Snježnice su speleološki objekti u kojima se snijeg zadržava tijekom cijele godine, a nekada su na području Gorskog kotara bile izvorište leda tijekom ljetnih vrućina, ne samo za Hrvatsku već se led izvađen iz njih i pohranjen u specijalne kace brodovima iz Bakra izvozio u Veneciju, pa čak i Aleksandriju.
Članovi HMD-a mjerenja obavljaju obilježavajući 120 godina od kada je Dragutin Hirc na tom mjestu, na dubini od oko 55 metara prvi put izmjerio temperaturu zraka.
Mjerenje su počeli 21. kolovoza i planiraju ga završiti do 28. kolovoza, navodi se u priopćenju HMD-a.
Dobiveni rezultati mjerenja u snježnici i pokraj nje znanstvenicima će prvi puta poslužiti za istraživanja klime snježnice.
Meteorolozi su osobito ponosni na činjenicu da se u snježnicu uz speleologe prva spustila meteorologinja Dubravka Rasol, a zatim meteorološki tehničar Branko Abramović koji je začetnik cijele akcije. Još četiri člana ekipe Višnja Vučetić, Kornelija Špoler Čanić, Marko Vučetić i Krešimir Čanić, iako se nisu spuštali u snježnicu imali su svaki svoju zadaću, no kako ističu, bez pomoći iskusnih speleologa Ivice Šnajdara i Branka Matejčića iz Gorske službe spašavanja Delnice, ne bi mogli obaviti tako zahtjevna i po život opasna meteorološka mjerenja.
Članovi HMD-a, od znanstvenika pa sve do zaljubljenika u meteorologiju, već 40 godina promiču meteorologiju u Hrvatskoj, uvijek, kako ističu, spremni na nove izazove. Sada su, navode, svjetlo dana zamijenili mrklim podzemljem kako bi obilježili tu jednu iznimno rijetku obljetnicu mjerenja temperature zraka u snježnici kraj Fužina u Gorskom kotaru.
Poznati botaničar, geograf, planinar i putopisac Dragutin Hirc tu je snježnicu posjetio 25. kolovoza 1884. i izmjerio temperaturu zraka na vrhu (11,3 Reaumurovih stupnjeva = 14,1 stupnjeva Celzijevih) i na dnu (2,5 R stupnjeva = 3,1 stupnjeva C) snježnice.
Kako je zabilježeno spuštanje u samu snježnicu bilo je dosta teško i mučno, ali isplatilo se vidjeti tu ljepotu i neobično bilje koje je tamo uspijevalo. Došavši dolje Hirc je termometar objesio na suhu granu, ali očaran ljepotom zaboravio ga je i sjetio ga se tek kad se popeo na vrh jame. Ne mogavši ga pregorjeti vratio se natrag i izmjerio temperaturu zraka.
Članovi HMD-a pretpostavljaju da Hirc najvjerojatnije nije ni bio svjestan izuzetnosti tog rijetkog meteorološkog podatka.
Snježnica je dubine oko 55 metara, uz vertikalu 40 metara. Dio njenog nakošenog dna pokriven je snijegom. Prvi podaci izmjereni digitalnim instrumentom pokazuju da je temperatura zraka na gornjem dijelu dna 3,1 stupnjeva Celzijevih s relativnom vlažnošću zraka 98,9 posto, što se poklopilo s temperaturom zraka koju je izmjerio Hirc. Na donjem dijelu dna najniža temperatura zraka iznosila je 1,9 stupnjeva Celzijevih s relativnom vlažnošću 97,5 posto.
U akciji su pomogli Državni hidrometeorološki zavod s klasičnim meteorološkim instrumentima i tvrtka Zagrel d.o.o. s digitalnim meteorološkim instrumentima, Gorska služba spašavanja Delnice i Šumarija Fužine koja je otkrila položaj snježnice za koji ne znaju ni sami mještani.
Snježnice su speleološki objekti u kojima se snijeg zadržava tijekom cijele godine. Obično su to jame sa silaznim kanalom. Zimi se u njima akumulira hladan zrak koji ljeti, zbog veće gustoće hladnoga zraka, ostaje "zarobljen" na dnu jame. Ulaz snježnice, smješten na većoj nadmorskoj visini i zaklonjen od sunca, pogoduje zadržavanju snijega na dnu snježnica čak i tijekom vrlo toplih ljetnih mjeseci.
U snježnicu više snijega dođe posrednim putem nego izravnim padanjem snijega. Oblik krošnje smreka i jela oko otvora pogoduje punjenju snježnjice jer zadržava snijeg samo do određene težine, a nakon toga snijeg sklizne niz grane i puni snježnicu. Vječni snijeg u sniježnici je neproziran, tvrd i zgusnut te je bio pogodan za upotrebu kao led.
U prošlim stoljećima snijeg iz Gorskog kotara bio je izvozni proizvod. Kocke leda spremale su se u posebne kace. Otvori na kacama sve do najmanjih šupljina, punili su se piljevinom. Zatim su se prevozile do luke Bakar i dalje brodovima do Venecije pa čak i Aleksandrije.
Primorski ugljenari i pastiri dodatno su konzervirali snježnice debelim slojem listinca, do metar debljine, da bi tijekom ljeta sačuvali snijeg za vlastite potrebe i potrebe stoke. U Gorskom kotaru su mesari u sklopu kuća gradili u zemlji posebne prostorije za led, oblagali ih slamom i piljevinom i tako uspjeli u ljetnim vrućinama očuvati led.