NEUSPJEH MEĐUNARODNE ZAJEDNICE U BIH

BRUXELLES (Hina/AFP) - Veljača 1994: NATO postavlja ultimatum bosanskim Srbima radi zabrane teškog oružja oko Sarajeva. Svibanj: tramvaji rade, ljudi sjede za stolovima na terasama kavana a 'plave kacige' više ne nose pancirke. Studeni: Srbi krše bihaćku zonu sigurnosti a UN i NATO ne reagiraju, dok snajperisti nanovo siju strah u glavnom gradu BiH. Neuspjeh međunarodne zajednice u bivšoj Jugoslaviji očigledan je: postala su redovita kršenja zona sigurnosti koje bi trebali štititi zrakoplovi NATO-a, ponižava se "mirovnjake" koji su u položaju potencijalnih talaca od trenutka njihova raspoređivanja u bosanskom "loncu". Rat u BiH i Hrvatskoj nije od strateškog značaja za velike zapadne sile. Njihov je glavni cilj zadržati sukob u granicama bivše Jugoslavije. Njihovo djelovanje ograničava se na humanitarnu pomoć - kad to zaraćene strane dozvoljavaju - što umiruje njihovu čistu savjest. Nema nikakvog razloga da se ta politika promijeni 1995. godine. Nikakvog razloga da Srbi u BiH prihvate međunarodni mirovni plan kojim im se dodijeljuje 49% BiH kad pod kontrolom drže 70%, nasuprot 51% koliko drži hrvatsko-muslimanska federacija. Suočena s izazovom koji su svijetu uputili bosanski Srbi, Kontaktna skupina (SAD, Rusija, Francuska, Velika Britanija i Njemačka), prevladavajući svoja razilaženja, uspjela ih je izolirati, postigavši da Beograd prihvati mirovni plan i prestane ih podržavati. No, nekoliko mjeseci kasnije, Srbi u BiH nastavljaju se opirati međunarodnoj zajednici. Kad su napadi na 'plave kacige' ili stanovništvo bile preočite, UN su pribjegli - nevoljko - zračnim snagama NATO-a, koje traže razloge postojanja nakon završetka hladnog rata. Rezultat: nekoliko uništenih praznih i zahrđalih tenkova, zračna pista kod Udbine na okupiranom području Hrvatske, bombardirana ali obnovljena u nekoliko tjedana, i nekoliko protuzračnih topova stavljeno izvan pogona, svaki put uz restrikcije nametnute misiji 'plavih kaciga'. Srpska protuofenziva na Bihać, nakon napada bosanskih Muslimana potaknutih prestankom američkog sudjelovanja u nadzoru primjene embarga na oružje na Jadranu, bio je konačni udarac: UN i NATO, s kontradiktornim mandatima - prvi, neutralan, mora čuvati mir, drugi ga može uspostaviti silom opredijeljujući se za neku stranu - pokazali su se nemoćnima u sprečavanju tijeka događaja. Ograničena na ulogu promatrača, međunarodna zajednica, odustajući od sile u korist diplomatskog djelovanja, tada je upotrijebila jedino oružje koje joj je preostalo: povlačenje 'plavih kaciga'. Stalno u potrazi za vjerodostojnošću, NATO je ubrzo preuzeo stvar u ruke, predviđajući snage "od najmanje 20.000 pripadnika" pa čak i njihovog budućeg zapovjednika, britanskog generala. Politički, kratko nakon što je iznijela prijetnju, međunarodna zajednica naglasila je da više uopće ne kani povlačiti 'plave kacige'. Čak i zaraćene strane, tako sklone kritiziranju njihovog "nedjelovanja", smatraju da su ... potrebne te da bi stanje bilo gore bez njihovog posredovanja. Povlačenje 'plavih kaciga" iz BiH bit će vjerojatno ponovno na dnevnom redu 1995. godine. Čim američki Kongres bude postavljen u siječnju, republikanska većina, koja smatra da su Muslimani defavorizirani naspram srpskog agresora, trebala bi nanovo postaviti to pitanje, usporedo s ukidanjem embarga na oružje. Neuspjeh međunarodne zajednice u BiH ostavit će traga. U sjedištu Saveza u Bruxellesu diplomati se zaklinju da više neće dozvoliti stavljanje najvažnije organizacije sigurnosti u Europi pod zapovjedništvo UN-a. Glede vojnika raspoređenih na terenu, obučenih da se bore a ne da služe kao štit, oni će dugo ostati obilježeni poniženjima pretrpljenim u BiH. (Hina) bnš br 161136 MET dec 94 16HHMM MET dec 94