"Ako je potrebno naći još jedan razlog više da se proklinje Papu i Njemačku, koji su prvi potpirivali secesionističke porive Hrvatske i Slovenije koji su se potom pretočili u okrutne balkanske ratove devedesetih i neizbježan raspad Jugoslavije, kao i za proklinjati Amerikance koji su krajem desetljeća dovršili posao razbijanja 'humanitarnim ratom' na Kosovu, taj se razlog potpuno jasno vidio u Ateni", smatra novinar lista Maurizio Matteuzi.
Nakon što je nestala Jugoslavija i "na njenom pepelu nastao beskonačan broj žestoko nacionalističkih državica nije se moglo očekivati ni da će se čudnovati 'plavi' dugo održati", nastavlja Matteuzi i dodaje kako se "samo na tren pričinilo da bi ta izvanredna momčad, stvorene od jedinstvene i ponosne mješavine Srba, Hrvata, Dalmatinaca, Slovenaca, Makedonaca, Bosanaca, mogla odoljeti najrazornijim političkim događajima".
"Ovo nije tehnička analiza jugoslavenske tragedije (u ovom slučaju košarkaške) već uzvik boli onih koji su vidjeli igru momčadi u kojoj su pod vodstvom Ace Nikolića igrali Krešimir Čosić, Dalipagići, Petrovići, Kukoči, sve do Danilovića", piše Matteuzi postavljajući na kraju pitanje i hoće li se do Europskog prvenstva 2005. godine i Crna Gora već odvojiti od "nevoljene" Srbije.