Crnobori je rođen 1907. u Banjolama, kod Pule, a preminuo je 12. kolovoza u Zagrebu.
"Ivan Crnobori ne zaslužuje našu tugu, zaslužuje našu obvezu u smislu nezaborava", istaknula je na komemoraciju povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner, izrazivši uvjerenje da će samostalna izložba koju velikom umjetniku Pula duguje biti uskoro i postavljena.
Riječ je o vrsnom slikaru nevelikih gesta i skladnog slikarstva, u čijim se portretima i mrtvim prirodama očituje stišanost i kontemplativnost, dodala je.
U ime Hrvatske matice iseljenika od Crnoborija, koji je u iseljeništvu proveo 53 godine, oprostila se Ana Bedrina.
Povjesničar umjetnosti Oto Širec uz projekciju snimaka Crnoborijevih likovnih djela podsjetio je na umjetnikovu bogatu slikarsku ostavštinu, kao i na ponovni susret s mjestima slikareva djetinjstva i mladosti godine 2000..
Posljednji ispraćaj akademskog slikara Josipa Crnoborija bit će sutra na mjesnom groblju u Premanturi, a misa zadušnica služit će se istoga dana u crkvi Gospe od Mora u Banjolama.
Josip Crnobori završio je Likovnu akademiju u Zagrebu 1936. u klasi prof. Marina Tartaglie. Od 1946. živi u Italiji, putuje u Francusku i Nizozemsku, seli u Argentinu, a od 1978. živi u New Yorku. Radi pejsaže iz Dalmacije, okolice Zagreba, mrtve prirode, aktove i portrete na osnovi tradicije i postimpresionističkih traženja. Vrhuncem njegova stvaralačkog opusa drži se rano zagrebačko razdoblje iz kojega su mu i najbolja ostvarenja (Portret gospođe u zelenom, 1938.; Autoportret, 1938; Ležeći akt, 1940. i dr.). Izlagao je samostalno u Zagrebu, Trstu, Buenos Airesu i dr.