Bugarska i Rumunjska se u svakom slučaju pridružuju Europskoj uniji, a nagrada Austriji za pristanak na otvaranje pristupnih pregovora s Turskom bila je slično obećanje Hrvatskoj, napominje Garton Ash i nastavlja: "Jedna stvar vodi drugoj. Kada te balkanske zemlje uđu odmah će početi tražiti da im se pridruže i njihovi susjedi, baš kao što Poljska agitira za takvo obećanje Ukrajini. Bez obzira na to što su ti susjedi bivši neprijatelji s gorkim sjećanjima na nedavne ratove i etnička čišćenja. Tajanstvena alkemija širenja bivše neprijatelje pretvara u zagovornike".
Glavni učinak ovotjedne odluke o otvaranju pregovora s Turskom jest da se otvorila crta proširenja na jugoistoku koja jamči da će ostatak jugoistočne Europe ući u EU, moguće i prije Turske. Konačni će rezultata biti, piše Garton Ash, da će, bez obzira hoće li Turska postati članica Unije u sljedećem desetljeću, 2015. Europska unija pokrivati većinu teritorija koji se povijesno smatra Europom.
"Takva veća Europa bit će mnogo više od područja slobodne trgovine, ili neće biti ništa. Ona je već sada mnogo više. A većini novih članica istinski je stalo da to i bude. Kako bi bio samo područje slobodne trgovine EU bi morao napraviti velike korake unatrag dok čini velike korake naprijed, a tako neće biti. Prije nego to, perspektiva je stvaranje entiteta koji uvelike nadilazi područje slobodne trgovine ali nije centralizirana superdržava. Tu kontinentalnu političku zajednicu bez presedana opisao bih kao 'commonwealth', više nalik na poljsko-litavski državni savez s početak suvremenog doba nego današnji britanski commonwealth", predviđa Timothy Garton Ash u svom komentaru.