ZAGREB, 19. veljače 2004. (Hina) - Talijanska je vlada zabrinuta podjelama koje povezivanje Njemačke, Francuske i Velike Britanije može izazvati u okviru EU-a, koliko i svojim isključenjem sa stola "velikih", čime su zabrinuti i njeni
privremeni istomišljenici koji žele očuvati svoje položaje u igri "dogovaranja promjenjivih geometrija", piše milanski Avvenire uz ocjenu kako je to današnja Europa koju će voditi oni iza kojih stoje brojke i uvjerljivi projekti.
ZAGREB, 19. veljače 2004. (Hina) - Talijanska je vlada zabrinuta
podjelama koje povezivanje Njemačke, Francuske i Velike Britanije može
izazvati u okviru EU-a, koliko i svojim isključenjem sa stola
"velikih", čime su zabrinuti i njeni privremeni istomišljenici koji
žele očuvati svoje položaje u igri "dogovaranja promjenjivih
geometrija", piše milanski Avvenire uz ocjenu kako je to današnja
Europa koju će voditi oni iza kojih stoje brojke i uvjerljivi
projekti.#L#
Na pitanje koje su najjasnije crte podjele u okviru EU-a ne može se
jednoznačno odgovoriti, primjećuje list i upozorava kako je upravo
radi toga pogrešno izvlačiti brzoplete zaključke o susretu Chiraca,
Schroedera i Blaira u Berlinu, kao i o talijanskom-poljskom
"mini-summitu".
Prva podjela koja se u Europi može napraviti je ona između zemalja
koje su kritične spram američkog unilateralizma i proameričkih nacija.
Ta je podjela bila jasnija prije i tijekom iračke krize no sada je
prevladana Blairovom odlukom da sjedne za stol sa Chiracom i
Schroederom, koji su u tom pitanju bili na suprotnoj strani,
objašnjava list. Druga podjela se može napraviti prema političkim
usmjerenjima vlada no ni glede toga se ne može kazati da su berlinska
trojica, kao ni Italija i Poljska, homogeni, a razlike se očituju i u
pogledima na Uniju, ustavnim i gospodarskim, u čemu se stajališta
Pariza i Londona razlikuju koliko i ona između Madrida i Rima,
nastavlja list.
"Crte se prepleću u čvor koji ne dopušta jednodimenzionalne podjele.
'Savez' između Njemačke, Francuske i Velike Britanije više izgleda kao
(privremeno) suglasje sila koje ne prihvaćaju duge rokove, pa i
nedjelovanje, EU-a i žele osigurati dinamiku svojim diplomatskim
strategijama. To se jednostavnije može pročitati kao obrana vlastitih
nacionalnih interesa u svjetskom scenariju koji više ne dopušta
samostalno djelovanje (osim u slučaju SAD-a)", ocjenjuje list.
(Hina) akoz