ZAGREB, 20. siječnja 2004. (Hina) - Rokovi Bushove administracije za političku tranziciju u Iraku, najavljeni u studenom, već su unaprijed u zaostatku, a postavlja se i pitanje hoće li izbori donijeti mir i demokraciju u Irak, ili pak
kaos i građanski rat, piše Washington Post od ponedjeljka.
ZAGREB, 20. siječnja 2004. (Hina) - Rokovi Bushove administracije za
političku tranziciju u Iraku, najavljeni u studenom, već su unaprijed
u zaostatku, a postavlja se i pitanje hoće li izbori donijeti mir i
demokraciju u Irak, ili pak kaos i građanski rat, piše Washington Post
od ponedjeljka.#L#
"Dva su izborna scenarija koja mogu dovesti do poraznog rezultata za
Iračane i Amerikance; prvi je da Šijiti pobjede, drugi je da Šijiti
izgube", stoji u članku. Pobjeda Šijita najizglednija je, budući da
čine oko 60 posto stanovništva, no nakon desetljeća Sadamove
strahovlade Šijiti nikad nisu imali prilike razviti političke
vještine, objašnjava autorica priloga. "Već se vidi kako izbijaju
podjele u šijitskom društvu, nakon dugog potiskivanja doktrinarnih,
plemenskih, političkih i ideoloških razlika. Šijitska politička
stajališta glede ključnih pitanja poput odnosa Islama i država su
promjenjiva određena. Bez sposobnosti postizanja koncenzusa, političke
rasprave lako postaju nasilne", upozorava list.
Jedina šijitska stranka sposobna biti čvrsta politička alternativa
paravojnim politikama je sam kler, no pitanje je koliko će biti u
stanju nadzirati milicije, i djelovati politički uravnoteženo kako bi
održali mir između njih samih i, istovremeno s povijesnim
neprijateljima sunitima i Kurdima, potreban za definiranje zajedničkih
nacionalnih interesa, piše list. S obzirom na neorganiziranost i
rascjepkanost scenarij šijitskog poraza mogao bi se pokazati
vjerojatnijim, ocjenjuje list.
Podjela šijita mogla bi otvoriti put "katastrofalnom ishodu: pojave
Kurda i njihove koalicije kao pobjednika", piše list. Kurdi su u
usporedbi sa šijitima i arapskim sunitima, politički sofisticiraniji i
zadrže li jedinstveni front i oplode svoje veće političko iskustvo,
mogućnost da kurdski blok dobije najviše glasova postaje realnom, piše
list.
"I kurdska pobjeda vodi ravno u građanski rat, jer nijedna druga
strana neće prihvatiti kurdsko vodstvo, a uz to bi kurdska pobjeda
povećala bi pritiske među Kurdima za traženje veće autonomije i većeg
udjela u naftnim poljima, a to je ishod koji ni Arapi ni susjedna
Turska ne mogu prihvatiti. Štoviše, pobjeda Kurda povećala bi pritisak
u Turskoj da pošalje vojsku preko granice, a možda i u Siriji, tako da
bi pobjeda Kurda donijela građanski rat, regionalni rat, a možda i
oboje", ističe list.
"Uzmu li se u obzir sve činjenice, bilo bi ludo misliti da će slobodni
i pošteni izbori dovesti do stabilne vlasti ili omogućiti da se
američki vojnici vrate kući. Dok se, i ako se, iračka vojska ne
obnovi, uz spremnost i sposobnost da državu zadrži na okupu, američke
postrojbe mogle bi se zateći kao jedina snaga koja stoji između
iračkog naroda i potonuća u kaos na dugo vrijeme", zaključuje se u
članku.
(Hina) nper akoz