U pripremi toga kapitalnoga djela autor je uložio višedesetljetni rad i smatra se njegovim životnim djelom.
U dva sveska Antoljakova "Hrvatska historiografija do 1918." prvi put je tiskana u izdanju Nakladnoga zavoda Matice hrvatske 1992. i ubrzo je bilo rasprodano.
Unatoč visokim godinama autor je pripremio drugo izdanje te načinio mnoge dopune i ispravke prvog izdanja, dodavši svoj zadnji objavljeni rad "Renesansa hrvatske historiografije" (1996.) i tako zaokruživši svoje djelo koje će, kako napominje izdavač, pojedinac teško moći nadmašiti u bliskoj budućnosti.
Sam autor u predgovoru knjige (906 str.) napominje kako je u nas vrlo malo pokušaja pregleda ili uvida u opću ili hrvatsku historiografiju. Najstarija je "Istoriografija", sačuvana u rukopisu, ona koju je "tumačio" prof. V. Bratelj. To su zapravo skripta koja je pisao Vladimir Barac 1868. i sastoji se od 16 stranica, napominje Antoljak.
Smatra kako svatko tko se želi baviti poviješću hrvatskoga naroda kao znanošću mora ponajprije znati razvoj hrvatske historiografije, jer će dobiti jasan uvid u historijsku metodu prošloga vremena i ujedno postići opširan pregled i objektivnost u proučavanju tuđih mišljenja i ideja.
Jaroslav Šidak, koji je predavao Povijest hrvatske historiografije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, autor je članka "Historiografija hrvatska" u Enciklopediji Jugoslavije (sv. 4, 1960.). Šidak smatra kako je moderna historiografija u Hrvata zasnovana Marulićevim prijevodom "Hrvatske kronike".
Stjepan Antoljak autor je mnogih znanstvenih i stručnih priloga i knjiga, među kojima Pregleda hrvatske povijesti i Povijesti Hrvata, a posebno je važan njegov prinos hrvatskoj enciklopedistici.
Za svoj znanstveni i nastavnički rad dobio je mnoga priznanja, među kojima i nagradu za životno djelo (1976.).