Clinton u svojoj autobiografiji "Moj život" koja je izašla iz tiska u utorak piše kako je hrvatska akcija "Oluja" značila dramatičan preokret stanja na terenu i da ju je podržavao jer je bila od pomoći u okončanju višegodišnjeg rata u BiH.
"Europski i neki američki vojni i obavještajni dužnosnici savjetovali su protiv akcije u uvjerenju da će (jugoslavenski predsjednik Slobodan) Milošević intervenirati da spasi krajinske Srbe, ali ja sam navijao za Hrvate", rekao je Clinton, tada predsjednik SAD-a.
Clinton navodi kako je i tadašnji njemački kancelar Helmut Kohl podržavao Hrvate jer je kao i on znao da diplomacija ne može uspjeti dok Srbi ne pretrpe značajne gubitke na terenu.
Bivši američki predsjednik ocjenjuje da je poraz Srba u Hrvatskoj, prvi veliki poraz Srba u četiri godine rata u bivšoj Jugoslaviji, promijenio ravnotežu snaga na terenu i psihologiju svih sudionika sukoba.
Clinton nije izrijekom naveo da su Sjedinjene Države makar prešutno odobrile akciju Hrvatske za oslobođenje dijela zemlje koji su okupirali Srbi, ali je dao naslutiti da je to bilo tako.
U svojoj knjizi on navodi riječi jednog tadašnjeg zapadnog diplomata u Hrvatskoj: "Postojao je skoro signal potpore iz Washingtona. Amerikanci su tražili prigodu da udare Srbe, a koriste Hrvate kao svoju zamjenu da to učine za njih".
Clinton piše da je 4. kolovoza posjetio u bolnici novinara američke televizije ABC News Sama Donaldsona i tom prigodom priznao da se "hrvatska akcija mogla pokazati od pomoći u rješavanju sukoba". Donaldson je potom izvijestio o Clintonovim opaskama.
Uslijedilo je NATO-ovo bombardiranje srpskih položaja oko Sarajeva nakon čega su okončali njegovu opsadu i potom prihvatili pregovore u Daytonu koji su doveli do konačnog mirovnog sporazuma za BiH.
Clinton piše kako je mir u BiH teško zadobiven zahvaljujući američkom predvodništvu koje je poduzelo konačnu diplomatsku inicijativu i natjeralo NATO na agresivniji nastup.
"Naše napore su nemjerljivo pomogli dobici na terenu hrvatske i bošnjačke vojske i hrabro i tvrdoglavo odbijanje (predsjednika predsjedništva BiH Alije) Izetbegovića i njegovih drugova da popuste suočeni s agresijom bosanskih Srba", piše Clinton.
Hrvatski i bošnjački vojni dobici smanjili su postotak BiH pod kontrolom Srba sa 70 posto na 50 posto stvarajući omjer koji je bio okvirno predviđen kasnije postignutom mirovnom sporazumu u studenom u Daytonu.
Pošto smo znali, piše Clinton, da je u pitanju opstanak BiH nismo čvrsto provodili embargo na oružje što je dovelo do toga da su i Hrvati i Bošnjaci mogli doći do nešto oružja koje im je pomoglo da prežive.
"Također smo odobrili jednoj privatnoj tvrtki da upotrijebi umirovljeno američko vojno osoblje kako bi poboljšali i obučili Hrvatsku vojsku", kaže Clinton.
Clinton piše i o susretu s pokojnim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom u siječnju 1996. u zagrebačkoj zračnoj luci Pleso nakon početka provedbe Daytonskog sporazuma. Tijekom svog posjeta američkim vojnicima u mirovnim snagama u BiH on se prethodno susreo i s Izetbegovićem.
"Obojica su bili zadovoljni dotadašnjom provedbom mirovnog plana i veoma zadovoljni da su američke snage dio toga", kaže on.
Clinton daje i deprimirajući opis Slobodana Miloševića s kojim je dulje vrijeme razgovarao na večeri nakon konačnog potpisivanja mirovnog sporazuma za BiH u Parizu u prosincu 1995. Bio je inteligentan, artikuliran i srdačan "ali je imao najhladniji pogled koji sam ikad vidio", kaže bivši američki predsjednik.
Clinton kaže da je Milošević bio paranoidan i da mu je govorio kako je atentat na izraelskog premijera Yitzaka Rabina sigurno bio rezultat izdaje nekoga iz njegove službe sigurnosti te da svi znaju da se to dogodilo i ubijenom predsjedniku Johnu F. Kennedyju, ali da su to Amerikanci zataškali.
Nakon vremena provedenog s Miloševićem nisam više bio iznenađen krvoločnim zločinima u BiH i imao sam osjećaj da ću uskoro opet imati nesuglasica s njim, piše Clinton koji se za nakoliko godina ponovno sukobio s Miloševićem ovaj puta oko Kosova.