Glasnogovornik europskog povjerenika za trgovinu Pascala Lamyja nedavno je izjavio kako bi se sporazum s Moskvom mogao postići uoči tog sastanka. Njegovo postizanje značilo bi da su riješena brojna otvorena pitanja između Rusije i EU, uključujući i niske cijene plina na ruskom tržištu, koje Bruxelles drži prikrivenim subvencijama ruskim kompanijama.
Sporazum bi bio od velike važnosti za Moskvu, ukoliko se pronađe prihvatljivo rješenje za obje strane, jer Rusija treba potporu tri glavna člana WTO-a za ulazak u njezino članstvo i to EU, SAD-a i Kine.
Postizanjem tog sporazuma završio bi se tako niz produljenih pregovora između Bruxellesa i Moskve, koji su uglavnom bili usmjereni na posljedice proširenja EU-a na trgovinu s Rusijom. Glavni kamen spoticanja u tim pregovorima bio je proširenje postojećeg trgovinskog režima između Rusije i EU - tzv. Sporazuma o partnerstvu i suradnji (PCA) i na 10 novih članica EU.
Po viđenju iz Bruxellesa, PCA, kojim su određene uvozne carine i kvote za strateški ruski izvoz poput čelika, trebao je biti automatski proširen na nove članice. No, Moskva je tvrdila da zamjena postojećih preferencijalnih bilateralnih ugovora o trgovini koje je imala s tim zemljama s PCA znači njezin gubitak nekih 300 milijuna eura godišnje. Kompromis o tome postignut je u posljednjim minutama prije 1. svibnja - dana proširenja EU, i to tako da je Bruxelles olabavio svoje protudampinške mjere i povećao kvote za uvoz čelika.
Najnoviji rusko-europski samit bit će u potpunosti posvećen pitanjima priključivanja Rusije WTO-u, kazao je stručnjak za Rusiju Timofei Bordachev. Koncesije se očekuju s obje strane. Rusija bi mogla otvoriti svoje tržište bankarstva i osiguranja europskim kompanijama. U zamjenu za to, kako je kazao, mogla bi dobiti više vremena za usklađivanje domaćih cijena plina sa onima na svjetskom tržištu.
Ipak, Bordachev upozorava da bi činjenica da EU sada uključuje i nekoliko država koje su bile dio Sovjetskog saveza, odnosno pod utjecajem Moskve, mogla zaoštriti pozicije EU prema Rusiji, te tako nadjačati tradicionalno više pomirbeni stav država poput Njemačke i Francuske.