Wallenberg je radio u švedskome veleposlanstvu u Budimpešti za Drugoga svjetskog rata, a pomogao je tisućama Židova da izbjegnu nacističke logore jer je izdavao posebne putovnice i osnivao sigurne kuće pod švedskom diplomatskom zaštitom.
Sovjetske su ga snage uhitile 17. siječnja 1945. i 12 mu je godina sudbina bila nepoznata sve dok službena Moskva nije priznala da je nepravedno uhićen te da je umro 1947. u Moskvi, rekla je Freivalds.
U siječnju 2001. Rusija je priopćila da Wallenberg "nije umro prirodnom smrću već da je ubijen u logoru Lubyanka u Moskvi", dodala je. "Švedska vlada to ne može prihvatiti kao konačnu istinu o sudbini Raoula Wallenberga. Još uvijek ima previše pitanja bez odgovora", rekla je šveska ministrica i dodala kako Švedska i dalje traži odgovore "kontaktima, kad je to nužno i na najvišoj političkoj razini, s ruskim vlastima i u ruskim arhivima".