Posmrtne ostatke velikana ruskog hokeja na posljednji su počinak ispratile tisuće prijatelja i štovatelja, a komemoracija je održana u Ledenoj palaći njegovog kluba, CSKA, gdje su govornici podsjetili nazočne na Ragulinov doprinos trijumfima sovjetskog hokeja na ledu u 60-im i 70-im godinama prošlog stoljeća.
Ragulin je bio nezamjenjivi branič sovjetske hokejaške reprezentacije punih 11 godina, od 1962. do 1973. i jedini koji je, uz isto tako legendarnog vratara Vladislava Tretjaka, sa zbornajom komandom osvojio 11 uzastopnih naslova prvaka svijeta. Stasiti Ragulin, kojeg se zbog visine i snage lako uočavalo na ledu, osvojio je s reprezentacijom SSSR-a na trima uzastopnim Zimskim olimpijskim igrama, 1964, 1968. i 1972. zlatna odličja čime se ne možer pohvaliti ni jedan drugi hokejaš.
Mnogo godina prije nego što je ponajboljim sovjetskim hokejašima odobren odlazak u američke i kanadske profesionalne klubove, ljubitelji hokeja na ledu iz Sjeverne Amerike zapamtili su Ragulina po njegovim bespoštednim dvobojima s jednim od u to vrijeme ponajboljih američkih profesionalnih hokejaša Philom Espositom s kojim se sučeljavao od prvih dana brojnih 'sudara' iz takozvane Superserije mečeva između reprezentacije SSSR i All stars momčadi NHL-a, koji su pokrenuti 1972. godine.
Ragulin je, iako je bio branič, imao razoran udarac i nerijetko je postizao pogotke iz daljine kad bi od suigrača dobio 'povratni pak'.
Njegov dugogodišnji partner na ledu, Eduard Ivanov, rekao je opraštajući se zauvijek od Ragulina: "Bio je jednako dobar pred protivničkim kao i pred našim vratima, a 1977. godine je među prvima od svih ruskih hokejaša uvršten u Kuću slavnih (International Ice Hockey Hall of Fame). Snažniji od većine svojih suparnika, u igri nije koristio silu pa su mu i protivnici priznavali da se na ledu ponaša kao pravi gospodin."
Rođen u Voskresenjsku Aleksandar Ragulin se počeo baviti hokejom 1957. godineu a pet godina kasnije prešao je u moskovski CSKA u kojemu se razvio u jednog od najboljih hokejaša svijeta.