Nacistički časnik Joseph Silberbauer i trojica nizozemskih kolaboratora provalili su toga dana u Prinsengracht 263, adresu stana smještenog u aneksu trgovine Annina oca Otta u kojom se skrivala Annina obitelj i još četvero židova.
Sam Silberbauer je tvrdio da nije znao tko je izdao Annu Frank koja je preminula u ožujku 1945. u logoru Bergen Belsen. Ista sudbina je zadesila i njezinu majku i sestru, dok je otac preživio i osnovao Zakladu Anne Frank.
Usprkos tome što je prohujalo tako mnogo godina, ljudi žele pronaći krivce i znati tko je obitelj otjerao u smrt. Direktor spomenute zaklade Hans Westra navodi troje glavnih osumnjičenih: zaposlenik u očevoj trgovini Wim van Maaren, kućna pomoćnica Lena Hartog-Van Bladeren i Anthon "Tony" Ahlers, pristaša nizozemske pronacističke stranke NSB. Potonji se kretao u kriminalnom miljeu i poznato je da je ucjenjivao Otta Franka.
Britanska povjesničarka Carol Anne Lee, autorica biografije Otta Franka, vjeruje da je krivac Anthon, dok austrijska spisateljica Melissa Muller tvrdi da se radi o Leni Hartog-Van Bladeren. Ona je, tvrdi Muller, prokazala obitelj Frank iz straha da i sama ne strada zbog pomoći židovima.
Wim Van Maaren je godinama nakon rata smatran glavnim krivcem, no to nikada nije dokazano, a on nije prestajao tvrditi da je nevin.
Istraga Nizozemskog instituta za ratnu dokumentaciju je 2003. zaključila da će biti gotovo nemoguće saznati tko je izdao obitelj Anne Frank.