ZAGREB, 15. siječnja 2004. (Hina) - Tony Blair je svoju reputaciju neraskidivo vezao uz Busha, tako da ako bi američki demokrati izabrali Deana i pobijedili na izborima u SAD-u, to za njega bila politička katastrofa, piše londonski
The Guardian i primjećuje da to što britanska laburistička vlada ne slavi "mogućnost da popularni, blago lijevo orijentirani američki demokrat pobjedi najreakcionarnijeg republikanskog predsjednika u novijoj povijesti", više od bilo čega drugog ukazuje na neobičnost Blairove politike.
bori
ZAGREB, 15. siječnja 2004. (Hina) - Tony Blair je svoju reputaciju
neraskidivo vezao uz Busha, tako da ako bi američki demokrati izabrali
Deana i pobijedili na izborima u SAD-u, to za njega bila politička
katastrofa, piše londonski The Guardian i primjećuje da to što
britanska laburistička vlada ne slavi "mogućnost da popularni, blago
lijevo orijentirani američki demokrat pobjedi najreakcionarnijeg
republikanskog predsjednika u novijoj povijesti", više od bilo čega
drugog ukazuje na neobičnost Blairove politike.#L#
Privlačnost američkih demokrata iz Clintonovog razdoblja za Blaira
trajala je dok su pobjeđivali, piše list i primjećuje kako je
"iznenađujuće brzo Blair preusmjerio pozornost na izvor moći - Bushove
republikance". "Tada je u Europi, francuska ljevica također izgubila,
a za Blairov instinkt Schroederov SDP u Njemačkoj je bio malo previše
staromodan. Njemačka i Francuska bile su rezolutno neameričke i
priklonile su se ideji federalne Europe. Stoga je i u Europi Blair
potražio nove saveznike - proameričke istočne Europljane i desno
orjentiranog Aznara u Španjolskoj, i još kontroverznije, Berlusconija
u Italiji. Irački rat samo je na grublji način pokazao promjenu u
premijerovom razmišljanju. Ako je američka desnica bila jedina
istinska sila na planetu, Blair je bio uz nju, a svako staro
savezništvo stavljeno je na kušnju", piše list.
"To nas dovodi do trenutnog stanja. No koliko je to uopće važno?
Napokon, teško da je Blairova krivica što je Gore izgubio, na neki
način, od Busha. Vođe moraju raditi s vođama. A tko god bio u Bijeloj
kući, srž britanske politike ostaje domaća - porezi, preraspodjela,
javne službe. Ali ipak je važno. Blair sada drži palčeve ili moli boga
za američkog predsjednika koji je protiv Kyota, koji je loš u
pitanjima trgovine, koji ostaje 'veliki naftni jastreb', koji prezire
EU, koji je omogućio velike porezne odbitke bogatima i kanalizirao
potrošnju u još jedan divovski vojni rast. Uza sve krasne riječi,
njegov upliv u mirovni proces na Bliskom istoku bio je ništavan. S
mogućom iznimkom programa za borbu protiv AIDS-a u Africi, ne postoji
problem na svijetu gdje on nije na pogrešnoj strani", piše list.
"Nakon šest godina nastojanja da bude u središtu svjetske politike,
Novi Laburisti djeluju izolirano, piše list, a "umjesto da prednjače,
okruženi prijateljima i saveznicima, Blairov Treći put odjednom
izgleda kao pljesniva anomalija. I bit će još usamljeniji ukoliko
demokrati povrate vlast u Washingtonu. Više je nego čudno, upravo je
nevjerojatno, da bi san Demokrata postao Blairova noćna mora".
"A ako bi Blair pokuša nagovoriti europske saveznike da sve to ublaže,
kome bi se mogao obratiti? Srčanim Poljacima? Berlusconiju? Dok
Francuska i Njemačka razmišljaju kako najbolje osnaže EU nakon
propasti razgovora o ustavu, teško da razmišljaju o budućnosti Trećeg
puta. Kad dođe do velikog pitanja europske budućnosti, neće biti na
istoj strani s Tonyjem Blairom, s njegovim funtama sterlinga i
bliskosti s Bushom", piše londonski list.
(Hina) nper akoz