Cijelu 2005. u EU-u obilježili su Ustav, Financijska perspektiva i pitanje proširenja, odnosno otvaranje pristupnih pregovora s Hrvatskom i Turskom, te davanje statusa kandidata Makedoniji.
Nakon što su francuski birači na referendumu 29. svibnja odbacili europski Ustav, dva dana kasnije uslijedio je novi udarac kada su i Nizozemci rekli "ne". Postalo je jasno da Ustav, zamišljen da omogući i olakša funkcioniranje europskih institucija nakon proširenja, neće moći stupiti na snagu 1. studenoga 2006. godine. Na summitu u lipnju u Bruxellesu, šefovi država ili vlada 25 zemalja članica EU-a dogovorili su se da se uzme "predah za razmišljanje", kako bi se vidjelo što dalje s ustavnim sporazumom, koji je već ratificiran u gotovo polovici država članica.
Dobar dio sljedeće 2006. godine, sasvim će sigurno biti posvećen daljnjoj sudbini toga dokumenta, ali se u svakom slučaju teško može očekivati da on bude ratificiran prije kraja 2007. godine. Do sada nitko još službeno nije proglasio Ustav mrtvim, ali, iako se na lipanjskom summitu ustvrdilo da ne dolazi u obzir ponovno pregovaranje o tekstu Ustava, mogućnost njegove dorade ne bi trebalo posve isključiti kao ni organiziranje novih referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj.
Na neuspjeh oko ratifikacije Ustava nadovezala se i nemogućnost postizanja dogovora o Financijskoj perspektivi, okvirnom planu rashoda Europske unije za razdoblje 2007.-2013. godine. Unatoč silnom nastojanju luksemburškog premijera i predsjedatelja Europskog vijeća u prvoj polovici godine Jean-Claude Junckera, lipanjski summit je završio bez dogovora o proračunu, u prvom redu zbog odbijanja Velike Britanije da pristane na zamrzavanje ili ukidanje rabata, specijalne povlastice dogovorene prije dvadesetak godina, koja Londonu omogućava povrat dijela uplata u europski proračun.
Da apsurd bude veći, rabat financiraju razmjerno snazi svojeg gospodarstva sve članice EU-a, među njima i deset zemalja, koje su ušle 2004. godine, a jedan od ciljeva sljedeće Financijske perspektive jest da se upravo tim zemljama pomogne da dostignu standard starih članica.
Rotirajuće predsjedništvo EU-a u drugoj polovici godine od Luksemburga je preuzela Velika Britanija, zemlja koja je označena glavnim krivcem za nedonošenje proračuna. London je započeo predsjedanje dobro prihvaćenim govorom premijera Tonya Blaira u Europskom parlamentu, u kojem je on najavio bitku za temeljite reforme EU-a, kako bi se ona mogla nositi sa SAD-om i Japanom te brzo rastućim gospodarstvima Kine i Indije. To, međutim, uključuje i reformu socijalnog modela, što ne nailazi na dobar odjek prije svega u Francuskoj i Njemačkoj.
Nakon toga govora u Strasbourgu, Blair je nestao s europske pozornice, a tek u listopadu se ponovno pojavljuje i to organiziranjem izvanrednog summita u Hampton Courtu pokraj Londona, koji je bio posvećen globalizacijskim izazovima koji stoje pred Europom. Summit je završio bez konkretnih zaključaka, a dobar dio novinara ga je okarakterizirao kao "summit bez ičeg novog".
Posljednja dva mjeseca 2005. godine Blairova vlada je ipak počela ozbiljno raditi na pripremi dogovora o Financijskoj perspektivi, što je na kraju ipak rezultiralo dobrim rezultatom, premda ne onakvim kakav su očekivali nove zemlje članice.
Europski čelnici dogovorili su na summitu 15. i 16. prosinca, koji se protegnuo do ranih jutarnjih sati i na 17. prosinca, nakon maratonskih pregovora kompromisno rješenje koje predviđa ukupni proračun od 862,3 milijarda eura, što predstavlja 1,045 posto europskog BDP-a.
To je oko 13 milijardi eura više od ranijeg britanskog prijedloga, no manje od prijedloga prijašnjeg predsjedatelja Luksemburga, koji je u lipnju neuspješno predlagao 871,5 milijardi eura, manje i od prijedloga Europskog parlamenta o 883 milijardi eura, a daleko manje od prvotnog prijedloga Europske komisije, koja je tražila 1000 milijardi eura.
London je na kraju pristao na smanjenje svog kontroverznog rabata za 10,5 milijarda eura u idućih sedam godina kako bi pridonio financiranju troškova prošlogodišnjeg proširenja Europske unije.
Na kraju svoga predsjedanja Velika Britanija može upisati na svoj račun uspjeh oko Financijske perspektive, pokretanje pristupnih pregovora s Hrvatskom i Turskom i davanje kandidatskog statusa Makedoniji. Makedonija ipak nije dobila datum za početak pristupnih pregovora, koji će ovisiti o daljnjoj provedbi reformi te apsorpcijskoj sposobnosti Europske unije, poručili su s posljednjeg summita europski čelnici.