Biračka će mjesta biti otvorena od 8 do 20 sati, s iznimkom Pariza i Lyona gdje će birači moći glasati do 22 sata, a na pojedinim će prekomorskim teritorijima i u departmanima zbog velike vremenske udaljenosti glasanje početi već u subotu.
Službena kampanja otvorena je 16. svibnja, a završila je u ponoć, kada je na snagu stupila zabrana objavljivanja bilo kakve izborne poruke ili rezultata ispitivanja javnoga mnijenja.
Osam političkih stranaka sudjelovalo je u ovoj kampanji: Komunistička partija ( CPF), Zeleni, Socijalistička stranka (PS), Savez za francusku demokraciju (UDF), Savez za narodni pokret (UMP), Okupljanje za Francusku (RPF), Pokret za Francusku ( MPF) i Nacionalna fronta ( FN) - a ukupni troškovi kampanje iznose oko 130 milijuna eura, ili 3 eura po biraču, od čega najveći dio otpada na tiskanje izbornih dokumenata i 43 milijuna primjeraka europskoga ustava koji su poštom poslani na adresu birača.
Ovo je ukupno deseti referendum u povijesti Pete republike (koju je general Charles de Gaulle utemeljio 1958. godine) i treći na europske teme, nakon onog 1972. godine o ulasku Velike Britanije, Irske i Danske u EEZ, i referenduma 1992. godine o Ugovoru iz Maastrichta.
Prema posljednjoj anketi javnoga mišljenja, koju je za današnji Figaro proveo institut Ipsos, broj protivnika usvajanja euro-ustava je u porastu i u samom finišu kampanje dostigao je 55 posto, svoju dosad najvišu razinu, pa sve procjene govore da će, ako ne dođe do izrazito visoke stope apstinencije, većina Francuza odbaciti u nedjelju euro-ustav.
Pojedini analitičari upozoravaju kako su protivnici euro-ustava, većinom srednje i niže društvene klase, i ljevica, gledano po političkoj boji, izrazito mobilizirani - u namjeri da sankcioniraju vladu, ili da odbace jedan europski projekt za koji tvrde da je "odveć liberalan" i "antisocijalan" - te stoga prognoziraju relativno visoku izlaznost na birališta, između 60 i 70 posto, što bi onda jamčilo pretvaranje anketnog "ne" u referendumsko "ne".
Obraćajući se sinoć posljednji put javnosti uoči referenduma, predsjednik Jacques Chirac je "u vrlo svečanom" tonu pozvao Francuze da usvoje euro-ustav, a u dramatičnom i pokadšto "alarmističkom" tonu upozorio na sve pogibelji koje nosi odbijanje, ne samo za Francusku već i za Europu u cjelini.
Da se referendum na europske teme ne bi prometnuo u plebiscit protiv njegove desetogodišnje vladavine, i posebno protiv rekordno nepopularne vlade premijera Jean-Pierrea Raffarina - da referendum ne bi postao, kako ponavljaju mediji, "raffarindum", Chirac je sinoć najavio "nov podstrek", što svi komentatori jednodušno tumače kao potvrdu sigurnog odlaska premijera Raffarina iz Matignonske palače.
No, kako je istaknuto u prvim reakcijama, žrtvovanje "osigurača" - kako se tradicionalno gleda na funkciju premijera u Petoj republici - neće bitno utjecati na raspoloženje birača, jer je takav potez trebao biti povučen ranije, nakon tri izborna poraza vladajuće desnice u prošloj godini.
Vjerujući u sigurnu pobjedu, što i objašnjava Chiracovu odluku da između parlamentarne i referendumske procedure izabere ovu posljednju, tabor "da" od početka nije imao odgovarajuću dobitničku strategiju: obesmislio je referendum samim tim što je isticao kako je "da" ne samo pravi nego i jedini mogući odgovor, te u argumentiranju tog vratolomnog stajališta sam pretvorio Europu i "briselsku nomenklaturu" u čudovište koje će progutati neposlušnu Francusku, u najboljem slučaju ostaviti je "po strani" ili prisiliti na popravni referendumski ispit.
Ništa bolji učinak nije imao ni "mimohod" brojnih europskih prvaka po stranačkoj pripadnosti, lijevoj ili desnoj, ili aktiviranje umirovljenih francuskih političara koji su, svi od reda, uznosili svijetlu "europsku budućnost".
U očekivanju rezultata nedjeljnog referenduma u Francuskoj, Europi je zastao dah, a u pobjedi "ne" jedni vide "spasonosnu krizu" koja otvara nove putove, drugi "duboku krizu" koja bi mogla trajnije ugroziti europsku integraciju.
Piše: Frano Cetinić