Al-Yawer je istaknuo kako je to nužno zbog činjenice što je sekularistička Turska, članica NATO pakta, ključna zemlja regije.
Iračkom predsjedniku, koji je doputovao putničkim zrakoplovom iračke zrakoplovne kompanije, priređen je doček uobičajen za šefove država. Ispred ankarske predsjedničke palače na Cankayi, gdje su bile postrojene počasne postrojbe turskih oružanih snaga, visokog iračkog gosta dočekao je njegov domaćin, turski predsjednik Ahmet Necdet Sezer.
Razgovori dvojice predsjednika održani su iza zatvorenih vrata. No, kako se saznaje iz krugova bliskih turskom izaslanstvu, središnje mjesto u razgovoru bilo je posvećeno položaju oko 3 milijuna Turkmena (Turaka) koji žive u Kirkuku i drugim djelovima zemlje.
Prijelazni irački predsjednik al Yawer imao je i odvojene razgovore s turskim premijerom Recepom Tayyipom Erdoganom, a primio je i turskog potpredsjednika vlade i šefa diplomacije Abdullaha Gula.
Turska se, kako se doznaje, oštro protivi davanju Kirkuka pod kurdsku upravu, budući da na tom području 67 posto pučanstva čine Tukmeni.
Kurdima se spočitava da pokušavaju promijeniti demografsku strukturu stanovništva naseljavanjem svojih sunarodnjaka. Na tom području nalazi se oko 5 posto svjetskih rezervi vrlo kvalitetne nafte.
Službena Ankara se pribojava i od moguće uspostave kurdske države na iračkom tlu. Ovdje se strahuje da bi to moglo potaknuti i želje kurdskih separatista u Turskoj da krenu istim putem. Zbog toga su manje turske snage, prije anglo-američke vojne invazije na Irak, ušle nekoliko kilometara na sjever te zemlje.
Irak je jedan od najvažnijih vanjskotrgovinskih partnera Turske. Preko turskog teritorija prelaze i dva kraka iračkog naftovoda koji vode do sredozemne luke Ceyhan. Naftovodi su, zbog diverzija, trenutno u prekidu, a Irak ali i Turska zbog toga gube velike finacijske gubitke.
Turska je skupo platila svoje savezništvo s Amerikancima u Zaljevskom ratu 1991. kojim je oslobođen Kuvajt. Naime, zbog gospodarskog embarga nametnutog režimu Saddama Husseina, Turska je izgubila oko 40 milijardi dolara.
Vlada premijera Erdogana, poučena tim iskustvom, nije odobrila prijelaz američkih postrojbi preko turske teritorije, niti je aktivno stala na stranu koalicijskih snaga, predvođenih Amerikancima.