važan jedinstven stav ali ne mogu jamčiti da će biti i usvojen. Kao predsjedatelji moramo kreirati sintezu. - Kako glasi stav Grčke? = Mi smo se uvijek zalagali za diplomatsko rješenje sukoba. - Nedavno je New York Times napisao da će nakon prijema istočnoeuropskih zemalja ojačati američki utjecaj u EU budući da se te zemlje snažno orijentiraju prema Washingtonu. Kakvo je značenje proširenja EU gledano iz tog aspekta? = Dijalog između EU i SAD nalazi se na samom vrhu našeg popisa prioriteta. EU i SAD dijele zajedničke vrijednosti ali imamo različite pristupe kada je riječ o rješavanju sukoba. Možemo se preko Atlantika nadvikivati s Washingtonom ali to neće polučiti neki veliki efekt. Javnost želi otvorenu raspravu a Europa je pridonijela važnoj raspravi o sigurnosti u svijetu. Između ostalog i zato što živimo u bliskom kontaktu s islamskim i arapskim svijetom. 7. I. 2003. Sadam bi mogao napustiti Irak i time spriječiti raT "Ako dođe sumrak diktatora, na obzoru će biti tražen mali otok. Pogled će se usmjeriti na odgovarajuće progonstvo za starog vlastodršca. No otok za pale despote, strogo izolirana idila s palmama za političke masovne ubojice još nije pronađen. I tako se uvijek iznova postavlja pitanje kuda s vladarom koji je barem dovoljno pametan da odlaskom u izgnanstvo spriječi propast. I u slučaju Sadama Huseina polako se počinje vrtjeti spirala glasina: želi li, mora li, može li u izgnanstvo? Na prvi dio pitanja brzo se odgovara: ne želi. Još mu je lijepo u njegovim predsjedničkim palačama. Dakle i dalje igra na vrijeme - no ono istječe. Kad 27. siječnja Hans Blix u UN-ovom Vijeću sigurnosti podnese izvješće o inspekcijama oružja u Iraku, past će odluka o ratu i miru. Do tada će se pritisak na Sadama primjetno povećati. Krajem prošloga tjedna američki mu je glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Richard Boucher savjetovao da 'promijeni svoje ponašanje ili svoje boravište'. Nipošto nije sigurno da će ga Amerikanci pustiti otići u miru, no i ministar obrane Donald Rumsfeld već je savjetovao despotu da 'odmagli i povede svoju obitelj'. Još veći interes od SAD-a za rješenje izgnanstvom imaju vođe arapskih susjeda. Mogli bi se tako riješiti Sadama bez opasnosti od rata koji bi u slučaju protuameričke pobune mogao ugroziti i njihovu vladavinu. Stoga se u Arapskoj ligi silovito bore za takav izlaz. Ministar vanjskih poslova Katara navodno je u Bagdadu već predočio odgovarajuću ponudu - a rezultat je bilo grubo odbijanje. Zatim su kružila izvješća o putovanju Sadamovog čovjeka od povjerenja u Tripoli, gdje je navodno ugovoren azil za obitelj uz cijenu od 3,5 milijarde dolara. No ipak je teško povjerovati da bi si libijski polu-resocijalizirani šef države Gadafi natovario na vrat takav problem. Kuda bi Sadam mogao otići? U Saudijskij bi Arabiji sreo svojeg supatnika Idija Amina iz Ugande. No politička klima u Kraljevstvu ne bi mu odgovarala. I na osovini zla ostaje mu malo prostora. U Iranu imaju s njim otvorenih računa još iz rata osamdesetih godina. A Sjeverna Koreja mogla bi se učiniti pravednom kaznom, ali previše je udaljena od problema. Moglo bi se naprotiv pomisliti na Kairo gdje je već više svrgnutih vođa iz regije pronašlo utočište. Bivši ruski predsjednik vlade Jevgenij Primakov čak je u igru upleo i Moskvu. Sadam bi dakle samo morao htjeti 'pa će se već naći neka zemlja za njega', rekao je jedan neimenovani arapski diplomat Financial Timesu. Pritisak koji bi ga mogao na to prisiliti, ipak mora doći iznutra. Prije 20 godina netko je to već pokušao. U iračko-iranskom ratu ajatolah Homeini ponudio je mir u zamjenu za Sadamovo povlačenje. Njegov ministar zdravstva navodno je gospodaru Bagdada preporučio da barem prividno na to pristane. Prema izvješćima, čovjek je odveden u pokrajnju prostoriju i ustrijeljen", piše Peter Muench. DIE WELT 7. I. 2003. Sadam govori o ratu "Naopako okrenuti svijet? Iznenada irački silnik Sadam Husein zvecka oružjem i otvoreno govori o ratu dok suprotna strana u liku britanskog ministra vanjskih poslova Jacka Strawa, koji nije poznat po političkim samostalnim istupima, spekulira o sve manjoj ratnoj opasnosti u zemlji na dvije rijeke. Da rat protiv režima Sadama Huseina nije neizbježan ali se stanje napokon mijenja iz dana u dan, dodao je ministar i time svojoj izjavi odmah pridao punu neobvezatnost. Unatoč svim umjerenim riječima britanskog ministra vanjskih poslova - koje su više bile upućene zabrinutim građanima i diplomatima - na Otoku i dalje vlada čvrsta ruka Tonyja Blaira. A predsjednik vlade do sada nije objavio da je u Iraku nešto pozitivno napravljeno: vremenski znaci i dalje su postavljeni na rat. SAD i Velika Britanija brzim tempom nastavljaju gomilanje postrojba u Zaljevu, na putu je i divovski američki brod bolnica. A irački diktator još dolijeva ulje na vatru time što upada u staru poznatu borbenu retoriku (treba se sjetiti njegove riječi o 'majci svih bitaka' koju je 1991. slijedio otac svih poraza) i UN-ove inspektore oružja naziva 'špijunima'. Ma koliko bio poželjan scenarij kakav želi Straw - za sada - nije realan", zaključuje Dietrich Alexander. DPA * 7. I. 2003. Iračka nafta u Mosulu i Kirkuku ne da mira ni Turskoj "U službenim nastupima Turska odlučno opovrgava tvrdnje da je bacila oko na bogate zalihe nafte u Mosulu i Kirkuku na sjeveru Iraka. Turska je politika očuvati teritorijalni integritet susjedne zemlje i pobrinuti se da cijeli irački narod profitira od izvora nafte, prekorio je premijer Abdulah Guel svog ministra vanjskih poslova Yasada Yakisa, koji je prenaglio s izjavom da njegovo ministarstvo odredilo provjeru pripadaju li Turskoj na temelju povijesnih sporazuma kakava prava na skladišta nafte. Potezi koje je nakon ustoličenja konzervativne islamske vlade povlačio 64-godišnji šef turske diplomacije bili su sve drugo samo ne sretno odabrani. Prije samo nekoliko tjedana Yakis je bio prisiljen povući svoje riječi kada je prilikom posjeta zamjenika američkog ministra obrane Paula Wolfowitza Ankari prebrzo obećao otvaranje turskog zračnog prostora i korištenje turskih uporišta u slučaju američkog vojnog napada na Irak. Turski komentatori pretpostavljaju također da će Yakis morati otići bude li Recep Tayyip Erdogan, predsjedatelj vladajuće stranke AKP, možda već za nekoliko tjedana preuzeo dužnost turskog premijera. Usprkos tome, što značajniju ulogu iračke zalihe nafte igraju u američkim spekulacijama o postsadamovom razdoblju u kontekstu rata protiv Iraka, to se u Turskoj strastvenije raspravlja o navodnim povijesnim pravima na naftna polja u Mosulu i Kirkuku. 'Imamo pravo na naftu', citirao je visokotiražni list Huerriyet u utorak riječi nekadašnjih turskih diplomata. Pozadinu tih razmatranja čini takozvano pitanje Mosula, koje je 1926. pod pritiskom Britanaca riješeno tako da se tadašnja mlada turska republika na čelu sa svojim utemeljiteljem Kemalom Atatuerkom odrekla osmanske pokrajine Mosul, za što je u sljedećih 25 godina trebala dobivati odštetu u vidu 10-postotnog udjela u iračkoj nafti. Točno je da se do 1955. godine u turski državni proračun slijevao novac iz Iraka i taj je stavak uvrštavan u plan proračuna sve do sredine 80-ih godina, citirao je Huerriyet ponovno riječi visokih diplomata. Tek je 1986. g. turski premijer Turgut Oezal na želju Sadama Huseina izbacio taj tada već fiktivni stavak iz rubrike prihoda turske države. No, po netom postavljenoj računici, Turskoj još pripada pravo na isplatu odštete za 12 od prvobitno dogovorenih 25 godina. Ostali turski izvori tvrde da se Turska još 1926. g. odrekla 10-postotnog udjela uz financijsku nadoknadu od 500 tisuća funti sterlinga. Bez obzira na valjanost takvih argumenata postaje jasno da je Turska čvrsto odlučila braniti svoje interese u regiji i sudjelovati u odlučivanju o preustrojstvu Iraka nakon mogućeg američkog rata protiv Iraka. Od samog početka Ankara nije skrivala ni da će se svim raspoloživim sredstvima usprotiviti nastanku kurdske države na sjeveru Iraka - a još odlučnije kurdskoj državi koja bi možda raspolagala čak i naftnim poljima u Mosulu i Kirkuku. Činjenica da se usprkos tome turska vlada ustručava prihvatiti američku politiku prema Iraku vjerojatno je povezana s okolnošću da NATO-v partner na Bosporu sjedi između nekoliko stolica. Ankara, koja se želi profilirati u ulozi uzorne muslimanske zemlje na razdjelnici između Zapada i islamskog svijeta, ne želi narušiti odnose ni s Amerikancima ali ni sa svojim arapskim susjedima. U tom smjeru ukazuje i 'aktivna mirovna diplomacija', koja je ovih dana odvela turskog premijera Guela u Siriju, Egipat i Jordan a sljedećeg vikenda potaknut će ga i na posjet Saudijskoj Arabiji. List Turkish Daily News nazvao je Guelovu diplomatsku inicijativu 'pozitivnom gestom' ali je napomenuo da ne treba precjenjivati njezino značenje. 'Guelov je potez pozitivna gesta koja bi trebala pokazati i prijateljima i neprijateljima da nastojimo iskoristiti sve mirovne metode dok se rat neizbježno bliži', ističe list. Cilj te akcije jest 'pokazati turskom narodu da činimo sve kako bismo izbjegli rat i da istodobno pokušavamo pridobiti naklonost arapskih metropola'", prenosi na kraju priloga Ingo Bierschwale. DPA * 7. I. 2003. SAD planira za doba poslije rata protiv Iraka "SAD već usmjerava poglede na doba poslije pobjedonosnog pohoda protiv Iraka. Vjeran geslu 'natrag u budućnost', pri tomu iskustva u Njemačkoj i Japanu poslije Drugog svjetskog rata i pozitivno i negativno imaju ključnu ulogu. To proizlazi iz medijskih izvješća i izjava vladinih dužnosnika. Još su to planske igre koje se mogu promijeniti i koje mora blagosloviti predsjednik George W. Bush. Glavni je cilj podizanje teritorijalno nedirnutog i miješanjem susjeda neugroženog Iraka iz pepela rata. Ne smije nastati neovisan Kurdistan na račun zemlje. 'Vlada je odlučna ne dopustiti raspad Iraka ako dođe do vojne akcije', rekao je glasnogovornik Bijele kuće Ari Fleischer. Supersila se priprema na dulje vrijeme okupacije, no ono bi moralo po mogućnosti biti kraće nego u pobijeđenim zemljama Njemačkoj i Japanu. Riječ je o najmanje 18 mjeseci. Ipak sve ovisi o tomu hoće li Iračani nove gospodare prihvatiti mirno ili neprijateljski. Američki dužnosici naglašavaju da u Iraku treba izbjeći kaos i suparništva koja su poslije svrgavanja talibana u Afganistanu na dnevnom redu. Washington želi zadržati i nadzor, no ne zna se neće li kasnije ponovno izbiti stara suparništva i neće li se usmjeriti i protiv okupatora. Bushova vlada ne želi u Iraku dopustiti 'surogat Sadama' kako je to nekoć u Japanu predvodio general Douglas McArthur. Samo želi apsolutne vrhove Sadamovoa režima dovesti pred sud i mnoge druge po uzoru denacifikacije u Njemačkoj, pretvoriti u dobre demokrate. Srednjoj razini službenika, vojnika i znanstvenika trebalo bi pružiti priliku za rehabilitaciju kroz suradnju. U prvoj fazi planiranja razmišljalo se o 'velikom Zampanu' u američkoj odori, no od toga se odustalo zbog očekivane silovite kritike iz arapskoga tabora. Washington sada želi uz vojnog zapovjednika postaviti civilnog glavnog administratora - kojega bi po mogućnosti imenovali Ujedinjeni narodi. Ipak će u početnoj fazi zbog sigurnosnih razloga glavni biti vojnik. Tek malo po malo bi po sadašnjem stanju plana, vlast trebalo vraćati u iračke ruke. Zamisao da se odmah ustroji prijelazna vlada odbačena je, jer se vrlo skeptično prosuđuje iračka oporba u izgnanstvu i njezin ugled u iračkom stanovništvu. Oporba u međuvremenu radi na planovima federalne vlade s predstavnicima svih etničkih skupina. Predviđeni smjer istog je značenja kao i priznanje Washingtona da njegovo dosadašnje odbijanje izravnog sudjelovanja u izgradnji 'nove zemlje', tako zvanog Nation buildinga, nije održivo u stvarnosti. Stvaranje demokratskih struktura i gospodarsko ozdravljenje ratom i sankcijama potresene zemlje presudno ovise o naftnom bogatstvu Iraka. Zaštita naftnih polja tijekom invazije od iračkog režima koji bi mogao primijeniti razornu strategiju spaljene zemlje, stoga je po podacima američkog ministra vanjskih poslova Colina Powella od primarnog značenja. Kako poslije pobjede iskorištavati naftu bez ugrožavanje brižljivo promišljene ravnoteže Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i uz istodobno ostvarivanje najveće koristi, još je predmet razmišljanja", piše Herbert Winkler. RUSIJA IZVESTIJA 4. I. 2003. Žurite činiti dobro U petak 3. siječnja Amerikanci su objavili da je na 'crni popis' organizacije koje se sumnjiči za suradnju s terorističkom skupinom Al-Qaida unesena i američka Međunarodna dobrotvorna zakalda (Benevolence International Foundation - BIF). Svi računi te zaklade, koja radi u Kini, Pakistanu, Hrvatskoj (ne spominje se na web-stranici BIF-a; op. prev.), Bosni i Hercegovini, Azerbajdžanu, Gruziji i Rusiji, zamrznuti su. Državno odvjetništvo SAD-a optužuje predsjednika zaklade Enaama Arnauta za tijesne veze s Osamom bin Ladenom. Kao dokaz im služe razne foto-snimke iz raznih razdoblja, na kojima se Arnaut nalazi rame uz rame s prvim neprijateljem SAD-a. Prvi put su američke vlasti optužile neku dobrotvornu organizaciju za financiranje plaćenika, koja ih upućuje u Čečeniju. Drugo ime za tu zakladu je 'AL-Bir Al- Davalia', a našla se na popisu koji je ukazom ustanovio George Bush 19. studenog prošle godine. Dan ranije su zamrznuti računi zaklade koji se nalaze u američkim bankama, a zaustavljene su i sve transakcije s nekretninama BIF-a. Jedino što je o tome javnost službeno obaviještena tek u petak. Legalna djelatnost zaklade svodila se na dodjelu sredstava za pomoć stradalnicima u ratovima i oružanim sukobima. Dobrovoljci su se brinuli za izbjeglice, donosili su hranu i lijekove te nudili medicinsku pomoć. Osoblje se sastojalo od građana SAD-a i zemalja Zapadne Europe. Služba za tisak američkog tužiteljstva priopćava da je BIF bio razvio djelatnost u Rusiji, otvarajući podružnice u Groznom, Nazraniju, Mahačkali i dvije podružnice u Moskvi. U čečenskom glavom gradu podružnica BIF-a pojavila se 1996. godine, čim je federalna vojska napustila tu republiku. Na čijoj je strani bila zaklada, ne treba sumnjati. Službenu registraciju u Rusiji, kako stoji na stranici zaklade) BIF je isposlovao 1999. godine. Po američkim podacima, njihova se podružnica u Moskvi nalazi u Azovskoj ulici, ali je ondje smještena samo dobrotvorna zaklada pod imenom 'Žurite činiti dobro'. Predstavnici te zaklade odbili su reći novinarima imaju li ikakve veze s BIF-om. Po podacima sa stranice, BIF je potrošio u Čečeniji 1,332 milijuna dolara; puno više nego za druge projekte, a u Bosni je potrošeno za legalne projekte 408 tisuća dolara. Upravo je djelatnost zaklade u Bosni omogućila Amerikancima da otkriju drugu stranu njihova posla, pa je zaklade još ljetos prestala djelovati u BiH. U uredima u Sarajevu, Bugojnu, i Travniku načinjena je pretraga za američki račun. Nađeni dokumenti svjedoče o tome da je vođa zaklade Emaam Arnaut - Amerikanac sirijskog podrijetla - imao bliske veze s Al- Qaidom i njezinim vođom Osamom bin Ladenom. Još u svibnju prošle godine tužiteljstvo Sjevernog okruga države Illinois uhitilo je Arnauta u glavnom uredu zaklade, s optužbom za udruživanje sa ciljem pronevjere dobrovoljnih priloga. Donatori su mislili da njihovi novci idu u izbjeglice logore u obliku šatora, sapuna, hrane i lijekova. - Tisu novci išli za financiranje AL-Qaide i drugih organizacija koje šire terorizam i nasilje, tvrdi državni odvjetnik SAD-a John Ashcroft. 'Druge organizacije', kako je utvrđeno na sudu u Illinoisu, jesu čečenski separatisti. Od 200. godine na sajtu zaklade objavljen je poziv dobrovoljcima za rad u Čečenskoj republici. Zaklade je uzimala na se stjecanje dokumenata i smještanje na teritoriju Ingušetije, s kojom je BIF sklopio ugovor o suradnji. Američko državno odvjetništvo sumnja da su ti volonteri mogli raditi i za ustanike," pišu Konstantin Getmanski i Roman Kirillov. SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 7. I. 2003. Međunarodno pravosuđe "Znam što mislite. Knjiga koja je naslovljena s 'Prema pravednom svijetu' (Toward a Just World) zvuči kao spomen koji je napisao neuspjeli republikanski predsjednički kandidat nakon izbora, i kao takvu ju treba izbjegavati. Međutim, ovo nije takva knjiga. U svojoj kratkoj, ali dobro napisanoj knjizi o razvoju ideje o međunarodnom pravosuđu u prvih 50 godina proteklog stoljeća, Dorothy Jones, znanstvenica pri Chicago's Newberry Library, dokazuje kako ova tema može biti izazovna, čak i prosvjetljujuća. Teorija autorice jest da je razvoj bio ključan za samu ideju međunarodnog zakona i pravosuđa. Sve što se od tada dogodilo, samo se nadogradilo na to razdoblje, koje je trajalo od Haaške konferencije 1899. godine, do nueremberških suđenja, nakon Drugog svjetskog rata, nacističkim ratnim zločincima. Bila ona u pravu ili ne (a vjerojatno je u pravu), njen prikaz tog razdoblja povijesti ugodniji je za čitanje i sadrži više detalja od većine takvih knjiga a, iako je jasno da autorica vjeruje kako je udaljavanje od nacionalne suverenosti pozitivno, gospođu Jones nitko ne može optužiti za naivnost. Njen pristup je augustinski - čašu vidi napola punu, ne napola praznu. Njen vješti prikaz, na primjer, Lyttonovog povjerenstva, iz 1932. godine, u ime Lige naroda, koja je istražila Japanski upad u Mandžuriju, sigurno je najzanemarenije izvješće te vrste. Uvriježeno je stajalište da su i Izvješće i Liga bili nedovoljno učinkoviti i da su ostavili tokijskim militaristima na volju da kroje Aziju, dio po dio, prema svom ukusu. Možda ovo rašireno stajalište nije točno. Autorica tvrdi da japanski konkvistadori naoružani maltuzijanskim osjećajem za gospodarske mogućnosti nisu mogli biti zaustavljeni ni u kom slučaju, osim možda superiornom vojnom silom. No žrtva Japana 1932., Kina, nije pasivno čekala svoj usud. Da je međunarodni sustav hobbesovska džungla, Tokio je mogao slobodno ući u Mandžuriju, i dalje. Ali to se nije dogodilo. Kao što to autorica ističe, Japan se morao braniti od optužbi za agresiju, a rad Lyttonovog povjerenstva je morao shvatiti ozbiljno. Dva desetljeća ranije takva se stvar ne bi dogodila, i nikakvo međunarodno tijelo, kao što je bila skupština Lige, ne bi osudilo Japan, uglavnom stoga što takvih tijela u to vrijeme nije bilo. Japanci (i drugi agresori) bi, ukratko, upravljali svijetom, ili barem onim dijelovima svijeta za koje nisu bile zainteresirane druge moćne države. Na kraju, Liga nije mogla prisiliti Japan da se povuče iz Mandžurije, iako je Tokio u međunarodnoj zajednici bio izoliran. Izolacija je na kraju dovela do poraza Japana. (Ne samo to, ljudi koji su bili odgovorni za tzv. 'mandžurijski incident', nakon tokijskih su suđenja završili u zatvoru na temelju otkrića koja su ostvarena pod pokroviteljstvom Lige.) Nakon formalnog raspuštanja 1946., Liga je utrla put Ujedinjenim Narodima. Gospođa Jones se s pravom usredotočuje na nueremberška suđenja kao slijedeći korak u potrazi za međunarodnom pravdom. Autorica ta suđenja nacističkim ratnim zločincima promatra u svoj njihovoj složenosti. Sama suđenja su bila i ostala kontroverzna, i to ne samo među konzervativnim pravnicima koji su proces uvijek smatrali upitnim zbog nepridržavanja zakona. Na čemu se takva suđenja mogu zasnivati ako ne na pravdi pobjednika? Autorica se u velikom dijelu knjige bavi raščlanjivanjem problema i dokazivanjem nevinosti američkih tužitelja te naglašava mudrost europskih stručnjaka (najviše francuskih, u ovom slučaju). Jedino što se izostavlja jesu Sovjeti koji suđenju nisu pristupili neokaljanih ruku. Zapravo, ovo je i najveća mana knjige - hrvanje s implikacijama pravde pobjednika kada je očito da je jedan od njih nepravedan. Ovdje je perfidnost Sovjeta ograničena na jednu fusnotu i uopće ne pokriva Nueremberg. Ovo nameće pitanje - što smo uopće zaista naučili. Je li prvih 50 godina 20. stoljeća ikakav vodič za suđenje ratnim zločincima? Odgovor je, izgleda, i dalje nepotpun i uglavnom ograničen na zločinačke režime ili male zemlje koje gube ratove. Možemo li bolje? Možda, vremenom, no to pitanje ipak nadilazi ovu knjigu", piše Roger Fontaine. THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 7. I. 2003. Fiat i europsko nejedinstvo "U Detroitu se sigurno mogu čuti uzdasi olakšanja. Roberto Colaninno, poduzetnik-umjetnik, poznat po svojim poslovnim zahvatima u Olivettiu i Telecom Italia, sada je, izgleda, odlučan odigrati ulogu princa na bijelom konju u priči o zloj kobi Fiata. Vjerojatno će kupiti najveći udio tvrtke i rasteretiti General Motors od njihove potencijalne obveze da kupe 80 posto udjela ove legendarne talijanske tvrtke. Činjenica da GM sada više nema interesa posjedovati Fiat ono je što ovoj priči daje naizgled sretan završetak. No ovo je scenarij koji se nije smio razviti ovim tijekom. Neprikladni oblik gospodarskog nacionalizma potaknuo je vladu Silvia Berlusconia da pomogne organizirati Colaninnovu intervenciju. Unatoč njegovoj navodnoj predanosti slobodnom tržištu, Berlusconi je bio odlučan da Fiat ostane u vlasništvu Italije. Njegov protekcionistički instinkt dio je uznemirujućeg trenda koji potkopava cilj Europske Unije - da uz jedinstvenu valutu ostvari i jedinstveno financijsko tržište u kojem bi vrijedila točno utvrđena pravila, do 2005. godine. U godinu dana od kada su se ljudi unutar Europske Unije odrekli svojih lira, franaka, maraka i drugih valuta zbog eura, njihove vlade su usvojile zastarjeli oblik nacionalističkog intervencionizma. Najistaknutiji je primjer francuske vlade koja je prošlog mjeseca isplatila 9 milijardi dolara kako bi spasila prezaduženi France Telecom. Prije te intervencije, francuska je vlada objavila kako je uvrijeđena zbog toga što je noć uoči prije nego je ponovno izabran, kancelar Gerhardt Schroeder odlučio spasiti MobilCom, njemački koncern mobilnih mreža. Obje su se vlade potrudile i da domaći mediji budu oni koji će profitirati od poteškoća Vivendi and Kirsch Media. Takav intervencionizam blokira konkurenciju, štiti neučinkovitost i izruguje se ideji jedinstvenog europskog gospodarstva sprječavajući prekogranična ulaganja. Ne čudi da je u takvom okružju ambicija Bruxellesa da stvori jedinstveno financijsko tržište posustala. Nesposobnost zemalja članica EU-a da se slože u pogledu pravila o preuzimanju tvrtki posebno je znakovita. Europska Unija ne može iskoristiti svoj gospodarski potencijal niti ostvariti svoj cilj, konkurentnost Americi, osim ako ne uspije u stvaranju jedinstvenog financijskog tržišta. Nacionalne vlade moraju shvatiti kako njihova protekcionistička zaštita domaćih korporacijskih ikona samo odgađa dan kada će njihovi potrošači i tvrtke imati veće koristi od niže cijene posudbe kapitala, veće konkurencije preko nacionalnih granica i dinamičnijeg gospodarstva. Amerikanci bi se trebali nadati da će Bruxelles na koncu uspjeti ostvariti svoj cilj - uklanjanje financijskih zapreka, i to da će Europska Unija postati dostojni suparnik. Gospodarski rast nije igra u kojoj ako jedna strana dobiva, druga neizbježno gubi, a SAD treba pomoć u svojim nastojanjima da oživi svjetsko gospodarstvo", stoji u uvodniku lista. ITALIJA ANSA * 7. I. 2003. Urso, za Italiju je to golema prigoda "Širenje Europske Unije je za Italiju 'golema prigoda', s obzirom da se službeno priključenje prvih deset zemalja istočne Europe predviđeno za kraj 2003. događa u polugodištu talijanskog predsjedavanja EU-om, te se naša zemlja nalazi na najboljem startnom položaju u pogledu nazočnosti njenih tvrtki na tim teritorijima. Tako misli i ministar za proizvodne djelatnosti Adolfo Urso, koji je danas tisku predstavio programe promicanja robe proizvedene u Italiji za godinu koja je upravo počela. 'Za Italiju', kazao je Urso, 'širenje predstavlja golemu prigodu. Jer u tim zemljama imamo najveći broj ulagača i radi toga što je, nakon posljednjih operacija, naš bankarski sustav prvi u zemljama kandidatima, a iza njega slijedi onaj njemački'. Kriza kroz koju prolazi Njemačka uz to, naglasio je Urso, iako s jedne strane šteti našem prvom tržištu, s druge 'nas dovodi u prednost prema zemljama kandidatima' spram našeg najvažnijeg konkurenta. Uz države kandidate u programu promidžbe i potpore talijanskih ulaganja u 2003., kojega je predstavio Urso, Balkan i područje Sredozemlja igraju najvažniju ulogu. 'Bit će to godina Balkana', kazao je Urso, 'za koji konačno postaje operativan zakon koji daje 170 milijuna eura koje će se dodati redovnim fondovima'. Tijekom godine predviđene su za zemlje kandidate i Balkan, brojne misije, u kojima će se zajedno naći doministar, predstavnici instituta koji rade na vanjskoj trgovini, udruga po sektorima i same tvrtke. Prva će misija ići u Sloveniju, no program 'made in Italy' bit će sponzoriran i u baltičkim zemljama, Slovačkoj, Bosni, Hrvatskoj, Albaniji, Rumunjskoj i Bugarskoj.(...)" CORRIERE DELLA SERA 7. I. 2003. Brzezinski i Scowcroft - "Pazi Ameriko, navlačiš globalnu mržnju" "Dva bivša savjetnika Bijele kuće za sigurnost, Zbigniew Brzezinski, bivši savjetnik predsjednika Jimmyija Cartera, i Brent Scowcroft, bivši savjetnik Busha oca, podsjećaju Busha mlađeg da ako se ukaže mogućnost mira s Irakom da ga treba prihvatiti. I kritiziraju njegove politike na srednjem istoku i one spram Sjeverne Koreje, nazvavši ih pogrešnim. Na kraju ga pozivaju da bude manje unilateralist i da više sluša saveznike, upozoravajući ga da će, ako tako ne učini, 'Amerika postati žarišna točka globalne mržnje' (Brzezinski). To je oštra kritika upućena predsjedniku javno na CNN-u od strane jednog demokratskog političara i jednog republikanskog političara, među najcjenjenima u posljednjih četvrt stoljeća. - Kako ocjenjujte posljednje razvoje iračke krize? = Brzezinski: Zabrinut sam. Do sada smo išli ispravnim putem, mobilizirajući međunarodnu zajednicu i vršeći snažne pritiske na Irak. No moguće je da će inspektori UN-a nešto otkriti i da će se Irak razoružati. U tom slučaju moramo biti dovoljno mudri da prihvatimo mir. Ne možemo djelovati sami. = Scowcroft: 27. siječnja, kada će inspektor Hans Blix iznijeti konačno izvješće UN-u, Bushova će se administracija naći u golemoj teškoći. Vjerojatno izvješće neće biti konačno i Blix bi mogao tražiti produljenje misije. Administracija će morati odlučiti hoće li ga odobriti ili ne, ili će navesti dokaze o kemijskom i bakteriološkom naoružavanju Iraka kako bi opravdala rat. - Jesmo li pred povijesnom odlukom? = Brzezinski: Nalazimo se u nestabilnoj situaciji. Nadam se da će predsjednik i Kongres biti na visini. U igri je međunarodni sustav. Kako ćemo reagirati ne samo pred izazovom Iraka, nego i bliskog i srednjeg istoka i Sjeverne Koreje, utvrdit će hoćemo li ga uspjeti učvrstiti ili ćemo imati desetljeće globalne anarhije. = Scowcroft: Nadam se da će administracija biti na visini situacije. No borimo se protiv snaga nepoznatih tijekom hladnog rata, a koje će se još povećati. Irak, Iran i Sjeverna Koreja ne trebaju biti zajedno stavljeni u osovinu zla. Oni traže različite odgovore. Mobilizirali smo se protiv Iraka, a učiniti to i protiv Sjeverne Koreje je nemoguće. - Usložava li izraelsko-palestinska kriza scenarij na srednjem istoku i u Perzijskom zaljevu? = Brzezinski: I Izraelci i Palestinci čine okrutnosti. Zarobljenici su spirale mržnje iz koje se ne uspijevaju izvući. Bushova administracija izjavljuje da je na njima da ostvare mir i pere ruke. No to daje prostora ekstremistima, koji žele ekstremiste na drugoj strani kako bi postigli potpunu pobjedu. = Scowcroft: Slažem se. Nismo se dovoljno angažirali na Bliskom i Srednjem istoku. Samo Sjedinjene Države mogu posredovati i promicati dijalog. - Postoje znakovi da antiamerikanizam raste u cijelom svijetu. Je li to krivnja Bijele kuće? = Brzezinski: To je fenomen vezan i uz Bushovu doktrinu. Ne želim politizirati, vjerujem u američku snagu i idealizam. No oni se međusobno moraju dovoditi u ravnotežu, no umjesto toga nadvladava snaga. Pravi se previše demagogije oko pokolja 2001.. Potrebna je međutim globalna strategija. = Scowcroft: Do antiamerikanizma dolazi uslijed činjenice da smo supersila i svi očekuju da rješavamo sve probleme. Jedno desetljeće izgledamo ratoborni i arogantni, gluhi osim spram neprijatelja i spram prijatelja. Ako to neće prestati izolirat ćemo se i bit ćemo predmet neprijateljstva." LA STAMPA 7. I. 2003. "Raiss osjeća pritisak i prisiljen je surađivati" "'Rat u Iraku izgleda sve neizbježniji te stoga Saddam postaje sve neurozniji. No ne vjerujem da će počiniti tako glupu grešku poput protjerivanja inspektora'. Prema Robertu Kaplanu, stručnjaku za geopolitiku i esejistu revije 'Atlantic Monthly', kriza na srednjem istoku mozaik je sastavljen od političkih, vojnih pa i psiholoških pločica, koje idu epilogu unatoč toga što je direktor AIEA-a Mohamed el-Baradei kazao da za sada inspektori nisu našli dokaze o naoružavanju. 'Mobilizacija američkih postrojbi nastavlja se punim ritmom, a iz medija probija dojam da je rat već siguran. Nitko se ne buni: Bush izgleda da je dobio tu raspravu s javnim mišljenjem oslanjajući se samo na ustrajnost i svoj izravni način obraćanja, pa i bez davanja previše objašnjenja. Saddam to osjeća te stoga ponovno rabi jezik svojstven za kraj devedesetih godina, kada je za špijunažu optuživao Richarda Butlera, bivšeg čelnika inspektora UN-a'. - No ne ide li upravo tako na ruku Bijeloj kući, potičući sukob? = Djelomice da, no treba vidjeti do koje to točke ide. Tim riječima Saddam izbacuju vlastitu neurozu, zadovoljava neke potrebe unutarnje politike, a šalje i upozorenja svojim saveznicima. No u međuvremenu se suradnja s inspektorima nastavlja, barem za sada, a pravu razliku na političkoj razini predstavljalo bi samo okončanje odnosa s izaslanicima Staklene palače, što u ovom trenutku ne izgleda njegova namjera. - No, 'New York Times' je upravo objavio glavne crte američkog plana za zauzimanje Iraka nakon rata. Ne znači li to da je sukob neizbježan? = Plan nije nov: već smo ga poznavali. Novost je da je prenesen medijima, no za to postoji točno određen razlog, kao što i postoji racionalni razlog radi čega su počele dolaziti vijesti o vojnoj mobilizaciji i arapskim pritiscima kako bi Saddam prihvatio egzil. Svi ti elementi povećavaju dojam neizbježnosti rata, te tako povećavaju pritisak na iračkog čelnika i statističku mogućnost da prihvati svoj uzmak bez borbe. U taj okvir ulaze vjerojatno i izjave britanskog ministra Strawa. Povećavanje statističke mogućnosti ne znači da će Saddam izabrati egzil, ta se pretpostavka možda povećava s pet na osam posto. No osloboditi ga se bez rata bilo bi idealno rješenje za sve, te je stoga logično da Washington ide i za tom strategijom. - Ne bi li okupacija duga 18 mjeseci bila veliki rizik za Busha? = Naravno. No to je predsjednik koji je vrlo oprezan na političkom planu pa javnosti projicira najsloženiji scenarij, u nadi da će ostati u Iraku kraće razdoblje te si taj rezultat pripisati kao uspjeh. - Vidite li neku vezu između približavanja možebitnog rata i dva atentata koja su se dogodila u nedjelju u Tel Avivu? = Nedvojbeno svi teroristi bliskog i srednjeg istoka, od Džihada do Al Qaede, imaju interes iskoristiti stanje napetosti i zakomplicirati planove Sjedinjenih Država i Izraela. Na žalost, međutim, ti su atentati postali poznata navika posljednjih godina: svaki puta kada se približavaju izbori u židovskoj državi, ekstremisti napadaju kako bi utjecali na rezultat. - No nije li sigurna pobjeda predsjednika vlade iz Likuda, Sharona? = Bila jest, no posljednjih dana skandali koji su se pojavili unutar stranke su ga oslabili. Iznenađujuća pobjeda laburista ostaje vrlo teško ostvariva, no kako bilo, teroristi se ne žele izložiti riziku da se nađu pred nekom novom Barakovom vladom, te stoga postavljaju bombe. - Je li za to kriv Arafat ili nije? = Politika palestinskog čelnika je glede toga sve dvosmislenija. Brigade Al Aqsa je nedvojbeno stvorio on. No ne znam odgovara li mu sada ponovno pokrenuti terorizam. - Jesu li Sjedinjene Države pogriješile što su odustale od posredovanja? = Sigurno imamo jedan problem: s jedne strane očekujemo da Arafat ili njegov nasljednik postanu pravi demokrati u upravljanju vladom, no s druge želimo da sačuva sposobnost diktatorskog nadzora nad najnasilnijim palestinskim frakcijama. Nemoguće je imati obje stvari. - Postoje li druge snage koje imaju interes u naglom pogoršavanju stanja? = Ne mogu vam sa sigurnošću kazati stoji li Sirija iza praktične organizacije atentata, no jedna je stvar međutim sigurna: Damask je uvijek podržavao mirovni proces, ali se protivio miru. To je vojni režim koji ima sav interes očuvati nestabilnost i sukob između Izraelaca i Palestinaca." ?Napomena o copyrightu: Tekstovi označeni zvjezdicom (*) mogu se, uz suglasnost Hine, integralno prenositi. (Hina) mk