ZAGREB, 22. siječnja 2004. (Hina) - Francuska, Njemačka i Velika Britanija shvatile su da, ako se europske zemlja ne mogu suglasiti, valja preuzeti vodstvo i diktirati planove, ili ih barem uvjetovati svojim vetom, ocjenjuje milanski
Avvenire povodom sastanka ministra vanjskih poslova tri zemlje i najavljenog sastanka Chiraca, Schroedera i Blaira u Berlinu.
ZAGREB, 22. siječnja 2004. (Hina) - Francuska, Njemačka i Velika
Britanija shvatile su da, ako se europske zemlja ne mogu suglasiti,
valja preuzeti vodstvo i diktirati planove, ili ih barem uvjetovati
svojim vetom, ocjenjuje milanski Avvenire povodom sastanka ministra
vanjskih poslova tri zemlje i najavljenog sastanka Chiraca, Schroedera
i Blaira u Berlinu. #L#
Europa se nakon neuspješnog dogovora o ustavu i uoči najavljenog
proširenja našla u razdoblju tranzicije, te "sklapanje trojnog
'saveza' nastaje iz potrebe da se postigne kritična masa u
institucijama zajednice od 25 članova i stvori fronta koji neće biti
previše nepovjerljiva spram Sjedinjenih država i NATO-a", piše list.
"Neslužbeni susret (i tajni, barem u namjeri) ministara vanjskih
poslova, kao i onaj čelnika vlada predviđen za 18. veljače, nema na
rasporedu vruće teme ili nacrte izdvajanja skupine. 'Dvije brzine'
kojima bi Europa mogla ići nisu prioritet u Londonu, koji nije više
euroskeptičan ali nije ni vatreni zagovornik Europe. Jednostavno se
radi o odluci koju diktira stara i nikada prevladana 'politike sile'",
ocjenjuje list.
Francuska, Njemačka i Velika Britanije, protivno nekim ocjenama, slažu
se u konkretnim i važnim pitanjima: zajedničkoj obrani, ulozi UN-a u
Iraku, odnosu prema Iranu u vezi s nuklearnom tehnologijom, smanjenju
proračunskih troškova EU-a za 1 posto BDP-a. "A kako je glavna briga
ravnanje europskim orkestrom, nije važno kakva je glazba. Ukusi i
potrebe se mogu mijenjati, a posjed dirigentske palice uvijek jamči da
neće proći neželjene partiture", piše list.
Namjera preuzimanja takvog vodstva trebala bi najviše brinuti Italiju
koja može birati između "salutiranja i preuzimanja vodstva među
'isključenim' zemljama", piše list i upozorava da "direktorij ne mora
imati loše namjere, ali šutnja ne koristi ni europskoj ni rimskoj
vladi".
(Hina) akoz