GOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA U HRVATSKOM SABORU (6)

ZAGREB, 22. prosinca (Hina) - 5. O DRUŠTVENIM DJELATNOSTIMA Štovane dame i gospodo saborski zastupnici, Kultura, informiranje i šport Shvaćamo li kulturu u najširem smislu, - da se pod njom podrazumijeva i jezik, i nacionalna misao, i sve duhovno, umjetničko i znanstveno, a i tvarno stvaralaštvo uključujući i državni ustroj - onda se moramo suglasiti da je kultura potka i preduvjet opstanka i svega bivstvovanja jednoga naroda. To se, jamačno, zorno očitovalo i u slučaju hrvatskoga naroda. Slobodna i samostalna Hrvatska mogla je biti uspostavljena samo na toj osnovi. I stoga, ne može biti nikakve dvojbe o tome čini li državno-političko vodstvo suverene Hrvatske sve što je moguće - u danim okolnostima - za očuvanje i razvitak hrvatske kulture. Naravno, uvjeti stvaranja državne samostalnosti, rat i ratna razaranja, bitno su uvjetovali stanje naše kulture. Dakako, nisu uništili njezin opstanak, kontinuitet, niti spriječili nova postignuća. Negativne okolnosti čak su nam otkrile neke naše prave domete. Na primjer: sposobnost i visoku motiviranost naših stvaralaca na gotovo svim područjima, a posebno službi zaštite i obnove kulturnih nacionalnih spomenika. Veoma uspješnoj evakuaciji, i ratnoj zaštiti, spomeničke građe zahvaljujemo što nam gubici nisu daleko tragičniji. Ratna nam je situacija jasnije ukazala na nezamjenjivu vrijednost kulturnog i prirodnog nasljeđa. U tom smislu provedena je reorganizacija službe zaštite u zasebnu jedinicu državne uprave, da bi se uspješnije usklađivala djelatnost pojedinih ministarstava i lokalne samouprave. Zatvaranje koksare u Bakru može se uzeti kao primjer novih pogleda u rješavanju zastite čovjekova okoliša, kulture života i gospodarskih interesa ljudi i krajeva. Pretvorba u slobodno tržišno gospodarstvo donosi za kulturu i teškoće. Iako ima mnogo primjera tržišno uspješnih kulturnih projekata, kod nas se mora još mnogo učiniti da pojednostavljeno shvaćeno tržišno gospodarenje ne naškodi onim kulturnim projektima koji su od nacionalne važnosti. Kao primjer može se navesti problem knjige. Državna vlast ne bi smjela prepustiti samo tržištu sudbinu nakladnika (i knjižarstva), koji objavljuju kapitalna djela. Država u svojoj financijskoj politici, mora tražiti način, da u uvjetima smanjenoga tržista, i smanjene kupovne moći, zaštiti i učini dostupnom knjigu, jer i danas je knjiga nužna radi jezika, i radi naroda. Ali, i na primjeru jezika očituje se istina da i za jezičnu kulturu nije dovoljna samo kulturna djelatnost. Ako nećemo da nam poplava tuđica, anglicizama, nanese takve taloge kojih ćemo se još teže oslobađati nego germanizama, talijanizama, ili srbizama, onda tome valja posvetiti više pažnje, od Sabora i Vlade do općinskih i gradskih poglavarstava. (Ima zasnovanih mišljenja da nam je potreban i poseban vladin ured.) Unatoč ratnoj drami, svjedoci smo ne samo žive kazališne umjetnosti, već i obnove ostećenih i dotrajalih kazališta. No, uz manje ali uistinu i velike investicije u zdanja, potrebno je donijeti nov "kazališni zakon", koji će urediti međusobne obveze kazališnih stvaralaca i kazališnih kuća, da bi se stalo na kraj odnosima labave odgovornosti, ali i poboljšala egzistencijalna sigurnost kazališnih stvaralaca. Unatoč svemu, uspjeli smo održati kontinuitet takvih priredaba kao što su: Dubrovačke, Splitske, Varaždinske, Osorske, Vinkovačke, Zadarske, Pulske i druge. One nisu bili tek reprezentativne manifestacije, već i žarišta dodira Hrvatske sa svijetom i svestranog privlačenja nove publike. I glazbeni život može se podičiti velikim i reprezentativnim događajima i u međunarodnim okvirima. No, vlasti moraju naći mogućnosti da se počnu rješavati problemi neprimjerenih uvjeta visoke muzičke naobrazbe, i orkestara (osobito problem Muzičke akademije, muzičke naklade i tome sl.). Upravna razdioba kulture od prosvjete trebala bi pridonijeti većoj odgovornosti i svrhovitijem djelovanju. Filmska proizvodnja očito je najovisnija o snažnoj i promišljenoj državnoj potpori. Ne začuđuje što smo u ovim ratnim godinama snimili mali broj dugometražnih filmova. Međutim, ne može se opravdavati podbačaj u opsežnom i autentičnom dokumentiranju domovinskoga rata. U zadnje vrijeme dolazi do oživljavanja filmske produkcije (proizvodi se osam domaćih igranih filmova) i do obnavljanja rada Dramskog programa HTV. Posebno treba uznastojati vratiti zasluženo mjesto u hrvatskoj kulturi tradiciji crtanoga filma. Društvo mora imati na umu da film nije samo kulturno dobro nego i snažno promičbeno sredstvo, pa je kao takav stimuliran u svim civiliziranim zemljama. Treba jače poticati pozitivne pomake u tom smislu i u nas, u Hrvatskoj. Na području likovnih umjetnosti imamo mnogobrojne primjere veoma vrijednih rezultata: od dizajniranja poštanskih marki do doprinosa obnovi zagrebačke katedrale, od svjetskih nagrada za dizajn i za arhitekturu do izvanrednih izložaba u zemlji i u svijetu. Osim izvedenog rješenja za "Oltar domovine", na spomen palim za Hrvatsku na Medvedgradu, raspisani su brojni kiparski natječaji, kulturno osmišljena obnova središta gradova. Suradnjom znanosti i umjetnosti ostvarene su velike manifestacije našeg identiteta, poput izložbe "Sveti trag" u povodu devetsto godina zagrebačke biskupije i grada Zagreba. Predstoji nam priprema za jubilej tisuću i sedamsto godina grada Splita. Blago njegove umjetnosti i kulture, kao i ono Dubrovnika, nije samo od nacionalne nego i međunarodne vrijednosti. Upravo u likovnim umjetnostima staro i novo posebno se međusobno potiču i nadahnjuju. Posebnu pozornost valja pokloniti tvrđavama naših povijesnih svjedočanstava: od srednjovjekovnih tvrdih gradova (Cetingrad, Zrin, Veliki tabor i dr.) do uređenja i proširenja muzeja, Hrvatskog državnog arhiva, Hrvatskog povijesnog muzeja, sa zadaćom stvaranja i hrvatskog ratnog muzeja. Nameće se potreba stalne postave suvremene hrvatske umjetnosti, Muzeja sakralne umjetnosti, da bi se svijetu otkrilo naše sada nevidljivo kapitalno nacionalno blago. Radi poticanja stvaralaštva i poboljšanja položaja umjetnika u društvu, Vlada mora razmotriti problem sponzorstva i donacija. Međunarodnim priznanjem Hrvatske, stekli smo i u kulturi nove veze sa svijetom. Bili smo domaćini i sudionici i velikih međunarodnih manifestacija. Razvili smo veze s mrežom svjetskih kulturnih institucija, od UNESCO-a do različitih nevladinih organizacija u okrilju Vijeća Europe, a i s pojedinim zemljama, što je sve od najveće važnosti s općeg gledišta, a ne samo s gledišta kulture. Budući da u opći sklop kulture spada i područje tzv. medija, odnosno informiranja u zemlji i u svijetu, onda je potrebno nešto reći o tome i na ovom mjestu. Očito je, i posve razumljivo, da se na ovom području - i više i oštrije nego na drugima - prelama sve nasljeđe proizašlo iz raspada i sukoba starog jugokomunističkog i stvaranja novog demokratskog poretka u samostalnoj Hrvatskoj. U posebnim unutarnjim i međunarodnim okolnostima (zbog agresije i zbog početne izrazite nesklonosti prema nezavisnoj Hrvatskoj), nije bilo nikakvo iznenađenje da su predstavnici i uslužnici starog poretka koristili sve mogućnosti da pod plaštem demokracije vode borbu protiv uspostavljene hrvatske vlasti. To su razlozi zašto je i kako došlo do zloporabe demokracije, što se očituje koliko u anarhoidnim toliko još i više u nekulturnim pojavnostima, koje su izraz nemirenja s hrvatskom državom i nepoštivanja rezultata slobodnih izbora i demokratski uspostavljenih institucija. U cjelini uzevši postignuti su pozitivni rezultati u okviru opće demokratizacije javnog priopćavanja. Završena je pretvorba i znatnim dijelom privatizacija novinsko- izdavačke djelatnosti. U Hrvatskoj izlazi oko osam stotina naslova: dnevnika, tjednika, mjesečnika i različitih publikacija. Osim državne Hrvatske radio-televizije, u zemlji djeluje 11 TV i 60 radio postaja posve nezavisnih. Kad je riječ o središnjoj HRT onda treba reći da je ona u proteklom razdoblju, osobito u dane domovinskog rata odigrala pozitivnu ulogu. Postoje, međutim, ozbiljni problemi, kako u vođenju uređivačke politike, da bi uspješno mogla odgovoriti zahtjevnim potrebama sveukupnog državno-političkog, gospodarskog i drustvenog života, tako i u tehničkoj infrastrukturi da bi HRT učinkovito pokrivala sva hrvatska područja i sve zemlje u kojima živi hrvatsko iseljeništvo. Po općem priznanju hrvatski informativni sustav spada među najslobodnije u razvijenom svijetu. U njegovu dograđivanju potrebno je zakonski određenije utvrditi odgovornost urednika i vlasnika u slučajevima narušavanja državnih interesa, uz čvrsto jamstvo poštivanja slobode javne riječi. Na kraju, u ovom sklopu, treba podsjetiti da čitavo društvo, ali i sveukupna državna vlast u svom odgojnom i zdravstvenom djelokrugu, mora posvetiti dužnu pažnju športu. Valja osigurati športski odgoj, od najranijeg doba, i što razvijenija amaterska natjecanja, jer je to u interesu i zdravlja ljudi i obrambene sposobnosti zemlje. Treba lučiti amaterski i profesionalni šport, ali poticati postizanje vrhunskih rezultata. Uspjesi hrvatskih športaša u mnogim granama uvelike doprinose ugledu suverene Hrvatske. Obrazovanje, znanost i zdravstvo U općim nastojanjima za poboljšanjem nasljeđenog stanja, učinili smo pozitivne pomake i u ostalim društvenim djelatnostima od nacionalnog značenja: obrazovanju, znanosti i zdravstvu. Donošenjem novih, modernih, "civilizacijskih" zakona oslobođenih ideoloških osnova (o obrazovanju, znanosti i zdravstvu) dovršili smo samo početni dio posla. To je omogućilo početak korjenitih promjena prema razvitku sustava na novim temeljima. Međutim promjenu sustava nije moguće dovršiti preko noći. Ipak, dosadašnja nastojanja u mijenjanju sustava možemo smatrati uspješnim. S promjenama u državnoj upravi, uključujući i ministarstva, postigli smo učinkovitije praćenje, vođenje i financiranje poslova. Ustanovljena su nacionalna vijeća za znanost i visoku naobrazbu, sastavljena od vrhunskih stručnjaka, sa zadaćom što kvalitetnijeg rješenja preoblikovanja sustava. Do sada su postignuti znatni rezultati u promjeni školskih nastavnih programa i udžbenika. Vraćen je tradicionalni sustav srednjeg školstva. Doneseni su statuti državnih sveučilišta u skladu s novim zakonom, otvorene su mogućnosti dubljih promjena u sveučilišnom sustavu (npr. i za osnivanje nedržavnih sveučilišta). Na potporu studentskog standarda troši se četvrtina ukupnih sredstava proračuna za visoku naobrazbu. Provedena je pretvorba znanstvenoistraživačkih instituta. U tijeku je izrada nacionalnog znanstvenoistraživačkog programa, kojemu je zadaća definiranje poželjnih kretanja u mreži institucija, a naročito utvrđivanje prioriteta znanstvenih istraživanja. Posebno valja istaknuti brigu o mladom znanstvenom naraštaju. Ministarstvo znanosti financira više od 1000 znanstvenih novaka, što omogućuje najtalentiranijima zaposlenje na znanstvenoistraživačkim projektima i nastavak postdiplomskih i doktorskih studija. Nastavljene su u okviru mogućnosti investicije u infrastrukturu, uspostavljeni su suvremeni informatički sustavi koji omogućuju povezivanje s medunarodnom sveučilišnom i znanstvenom zajednicom, nastavljena je izgradnja kapitalnog objekta Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Državna vlast suverene Hrvatske mora posvećivati najveću pozornost razvitku fundamentalnih ali i primijenjenih znanosti, da bismo što prije uklonili sva negativna nasljeđa prošlosti. Kakvih sve - i prevažnih - problema tu imamo očituje se čak i na primjeru površine Hrvatske. U bivšoj Jugoslaviji, u sklopu tadašnjih "socijalističkih republika" za Hrvatsku je uvijek i svuda navođena površina 56.538 km2! Tako se učilo iz udžbenika i prikazivalo svijetu. Površina obalnoga mora (po međunarodnom pravu: unutarnjih voda i teritorijalnog mora) nije se navodila. Kao da su površina mora i podmorsko blago manje prisutni ili manje važni za narod i državu od recimo planinskoga krša između plodnih ravnica. Nažalost tako se nastavilo i nakon uspostave samostalne Hrvatske, u gotovo svim udžbeničkim, službenim i promičbenim izdanjima. Onda ne začuduje, što ni u našem Pomorskom zakoniku, što ga je donio hrvatski Sabor 27. siječnja 1994, otok Vis nije uvršten u granice unutarnjih voda, za što, razumije se, nema nikakva opravdanja. Iznimke su Zemljopisni atlas, što su ga 1993. izdali Školska knjiga i LZ "Miroslav Krleža", te u čitanci za Zemljopis za 8. razred osnovne škole (Šk.k.1994), u kojoj je kopnenoj površini pribrojena "površina Hrvatskog teritorijalnog mora", kojoj pripada "sve more na udaljenosti 12 morskih milja od obala kopna, otoka, otočića, hridi i grebena" pa iznosi 33.200 km2". Prema tome, ukupna (kopnena i pomorska) površina Hrvatske jest 89.738 km2, pa je Hrvatska po veličini srednja zemlja, na 20. mjestu od 43 zemlje Europe (ispred Austrije, Češke, Nizozemske, Švicarske, Belgije i dr.). Osim te površine na koju se proteže puni hrvatski državni suverenitet, Hrvatska, po međunarodnim konvencijama, ima pravo i na epikontinentski i gospodarski pojas, koji se u našem slučaju preklapaju, što je u gospodarskom smislu dodatnih 23.870 km2. U svezi s iznijetim potrebno je provesti promjene u zakonima i propisima, te osigurati da se unesu u sve udžbenike i priručnike, domaća i inozemna izdanja. Kad je riječ o zdravstvu treba podsjetiti na organiziranost i visoku požrtvovnost medicinske službe u domovinskom ratu ne samo u Hrvatskoj nego i u BiH. Ostvaren je velik napredak u sređivanju financiranja, izrađeni su normativi i definirana mreža zdravstvenih institucija. Prvi put je postignuta kontrola namjenskog trošenja, a time i smanjenje gubitaka. O uspješnosti promjena svjedoče i pohvale dobivene od Svjetske banke, uz obećanje financijske potpore za daljnje prestrukturiranje. Moramo, međutim, biti svjesni da za zdravstvenu zaštitu trošimo po glavi stanovnika znatno manje od prosjeka u razvijenim zemljama, a kako većinu potrebnih lijekova i aparatura moramo nabavljati iz inozemstva, nije realno očekivati da s raspoloživim sredstvima razina zdravstvene zaštite bude kao u razvijenim zemljama. Zbog toga treba nastaviti prestrukturiranje s ciljem dosezanja željene razine zdravstvene zaštite. Moramo nastojati olakšati financiranje tako što ćemo stvoriti dodatne oblike zdravstvenog osiguranja i omogućiti vlastite odluke pojedinaca o prelijevanju osobnih sredstava u zdravstveno osiguranje, u okvirima kompetitivnih zdravstvenih osiguranja. Sukladno s iskustvima razvijenih zemalja treba odlučnije pristupiti privatizaciji i zdravstvene službe i zdravstvenog osiguranja. A u tom sklopu valja razmotriti i prihvatljiv stupanj decentralizacije i oblike privatne prakse zdravstvenih radnika u državnim bolnicama. Posljedice agresije i rata nametnule su teška ograničenja u financiranju svih društvenih grana. Ipak u ovoj godini uspjeli smo osigurati za obrazovanje i znanost za 60 posto veća sredstva od prethodne godine. To pokazuje našu odlučnost da u okviru mogućnosti nastavimo s povećavanjem sredstava. Ne smijemo dopustiti da oskudica, premda ozbiljna, ugrozi normalnu djelatnost i razvitak društvenih djelatnosti, jer su one od strategijskog značenja za život nacije i obrambenu sposobnost države. S pravom možemo biti ponosni da smo i u objektivno otežanim uvjetima i trenutnim teškoćama uspjeli održati visoku razinu, međunarodnu prepoznatljivost i ugled naše znanosti, obrazovanja i zdravstva. 6. NUŽNOST DEMOGRAFSKE OBNOVE HRVATSKE Štovani zastupnici oba Doma hrvatskoga Sabora! Na ovom mjestu usuđujem se ustvrditi: najteža i najpogubnija posljedica vladavine nad hrvatskim narodom protunaravnog komunističkog sustava i protuhrvatske jugoslavenske države jest - krajnje zabrinjavajuće demografsko stanje Hrvatske! Ono je takvo da bi hrvatskom narodu prijetilo izumiranje ako ne bismo poduzeli odlučne korake. U Hrvatskoj prirodni priraštaj opada već punih 45 godina (od 1950) i danas je manji od smrtnosti. Na 100 umrlih u prošloj (1993.) godini imali smo samo 95,5 živorodenih. Kad sam prije 30 godina upozorio na taj problem, onda sam iz CK SKH dobio podsmješljiv odgovor: nacionalisti zaboravljaju na učinak civilizacije. Da su u slučaju Hrvatske glavni razlozi bili političke i gospodarske, a ne civilizacijske naravi govore činjenice da danas sve europske zemlje imaju pozitivan prirodni priraštaj, osim Italije i Austrije koje su na pozitivnoj nuli, a jedino Hrvatska ima negativan indeks. U odnosu na prosjek prirodnog kretanja stanovništva u Hrvatskoj po županijama imali smo u 1993. godini slijedeće stanje: Iznad prosjeka od 95,5 živorodenih na sto umrlih imale su ovih 8 županija: Grad Zagreb 102,7; Osječko - baranjska županija 106,9; Medimurska županija 107,6; Dubrovačko - neretvanska 110,3; Brodsko - posavska 118,2; Vukovarsko - Srijemska 129,4; Zadarsko - kninska 132,6; Splitsko-dalmatinska županija 135,4. Ispod prosjeka je 13 županija: Požeško - slavonska županija 94,9; Šibenska županija 92,0; Varaždinska županija 89,3; Istarska županija 82,5; Virovitičko - podravska županija 81,1; Primorsko - goranska 79,5; Sisačko -moslavačka 77,8; Zagrebačka županija 75,8; Koprivničko -križevačka 70,1; Bjelovarsko - bilogorska 70,0; Krapinsko - zagorska 69,9; Ličko - senjska županija 62,5 i Karlovačka županija 61,3. Slika raspučenosti, napuštene i ostarjele Hrvatske, od jadranskih otoka, preko Like do Podravine i Hrv. Zagorja, još je poraznija kad se vidi da je priraštaj manji od nezadovoljavajućeg hrvatskog prosjeka u 305 gradova i općina (u 97 indeks je od 75-95, u 124 - pad je po indeksu od 50-74, i čak u 84 općine pad po indeksu ispod nevjerojatnih 50!) Veći indeks prirasta od hrvatskog prosjeka imaju 160 gradova i općina (i to 24 po indeksu 95,5-100; 35 po indeksu 101- 110 i 101 po indeksu višem od 111.) Osnovni uzroci takvog više no zabrinjavajućeg stanja jesu: - Hrvatsku je napustio prevelik broj stanovništva u najvitalnijoj dobi; - rađa se premalo djece, a previše sprečava pobačajem; - nesrazmjerno velik broj ostarjelog prema mladom stanovništvu, što se i dalje pogoršava a znači i pad radno i obrambeno sposobnog stanovništva. Podaci govore: da je 77 posto seoskog stanovništva starije od 40 godina; da oko 18 posto žena nije rađalo, da je oko 20 posto žena rodilo 1 dijete, 34 posto - dvoje djece, samo 11 posto troje, samo 4,4 posto četvero djece i 5 posto više djece. Za promjenu ovakvog stanja izumiranja Hrvatske potrebna nam je dobro promišljena i do kraja osmišljena demografska politika. Koliko je to teška, a strateški važna zadaća proizlazi iz činjenice da se to stanje može promijeniti tek za 20-30 godina odlučnom provedbom aktivne populacijske politike. Kad bi od danas čak i svaka zrela žena rodila troje djece, pad prirodnog priraštaja zaustavio bi se tek 2020. godine! Prema tome, krajnji je čas da vrhovno državno vodstvo, hrvatski Sabor i vlada, donesu program demografske obnove Hrvatske. Nužno nam je potreban takav program demografske politike koji mora osigurati demografsku obnovu hrvatskoga naroda i obitelji. On se mora zasnivati na duhovnim (političko-odgojnim), gospodarskim i socijalnim pretpostavkama. Treba stimulirati povećanje prirodnog priraštaja. Prije svega takvim povećanjem dječjeg doplatka do stupnja da obitelj s troje djece bude novčano zbrinuta ili pak da joj se osigura besplatno školovanje. Majci sa četvero (i više) djece dati prosječnu plaću njenog staleža da bi se mogla posvetiti odgoju i bila životno osigurana. Obiteljima s više djece trebalo bi dati olakšica u rješavanju stambenog pitanja. Više oporezovati neženjene (neudate). Razmotriti dodjelu dionica obiteljima s više djece i novorođenoj djeci. U Hrvatskoj se godišnje izvrši 42.000- 45.000 pobačaja, pretežito zbog materijalnih nemogućnosti izdržavanja još jednog djeteta. Predloženim i drugim mjerama za promicanje odgovornog roditeljstva treba ukloniti materijalne razloge za pobačaj i pojačati savjetodavni rad s roditeljima i supružnicima s nastojanjem prihvaćanja i poticanja zaštite još nerođena djeteta. Kad je riječ o ovakvom demografskom stanju, onda valja imati na umu da je ono još i teže zbog problema okupiranih područja. Smatram da bi priprema i provedba programa demografske obnove morala biti jedna od najvažnijih zadaća državnog ministarstva za obnovu i razvitak, ali da se za njegovo oživotvorenje mora smatrati odgovornim ne samo sveukupni državni ustroj od vrha do dolje nego i sve sastavnice nacionalnog i društvenog života. Zbog dalekosežne, strateške važnosti demografske obnove Hrvatske - u unutarnjoj izgradnji danas nema prešnije zadaće! Opći (politički) nacionalno-demokratski preporod, kojim smo uspostavili samostalnu Hrvatsku, i gospodarski preporod, kojim smo udarili temelje zdravoj nacionalnoj valuti i gospodarskom napretku, moramo dovršiti demografskim preporodom, da bismo osigurali opstojnost hrvatskog naroda u budućnosti. (Hina - nastavlja se) pp ds 221458 MET dec 94 221458 MET dec 94