Izložba obuhvaća sedamdesetak radova u raznim tehnikama nastalih od 1985. do 1908, koji su u vlasništvu zbirke Josipa Kovačića.
Akademik Tonko Maroević rekao je da Struppi naglašeni senzibilitet zacijelo dijelom duguje svom hendikepu - bila je gluhonijema - i želji da se razvije i izrazi u mediju koji je moguć, a to je bilo slikarstvo.
Vlasnik zbirke Josip Kovačić objasnio je kako je Struppi bila nadarena i vrlo obrazovana slikarica, te kako je nakon smrti potpuno zaboravljena.
U predgovoru katalogu Ksenija Karan napisala je da je J. Struppi ponajprije slikarica portreta i mrtve prirode, a vrlo rijetko krajolika.
Akademik Maroević izdvojio je, međutim, sliku "Pogled s Tuškanca" kao najveće ostvarenje među izloženim radovima, te se složio s Ksenijom Karan da je Struppi vrstan crtač ljudskih likova.
Rođena je u Križevcima, studirala je na Ženskoj likovnoj akademiji u Muenchenu (1894.-1896.), a prvu samostalnu izložbu imala je 1918. u Zagrebu u Salonu Urlich. Retrospektivnu izložbu imala je 1937. u istom salonu.
Imala je oko 30 samostalnih i skupnih izložbi.
Slike joj se nalaze po Hrvatskoj i europskim zemljama.