SERVIS POSEBNIH NASLOVA JAPAN-DRUŠTVO

vremena, a manje rada Naslov: Japanci više ne žele biti radoholici Podnaslov:Zaposleni u Japanu i dalje drže svjetski rekord u satima provedenim na poslu s 1.913 radnih sati 1993. godine i oko 1.000 "dobrovoljnih" dodatnih i neplaćenih sati. No, ta je tendencija u padu. Prosječno trajanje tjednog rada palo je ispod granice od 40 sati, ne računajući dodatne satove. Piše: Pierre-Antoine DONNET, AFP TOKIO - Glavni pokretač naglog gospodarskog razvoja Japana nakon rata, svemoćna birokracija postala je metom kritika koje se množe u zemlji u kojoj rukovodeći kadar i zaposleni u uredima žele raditi manje a više koristiti odmor. Najpoznatiji i možda najuporniji među tim kritičarima jest Masao Miyamoto, dužnosnik ministarstva zdravstva, za kojeg je japanska birokracija, koja povlači konce vlasti u sjeni, totalitarno carstvo dostojno Georgea Orwella i njegovog čuvenog romana "1984.". "Jedno od zlatnih pravila japanske administracije jest žrtvovanje vlastitog života za tvrtku. Osuda tog pravila jest tabu", kazao je on nedavno pred stranim novinarima. Autor 'bogohulne' knjige protiv birokracije koja je postala best-seller u Japanu, "Pravila u vladinom uredu", Miyamoto tvrdi da su ga opetovano zadirkivali pretpostavljeni u ministarstvu zdravstva želeći ga kazniti što je prekršio nepisano pravilo šutnje koje vrijedi za sve japanske birokrate: "Nikada se ne žaliti izvan radnog mjesta". "U Japanu, vladin dužnosnik ne pravi nikakvu razliku između svog posla i privatnog života. Ili, preciznije, žrtvuje privatni život poslu", naglašava on u engleskom izdanju svoje knjige. Japanci i dalje drže svjetski rekord u satima provedenim na poslu s 1.913 radnih sati 1993. godine i, smatra Miyamoto, oko 1.000 "dobrovoljnih" dodatnih i neplaćenih sati. No ta je tendencija u padu jer, po prvi put od završetka rata, prosječno trajanje tjednog rada palo je ispod granice od 40 sati, ne računajući dodatne satove. Međunaslov: Mijenja se japanski radoholični mentalitet Običaj koji nalaže da zaposleni ne koriste odjednom čitav odmor na koji imaju pravo teško je međutim promijeniti. Tako zaposleni u velikim japanskim tvrtkama nisu u prosjeku iskoristili 38% plaćenih odmora tijekom fiskalne godine 1993. koja je završila krajem ožujka 1994. godine. Bankovni službenik Akio Koiso također je napravio skandal prije dvije godine knjigom naslovljenom "Memoari službenika banke Fuji" u kojoj se usudio progovoriti o beskrajno dugim radnim danima koje je uvela uprava i mjerama zastrašivanja za one koji se žale. Ta je knjiga također bila veliki uspjeh u knjižarama. Kritika bezbojnog i vrlo zaposlenog svijeta ureda u Japanu trenutno je na programu nekog tokijskog teatra gdje se u jednoj muzičkoj komediji ismijava sitne šefove. Ona ukazuje na kraj sustava doživotnog zapošljavanja zbog gospodarskih teškoća u zemlji u kojoj je takav podignut na razinu dogme. Centar za organiziranje odmora, privatna organizacija, ilustrirao je promjene mentaliteta u ispitivanju u kojem je izašlo na vidjelo da 33,8% upitanih Japanaca tvrdi kako je pronašlo više životnog smisla u odmaranju nego na poslu. No, evolucija je spora. Tako brojni televizijski gledatelji telefoniraju redakciji kanala Tokyo Broadcast TBS izražavajući nezadovoljstvo kad poznati voditelj večernjih vijesti Tetsuya Chikushi koristi svoja dva tjedna godišnjeg odmora. "Ljudi još imaju urođeni osjećaj krivice kad uzimaju odmor", objašnjava Chikushi. "Mislim da je vrijeme da se napusti nedjelotvorna metoda dugih radnih sati". (Hina) bnš br 011141 MET dec 94 011141 MET dec 94