POLJSKA - NAJVEĆA I NAJMANJE SPREMNA ZEMLJA MEĐU NOVIM ČLANICAMA EU

ZAGREB, 29. travnja 2004. (Hina) - Poljska je daleko najveća zemlja koja će od 1. svibnja postati novom članicom EU, s više stanovnika nego svih ostalih devet članica zajedno, ali njezina veličina u ovom trenutku mnogo je manje prednost, a mnogo više problem za proširenu uniju.#L# Od njezinih 38,3 milijuna stanovnika, više od 15 milijuna živi na selu, među kojima trećina - 5,5 milijuna - živi od poljoprivrede. A ona je izrazito zastarjela, čak arhaična, i njezina prilagodba pravilima koja vladaju u EU doima se poput nemoguće misije. No nije poljoprivreda jedini problem Unije kad je Poljska u pitanju; ta je zemlja iz svojeg komunističkog razdoblja naslijedila nesrazmjerno veliku tešku industriju u kojoj rudnici, čeličane i brodogradilišta grcaju u dugovima jer su ispod svake razine konkurentnosti. Iako već drugu godinu uspijeva zadržati stabilan gospodarski rast i nisku stopu inflacije, njezin BDP po stanovniku iznosi tek 41 posto prosjeka u EU, a nezaposlenost od 20,6 posto bez konkurencije je najveća u proširenoj uniji. Javni dug prošle je godine prešao prag od 51 posto BDP-a, oglasivši zvono za uzbunu. Zbog toga je u ožujku pokrenuta opsežna reforma javnih financija, koja za cilj ima javni dug zaustaviti ispod granice od 60 posto, što je uvjet za uođenje eura. No veličina zemlje Poljskoj također omogućuje utjecaj u proširenoj Uniji koji druge članice ne mogu ni zamisliti, i ona je već u dva navrata pokazala da ga je itekako svjesna. Prvi put tijekom pregovora o punopravnom članstvu, iskazujući tvrdo i nepopustljivo stajalište oko za nju najvažnijih pitanja i drugi put, prilikom mučnih razgovora o budućem europskom Ustavu, kad je, zajedno sa Španjolskom uzrokovala pat poziciju iz koje unija još traži izlaz. Iako je u povijesti prolazila teške trenutke, Poljska je od nastanka 966. godine uspjela očuvati vlastiti identitet, unatoč neskrivenim ambicijama koje su spram njezina teritorija kroz stoljeća iskazivala dva njezina moćna susjeda - Njemačka i Rusija. Poljska pamti kako je 1795. nestala kao država s karte Europe na punih 130 godina, razdijeljena između Rusije, Njemačke i Austrije. To što se oduprijela potpunom isčeznuću može zahvaliti katoličkoj vjeri, jeziku i kulturi koji su se održali u narodu. Dok država nije postojala, Poljaci su bili u Europi. Frederic Chopin skladao je glazbu inspiriranu poljskim folklorom, Marie Sklodowska-Curie zaduživala je čovječanstvo svojim radom u Parizu, Joseph Korzeniowski-Conrad počeo je pisati na engleskom jeziku stilom i izričajem na kojem su mu samo zavidjeti mogli izvorni govornici, Henryk Sienkiewicz dobio je Nobelovu nagradu za književnost, otvorivši vrata kasnijim laureatima, pjesnicima Czeslawu Miloszu i Wislawi Szymborskoj... "Tad se znalo govoriti da je Poljska na neki način književni izum, ali je činjenica da bez poljske književnosti danas doslovno Poljske ne bi bilo", tvrdi francusko-poljski književni kritičar Georges Lisowski. Poljska se kao država ponovno uspostavlja Versailleskim ugovorom 1918., a dvije godine potom pred Varšavom zaustavlja nalet boljševičkih snaga prema Europi. Njemačka i Rusija ponovno je međusobno razdjeljuju 1939., a u Drugom svjetskom ratu gine šest milijuna Poljaka, što je u odnosu na broj stanovnika bilo više nego i jedna druga zemlja na svijetu. Polovicu ukupnih žrtava činili su Židovi, nestali u logorima smrti poput Auschwitza, uspostavljenim na poljskom tlu. Nakon rata Poljska je ponovno uspostavljena kao država, ali pod silnim utjecajem i gotovo otvorenom vlašću SSSR-a. Prekretnica je počela 1980., kad je poljska vlast dopustila utemeljenje neovisnog sindikata Solidarnost, koji je vodio karizmatični Lech Walesa. Članstvo sindikata raslo je nevjerojatnom brzinom i doseglo devet milijuna članova, ugrozivši unutarnju stabilnost zemlje, zbog čega je 1981. Solidarnost stavljena izvan zakona i zabranjena, a u Poljskoj je proglašeno izvanredno stanje i uvedena diktatura kojoj je na čelu bio general Wojciech Jaruzelski. No Walesa je odigrao veliku ulogu u padu komunizma u Poljskoj i cijeloj istočnoj Europi krajem 1989. i izabran je za predsjednika države na prvim slobodnim, demokratskim izborima u prosincu 1990.. U izrazito katoličkoj Poljskoj, u kojoj se katolicima deklarira 90 posto stanovništva, odnosno 35 milijuna ljudi, slabljenju komunizma pridonio je još jedan događaj - izbor krakovskog nadbiskupa Karola Woytile na čelo Katoličke crkve 1978. Papa, koji je odabrao ime Ivan Pavao II, u Poljskoj ima status heroja čiji se golemi utjecaj vidi u činjenici da je socijalnu politiku zemlje usmjerio prema konzervativizmum među ostalim i zabranom pobačaja, ali je pridonio i pozitivnom odgovor birača na referendumu o ulasku u EU, zalažući se za članstvo. Od 1999. Poljska je članica NATO-a, u koji je ušla zajedno s Mađarskom i Češkom, što je za izravnu posljedicu imalo sudjelovanje 2500 poljskih vojnika u sklopu multinacionalne divizije u Iraku. (Hina) xdam ynab