DP: VODI LI DAN SJEĆANJA NA FOJBE REVIZIJI MEĐUNARODNIH SPORAZUMA?

Organizacije/savezi ZAGREB, 16. veljače 2004. (Hina) - "Ocjena da je danas teško dobiti talijanskog povjesničara koji bi se izložio javnosti i relativizirao opći stampedo talijanskog političkog cirkusanstva na temu poslijeratnih migracija iz Istre, govori o tomu da se u Italiji vrijeme unutarnjopolitičkih kiselih krastavaca zamjenjuje vanjskom opasnošću", piše za mariborsku Večer slovenski povjesničar Boris M. Gombač.#L# Talijanska se politika aktualiziranjem događaja od prije pola stoljeća ponovno okreće "sumraku nejasnih avantura na Balkanu i Podunavlju", a proglašenje državnim praznikom "događaja kojeg nije bilo" predstavlja početak a ne kraj nekog procesa, ocjenjuje Gombač. "Kada će se Ciampi, Drnovšek i Sanader klanjati pred simbolima prošlosti (ni na Rabu niti u Bazovici), u povijesti sjevernog Jadrana otvarat će se nova stranica a ne zatvarati stara", jer isticanje fojba pokazuje da loša savjest talijanskog povjesničarstva "ne može, odnosno ne želi prihvatiti činjenicu da je Italija 1941. napala Sloveniju, raskomadala ju i namijenila joj žalostan kraj", drži Gombač. "Oni koji su proteklih dana iz Tibra izvukli sve to blato i namijenili ga Slovencima, nepopravljivi su huškači. To je srž zadrtog nacionalizma koji u slovenskoj sukcesiji (1992.), njezinom pridruženom članstvu (1996.) i slovenskom punopravnom uključenju u europske integracije (2004.) raspoznaje vlastiti neuspjeh. Podizanje nacionalističke temperature su krugovi na desnom političkom polu uzimali kao gospodarsko i političko uvjetovanje nove članice EU-a. Plan koji su ucrtali na relaciji Rim-Trst-Rim uzima za temelj talijansko povijesno pravo nad područjima, pridobivenima poslije Prvog i izgubljenima poslije Drugog svjetskog rata. Naši susjedi ne žeđaju za pravdom, nego žele reviziju svih međunarodnih i bilateralnih sporazuma koji su u tom prostoru očuvali mir pola stoljeća. Što će poduzeti na tom diplomatski izbrisanom prostoru, znaju samo oni, jer je po logici stvari teško zamisliti povratak Italije u Zadar, Rijeku, Pulu i Kopar. Je li naš zaključak ispravan kad razmišljamo da je to samo unutarnjopolitičko pretjerivanje? Budući da je iz iskustava bliske prošlosti jasno da poslije neotuđivih povijesnih prava slijede još drugi uvjeti, taj scenarij treba pogledati već sada, bez kasnijih iznenađenja", piše komentator Gombač. "Povijesno prejudiciranje kojim se danas iskaljuju nad tim djelićem naše upletenosti u povijest, sadrži tri evidentne povijesne krivotvorine: 1. Dvonacionalni nisu bili ni Brda ni Kras ni Vipavska ni Soška a niti Bajnška visoravan. Rapalska granica kao simbol talijanstva je apsurd. 2. Epizoda fojba nije utjecala na migracije istarskog stanovništva, jer su se događaji odvijali u dva posve različita povijesna trenutka i na dvije posve različite razine. 3. Iz Slovenske Istre nisu otišli samo Talijani, nego miješano slovensko-talijansko-hrvatsko stanovništvo. Za te migracije izvori govore o različitim uzrocima, gdje je nacionalni pritisak bio samo jedan od uzroka", tvrdi komentator i dodaje da ponavljanje stereotipa prošlosti nije slučajno, jer Italija proživljava moralnu, političku, gospodarsku i infrastrukturnu krizu. "Koalicija i oporba tumaraju u mraku neprovedenih reforma i traženju žrtvenog jarca i novih mogućnosti. One se nude u susjedstvu, s petim koridorom, s prisvajanjem mogućnosti drugih, s uvjetovanjem koncesijama. S tako nejasnom poputbinom odlazimo u EU između Scile i Haribde nedobronamjernosti naših susjeda", zaključuje Gombač. Za Talijane opasnost opet postaju Slovenci koji su za njih "opasna balkanska predstraža gdje je etničko čišćenje tako reći jedini genetski zapis", piše Gombač. Ulaskom Slovenije u EU, nastavlja Gombač, ta bi opasnost mogla postati još veća, pa bi stoga Slovencima tu mogućnost trebalo "uskratiti i diktirati im tempo razvitka u budućoj Euroregiji Venezia Giulia, u minimalnoj varijanti od Triglava do Zadra, u maksimalnoj u prostoru jadranske obale". (Hina) rpet akoz