U natpisu na ploči navodi se kako se ona postavlja "u spomen dr. Mili Budaku - hrvatskom rodoljubu - književniku i piscu romana, rođenom u Svetom Roku 30. kolovoza 1889. godine, a ubijenom u Zagrebu 7. lipnja 1945. godine" te da su je "podigli hrvatski rodoljubi iz emigracije i Domovine".
Zagovornici postavljanja spomen ploče isticali su kako je riječ o velikome hrvatskom književniku, o čijoj vrijednosti treba prosuditi književna kritika.
Protivnici postavljanja spomen ploče navodi su kao je riječ o ideologu mržnje i inicijatoru rasnih zakona u NDH.
U Hrvatskom leksikonu (Zagreb 1996.) navodi se, uz ostalo, kako je je Mile Budak (SV. Rok 1889.-Zagreb 1945.) književnik i političar, u prvoj vladi Nezavisne Države Hrvatske (NDH) bio ministar bogoštovlja i nastave. Potkraj 1941. postaje poslanikom NDH u Berlinu, gdje ostaje do travnja 1943. kada kratkotrajno (do studenog 1943.) preuzima dužnost ministra vanjskih poslova. Nakon rata. Vojni sud II. armije osudio ga je na smrt te je pogubljen 7. lipnja 1945.
U književnom djelovanju, navodi Hrvatski leksikon, Mile Budak "nasljeduje jezični izraz i tematiku tradicionalnih ličkih pripovjedača: realističkom narativnom tehnikom prikazuje likove i prizore iz seoske svakodnevice, izražavajući naklonost prema patrijarhalnom moralu, osjećaju vezanosti za rodno tlo i solidarnost unutar takve zajednice. Opisuje sukob gradske i industrijske civilizacije s tradicionalističkim, idealiziranim svijetom ličkog zavičaja koji utjelovljuje vrline hrvatskog etnosa. Premda je knjige počeo objavljivati tek 30-tih godina, ostvario je iznimno bogat književni opus".