Iz analize dobijenih rezultata slijedi da se simpatizeri ljevice velikom većinom izjašnjavaju protiv Ustava ( 58 posto) - među pristašama Socijalističke stranke 54 posto njih je protiv - da raste broj euro-nezadovoljnika na desnici i da su protivnici euro-ustava postali većinom čak i među "zelenima", što sve govori da su argumenti protivnika euro-ustava naišli na odjek daleko izvan kruga krajnje desnice, krajnje ljevice ili tradicionalnih suverenista, da "Ne" više nije "Ne" apriornog i ekstremnog odbijanja, već velikim dijelom i izraz kritika određene koncepcije Europe.
"Veliki tjedan" je tako prošao u znaku "uskršnjeg ufanja i europskog razočaranja", kako naslovljuje Le Monde u broju od vikenda, no, dočim je "ufanje" jednoznačno, bar kod vjernika, jer počiva na vjeri u "uskrsnuće", razlozi euro-razočaranja su mnogo slojevitiji : od odbijanja vjerovanja u "europsku vokaciju" Turske (31 posto njih), preko anateme "bruxelleškog liberalističkog" krivovjerja (29 posto) do nezadovoljstva politikom premijera Jean-Pierrea Raffarina (22 posto).
Diplomatska ofenziva predsjednika Jacquesa Chiraca u Bruxellesu, koji je u 24 sata, uz svesrdnu potporu njemačkog kancelara Gerharda Schroedera, nametnuo Europskoj komisiji olakšice u primjeni europskog Pakta o stabilnosti te povlačenje sporne "Bolkesteinove direktive" o liberalizaciji europskog tržišta usluga, kao i njegova otvorena javna pohvala velikom sindikalnom prosvjedu do kojeg je došlo prošle subote u Bruxellesu, ostavilo je dojam u europskoj ali i u domaćoj javnosti da je francuski predsjednik, iz redova desnice, veći socijalist i od samih socijalista.
Zaokupljen tako negativnom slikom koju o "bruxelleškom liberalizmu" imaju francuski građani, tjednik L'Express piše da je na zahtjev samog predsjednika Chiraca francuski televizijski kanal (državni kanal France 2) otkazao gostovanje predsjednika Europske komisije, Jose Manuela Barrosa, koje je bilo planirano za 21. travnja.
"U protunapad pristaša 'Da'", kako naslovljuje današnji Le Monde, krenuli su premijer Jean-Pierre Raffarin, ali i Nicolas Sarkozy, Francois Bayrou te Francois Hollande, predsjednici triju najvećih stranaka u zemlji, vladajućeg Saveza za narodni pokret, centrističkog Saveza za francusku demokraciju i opozicijske Socijalističke stranke, kao i svi ministri, ili još Valery Giscard d'Estaing, tvorac euro-ustava.
Vladu i predsjednika Chiraca posebno zabrinjava podatak o porastu broja protivnika euro-ustava u redovima same vladajuće stranke i njenih pristaša, pa vladi bliski Figaro ovih dana piše kako je u Bruxellesu predsjednik Chirac vjerojatno "pretjerao" kad je u svom govoru, da bi zaustavio napredovanje "Ne" na ljevici, "preuzeo naglaske dostojne Porto Alegra " - tog anti-Davosa altermondijalista - jer bi vladajući krugovi trebali "pripaziti da na taj način ne obeshrabre pristaše 'Da' na samoj desnici".
Politička računica da bi referendumska kampanja mogla ostati u okvirima problematike europskoga ustava pokazala se pogrešnom, jer u prvi plan su izbili socijalno nezadovoljstvo i nezaobilazna europska "strašila" : kandidatura Turske i "bruxelleški liberalizam", što je pak natjeralo Nicolasa Sarkozyja da prizna kako bi mu bilo mnogo lakše voditi kampanju " kad bi se uklonilo Tursku, Bolkesteina i Raffarina ".
Pobjeda "Ne" bi imala ozbiljne posljedice ne samo za Europu i međunarodni ugled zemlje, na tragu slabljenja njene pozicije unutar same Unije, već i za sve vodeće pobornike usvajanja euro-ustava na nacionalnoj razini : izbrojeni bi bili dani premijeru Raffarinu u Matinjonskoj palači, Francois Hollandeu u ulici Solferino, sjedištu Socijalističke stranke, a ni Nicolasu Sarkozyju ne bi protivnici oprostili kampanju u prilog " Da ", upozorava Figaro.
Dijabolizacija protivnika euro-ustava, izazivanje straha od "izolacije Francuske" uslijed eventualne pobjede protivničke strane, ukazivanje na "žrtvene jarce" - Eurokomisiju i sve Francuze koji budu glasovali s "Ne " - pokazali su se taktičkom greškom, jer se tako, tvrde pojedini analitičari, izražavanje narodne volje pretvorilo u igranje unaprijed podijeljenih uloga u sukobu "dobra" i "zla", sa svim pogibeljima koje to nosi.
Piše: Frano Cetinić