Izvršni direktori najvećih kompanija u regiji poput gigantskog proizvođača mobilnih telefona Nokije, inženjerske skupine ABB i proizvođača kamiona Skania, te industrijskih lidera iz Norveške i Danske, potaknuli su političku raspravu oko duljine radnog vremena.
Nordijci u prosjeku rade tjedno između 37 i 38 sati, prema gotovo 44 sati u Britaniji. Također, imaju dulje godišnje odmore, porodiljske dopuste za muškarce i žene, te manje razloga za strah od nezaposlenosti nego ostatak eurozone.
"Švedski radnici rade gotovo najmanje na svijetu", izjavio je Lars Leijonborg, lider švedske opozicijske stranke desnog centra, Folkpartiet. "Kako bi se suočili s međunarodnom konkurencijom i izdvajanjima za socijalnu skrb u zemlji, moramo to ponovno osmisliti. Šveđani bi trebali raditi u prosjeku tri sata više tjedno kako bi se riješile te neravnoteže".
Visoka porezna opterećenja plaća i darežljive beneficije dižu troškove rada u toj regiji među najviše u svijetu. Norveška i Danska su na prvom i drugom mjestu, a zatim slijede Finska i Švedska, na 5. i 8. poziciji, pokazalo je istraživanje njemačkog savjetodavnog centra kojeg podupire njemačka industrija IWD.
U nastojanju da poboljšaju konkurentnost, poslodavci ističu sporazume o produljenju radnog tjedna s 35 na 40 sati u njemačkom proizvođaču vozila DaimlerChrysleru i tehnološkom divu Siemensu, te na 36 sati u francuskoj tvornici proizvođača auto-dijelova Robert Bosh.
"Mislim da je Njemačka dobar primjer", kazao je ABB-ov regionalni čelnik Sten Jakobsson ranije ovoga mjeseca. Izvršni direktor Skanie Leif Ostlig uspoređuje radne navike Šveđana s onima novih članica Europske unije, gdje zaposlenici rade često od 40 do 45 sati tjedno.
Slične riječi mogu se čuti diljem nordijske regije. Nokijin čelnik Jorma Ollila izjavio je pred početak pregovora o plaćama u Finskoj da su "potrebne snažne odluke kako bi se izbjegao ciklus njihova smanjivanja". Čelnik danskog brodogradilišta Lindovaerfeta smatra da je bitno raditi više sati bez dodatnog plaćanja, a slično je isticao i čelnik nordijske industrijske lobističke skupine na odlasku Jenns Ulltveit-Moe.
Tamošnje vlade reagiraju diplomatski. Na umu im je da jednogodišnji do trogodišnji kolektivni ugovori sa sindikatima omogućuju toj regiji da je relativno bez štrajkova, bez obzira jesu li na vlasti stranke lijevog centra kao u Švedskoj i Finskoj ili desnog centra, kao u Norveškoj i Danskoj. "To nije nešto što će vlada Socijaldemokrata preporučiti sindikatima", izjavio je švedski ministar rada Hans Karlsson.
Sindikati su mnogo izravniji. Predsjednik norveškog sindikata Fer-Liv Valla izjavio je da Ulltveit-Moe "sada govori prilično glupe stvari", dok je Jorma Lohman iz finskog sindikata metaloprerađivača izjavio da novoj rundi pregovora o plaćama ne doprinose poslodavci poput Nokije, koji "izražavaju mišljenje da bi plaće trebalo smanjiti".