GOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA U HRVATSKOM SABORU (2)

ZAGREB, 10. prosinca (Hina) - Hrvatska i Ujedinjeni narodi Ujedinjeni su narodi počeli djelovati s ciljem rješavanja krize na području bivše Jugoslavije prije nego što je Republika Hrvatska postala njihovom članicom (22. svibnja 1992. godine). Potrebno je istaknuti humanitarnu pomoć (u okviru UNHCR-a) koja je počela pristizati 1991. godine. Temeljni dokument za rješenje krize bio je tzv. Vanceov plan (Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 721/27.11.1991.) kojim se uspostavljaju zaštitne zone UN u Hrvatskoj. Zadaća UNPROFOR-a u zaštićenim područjima bila je osiguranje prekida vatre, demilitarizacija, odnosno povlačenje i raspuštanje, svih oružanih snaga, zaštita ljudskih prava pod nadzorom lokalne policije (koja je trebala biti sastavljena srazmjerno nacionalnoj pripadnosti pučanstva), povratak prognanih osoba njihovim domovima, te povlačenje bivše Jugoslavenske armije s cijelog područja Hrvatske. Rezolucijom 762/30.06.1992. odobreno je, uz pristanak Hrvatske, formiranje tzv. "ružičastih zona", kao privremenog rješenja s ciljem brze uspostave hrvatske vlasti nad tim područjem. Na naš zahtjev, Vijeće sigurnosti donosi Rezoluciju 769/07.08.1992. o kontroli hrvatskih državnih granica, na područjima pod zaštitom UN prema Srbiji i Bosni i Hercegovini, što UNPROFOR također nije proveo zbog srpskog otpora. U rujnu 1992. godine, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, na temelju mišljenja Arbitražne komisije (br. 8 od 4. srpnja 1992. pod predsjedanjem Roberta Badintera) koju je osnovala Medunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji, donosi Rezoluciju 777/19.09.1992. kojom se utvrđuje da je "država, ranije poznata kao SFRJ, prestala postojati", a da SRJ (Srbija i Crna Gora) ne može automatski naslijediti članstvo u UN. Od tada pa do danas, Vijeće sigurnosti UN donijelo je nekoliko veoma važnih odluka. Rezolucijom 815 (od 29. ožujka 1993.) Vijeće sigurnosti potvrđuje suverenost i teritorijalni integritet Republike Hrvatske, ističući da su zaštićene zone (UNPA) integralni dijelovi državnog područja Hrvatske. Tu je odluku Vijeće sigurnosti kasnije potvrdilo svojim rezolucijama 819, 847, 871, 908, 941 i konačno 947. Rezolucijom 871/04.10.93. Vijeće sigurnosti izražava duboku zabrinutost neizvršavanjem Vanceovog plana, i prihvaća odluku Glavnog tajnika UN o uspostavljanju posebnog zapovjedništva UNPROFOR-a za Hrvatsku. Istom rezolucijom Vijeće izjavljuje da će kontinuirano odbijanje suradnje pri provedbi relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti, ili vanjsko uplitanje i ometanje mirovnog plana, imati za SRJ ozbiljne posljedice u smislu da neće biti suspendirane ili ukinute sankcije prema SRJ, koje je Vijeće sigurnosti prvobitno uvelo zbog odgovornosti SRJ za krizu u BiH. Tom istom rezolucijom Vijeće sigurnosti, na osnovu našeg zahtjeva, traži ponovnu uspostavu hrvatske vlasti u tzv. "ružičastim zonama", kao prvi korak u provedbi mirovnog plana, a također i uspostavu komunikacija i opskrbe vodom i strujom u svim dijelovima Hrvatske, posebno otvaranje željezničke pruge Zagreb-Split preko Knina, autoceste i pruge Zagreb-Županja, Jadranskog naftovoda i neometanog prometa preko Masleničkog ždrila. Mandat UNPROFOR-a, radi provedbe rezolucija Vijeća sigurnosti, bio je nekoliko puta produžavan. Uoči isteka prethodnog roka (koncem rujna 1994.), Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Boutros-Ghali podnio je Vijeću sigurnosti izvješće (S/1994/1067. od 17. rujna 1994.) kojim je potvrdio da ostvarenje Vanceovog plana i svih rezolucija nije provedeno zbog otpora pobunjenih Srba u UNPA, osim što je došlo do prekida oružanih neprijateljstava (uz česta kršenja). Prema njegovim riječima, pred UN nalaze se četiri problema koji traže ponovno razmatranje: demilitarizacija UNPA (tj. razoružanje i raspuštanje srpskih pobunjeničkih postrojbi), ponovno uspostavljanje hrvatske vlasti u tzv. "ružičastim zonama", uspostavljanje kontrole nad međunarodnim granicama Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te osiguranje povratka izbjeglica i prognanika njihovim domovima. Utvrđujući da zbog neprestanog protivljenja pobunjenih Srba nema napretka, Glavni tajnik smatra da UNPROFOR nije u stanju ispuniti svoje zadaće i zahtjeve koje opravdano postavlja Hrvatska, jer nema za to potrebnih snaga niti sredstava, te da takva pat- pozicija UNPROFOR-a doprinosi održavanju nezadovoljavajućeg statusa- quo. Usprkos tome, Glavni je tajnik predložio produženje mandata UNPROFOR-u radi bojazni da će doći do obnove neprijateljstava, što bi moglo imati nepredvidive posljedice i još više otežati put prema trajnom miru. U takvim okolnostima odluka Sabora Republike Hrvatske da jednostavno produženje mandata UNPROFOR-a, bez postizanja bilo kakvog napretka u reintegraciji okupiranih područja nema nikakve svrhe (Mišljenje Županijskog doma od 22. rujna 1994. i Rezolucija Zastupničkog doma od 23. rujna 1994.) bila je od izvanrednog značenja za potvrdu i dalju provedbu hrvatske državne politike. U Općoj skupštini, i u Vijeću sigurnosti, Ujedinjenih naroda iznijeli smo odlučno stanovište da će Hrvatska otkazati mandat mirovnih snaga, ako one ne omoguće reintegraciju okupiranih područja. Rezultat hrvatskih nastojanja bila je Rezolucija 947 od 30. rujna 1994. Hrvatska je postigla takvu odluku Vijeća sigurnosti o produženju mandata koja obuhvaća i potvrđuje sve dosadašnje rezolucije i daje osnove za posljednji pokušaj rješenja mirnim putem. Tom rezolucijom potvrđena je obveza Vijeća sigurnosti, i svih međunarodnih čimbenika, za pronalaženje sveobuhvatnog rješenja sukoba u bivšoj Jugoslaviji putem pregovora, uz osiguranje suverenosti i teritorijalne cjelovitosti svih država nastalih na području bivše SFRJ, unutar njihovih međunarodno priznatih granica. Posebno je istaknuta važnost međusobnog priznanja u tim granicama. Mandat UNPROFOR-a produžen je radi ostvarivanja tih zadaća do 31. ožujka 1995., s tim da Glavni tajnik UN mora, najkasnije do 20. siječnja 1995., podnijeti izvješće o provođenju mirovnog plana i o ostvarenom napretku u normalizaciji prilika, uključujući i početak povratka prognanika. Vijeće sigurnosti, na temelju tog izvješća, ponovno će razmotriti mandat UNPROFOR-a, uzimajući u obzir gledišta Hrvatske. U svom djelovanju u Ujedinjenim narodima Hrvatska je postigla veoma važan uspjeh donošenjem Rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih naroda o "Situaciji na okupiranim područjima". Rezolucija je prihvaćena u plenumu Opće skupštine - 9. ov.mj. sa 142 glasa, uz 18 suzdržanih i nijedan protiv. Posebna je važnost tog dokumenta u tome što se, osim potvrđivanja dosadašnjih rezolucija Vijeća sigurnosti, po prvi put nedvosmisleno konstatira da okupaciju dijelova suverenog područja Hrvatske, potiče, omogućava i provodi Srbija, odnosno Savezna Republika Jugoslavija, pa stoga, razumije se, snosi odgovornost pred svjetskom OUN. Hrvatska i druge međunarodne organizacije Hrvatska je primljena kao punopravni član, ili kao promatrač, u gotovo sve svjetske i europske multilateralne organizacije - od Svjetske organizacije rada, Svjetske zdravstvene organizacije, Organizacije o migracijama, do Komisije za ljudska prava, Europske ekonomske komisije, Konferencije o razoružanju itd. Kao članica Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, Hrvatska vrlo aktivno sudjeluje u svim oblicima rada ove organizacije. Hrvatska je pristupila svim dokumentima donešenim u okviru KESS-a, a spremni smo i nadalje dati svoj puni prilog naporima za sprečavanje sukoba i svladavanje kriza. Hrvatska ispunjava obveze o općoj razmjeni podataka o vojnim snagama, a KESS je prihvatio i sudjelovanje hrvatskog vojnog sastava (43 časnika i vojnika) u mirovnoj operaciji u Gorskom Karabahu. KESS se, nažalost, sve do današnjeg dana nije ozbiljnije pozabavio krizom na području bivše Jugoslavije. Nakon neuspjelog pokušaja djelovanja Misije dugog trajanja na Kosovu, Sandžaku i u Vojvodini, nade velikog broja zemalja članica Konferencije bile su polagane u budimpeštanski sastanak na vrhu Konferencije, koji je bio održan početkom ovog mjeseca. Te su nade ostale neispunjene! U središtu pregovaranja i sučeljavanja našlo se s jedne strane nastojanje proširenja NATO saveza na države istočne i jugoistočne Europe putem Partnerstva za mir, a s druge strane namjera da se NATO potisne u stranu pretvaranjem Konferencije u Organizaciju o europskoj sigurnosti i suradnji. U žestokom sučeljavanju interesa došlo je, doduše, do promjene imena Konferencije, ali se glavni čimbenici zapadnih zemalja nisu željeli odreći NATO-a kao jamca svoje sigurnosti. Dakako, u takvim se okolnostima nije mogla postići suglasnost o bilo kakvoj djelotvornoj odluci o krizi u Bosni i Hercegovini ili o pitanju okupiranih dijelova Hrvatske. Što se tiče primanja Hrvatske u Vijeće Europe, možemo reći da smo ušli u završno razdoblje. Poznato je da Vijeće Europe ima u pravilu dugotrajan postupak za primanje novih članova. Nakon višekratnih uzajamnih posjeta parlamentarnih delegacija našeg Sabora i Vijeća Europe, to je sada pri kraju. Među inim Hrvatsku su posjetili i prijašnja glavna tajnica Vijeća Catherine Lalumiere i predsjednik Parlamentarne skupštine Miguel A. Martinez, a i skupina pravnih stručnjaka. Predstavnici Vijeća Europe zaključili su da Hrvatska u razvitku svoje demokracije - usprkos svojevrsnim ratnim okolnostima - zadovoljava sve uvjete, koji se postavljaju za punopravno članstvo, i to ne manje negoli mnoge već primljene zemlje. Stoga se može očekivati da će Hrvatska biti primljena u Vijeće Europe u proljeće iduće (1995.) godine. Odnosi i suradnja Hrvatske s Europskom unijom bili su uvjetovani odnosima, osobito glavnih europskih zemalja, prema rješenju krize na tlu bivše Jugoslavije. Europska Unija pružala je Hrvatskoj pomoć za zbrinjavanje prognanika i izbjeglica (smještaj, lijekovi i hrana) posredstvom Promatračke misije. Nakon pregovora hrvatskog i muslimanskog vodstva u Bonnu, a pogotovo nakon potpisivanja Washingtonskih sporazuma o hrvatsko- muslimanskoj Federaciji, i njezinoj konfederaciji s Hrvatskom, došlo je ubrzo do pozitivne promjene gledišta mnogih zemalja, što je utjecalo i na odnose s Europskom unijom u cjelini. Očekujemo da će, vrlo skoro, pod njemačkim ili kasnije francuskim predsjedanjem, doći, nakon pozitivne odluke donesene u Vijeću ministara, i do potvrde u Europskom parlamentu o uključivanju Hrvatske u PHARE program i do zaključenja Sporazuma o trgovini i suradnji, koji stvara pravnu osnovu za buduću integraciju. Pozitivno stanovište o tome zauzeto je na osnovi mišljenja istraživačke skupine Komisije Europske unije, koja je boravila u Hrvatskoj u listopadu ove godine. Odlukom Međunarodnog monetarnog fonda od 14. prosinca 1992. godine, a u skladu s načelom djelomične sukcesije, Hrvatska je postala članicom te svjetske novčane ustanove. Time je Hrvatska naslijedila 28,49 posto obveza i tražbina bivše SFRJ, a njezina kvota u Fondu iznosi 261,1 milijun Specijalnih prava vučenja. Nakon izmjeničnih posjeta izaslanstava, Odbor izvršnih ravnatelja Fonda prihvatio je 14. listopada 1994. "Pismo o namjerama" hrvatske Vlade te odobrio stand-by i STF aranžman sa sredstvima za pretvorbu gospodarskog sustava. Time su Hrvatskoj odobrena sredstva u ukupnoj visini od 196,2 milijuna Specijalnih prava vučenja. Stand-by aranžman i krediti imaju znatno šire političko i gospodarsko značenje od iznosa u prvom obroku odobrenja. Oni su u prvom redu jasna potvrda i najviše međunarodno priznanje ispravnosti provođenja hrvatske gospodarske politike, ali također znače svojevrsnu "propusnicu" za uređenje pitanja vanjskog duga Hrvatske prema zemljama-vjerovnicima, okupljenim u tzv. Pariškom klubu, i vjerovnicima-poslovnim bankama u tzv. Londonskom klubu. Time su otvorena vrata za dalju suradnju sa stranim bankama i financijskim institucijama za dobivanje novih kredita, koji su potrebni za brži razvitak hrvatskog gospodarstva. Nakon MMF-a i Odbor izvršnih ravnatelja Svjetske banke takoder je prihvatio Hrvatsku kao punopravnu članicu. To su učinile i Europska banka za obnovu i razvitak, Međunarodna financijska korporacija, Međunarodna agencija za garantiranje investicija. Hrvatska je u pregovorima za potpisivanje GATT sporazuma i o pristupu Svjetskoj trgovačkoj organizaciji. (WTO) Sve to otvara Hrvatskoj mogućnosti za dobivanje daljih potrebnih sredstava za gospodarski razvitak i uključivanje u svjetska gospodarska kretanja. (Hina - nastavlja se ) pp ds 221310 MET dec 94 221310 MET dec 94