SERVIS POSEBNIH NASLOVA IZRAEL-CENZURA

Nadnaslov:Izrael: Suvremeni mediji čine vojnu cenzuru sve neučinkovitijom Naslov: Cenzura postaje sve nemoćnija Podnaslov:Po zakonu o vojnoj cenzuri iz 1949. svaka informacija koja dotiče pitanje sigurnosti podvrgnuta je cenzuri, a cenzori imaju pravo zatvaranja novina, konfisciranja strojeva, oduzimanja profesionalne iskaznice novinarima te njihove tužbe sudu. U praksi, suvremeni tehnološki razvoj medija čini cenzuru sve nemoćnijom u kontroli sredstava komuniciranja. Piše: Marius SCHATTNER, AFP JERUZALEM - Vojna cenzura u Izraelu pokazuje se sve neučinkovitijom pred tehnološkim razvojem medija, iako i dalje ostaje strahovito oružje u rukama vlasti. Ponovo se pokazuje nesuvislost zakona. Četrnaestog listopada, cenzura je zaustavila objavu smrti vojnika Nachshona Waksmana, kojeg su oteli palestinski fundamentalisti. Međutim, za vijest je već poslije dva sata znalo stotine tisuća Izraelaca koji gledaju strane kablovske programe. "Izraelci su se ponovo našli u apsurdnoj situaciji u kojoj su bili Rusi tijekom hladnog rata, primorani slušati strane medije ne bi li saznali što se zbiva kod njih", kaže predsjednik zakonodavne komisije parlamenta, Dedi Zucker. Načelno, svaka informacija koja bilo izbliza ili izdaleka dotiče pitanje sigurnosti mora biti podvrgnuta cenzuri prije objavljivanja. Zakon datira iz 1949. godine. Cenzori mogu zatvoriti novine, konfisicirati njihove strojeve, oduzeti profesionalnu iskaznicu novinarima i tužiti ih sudu. Zabranjeno je spominjati da je neki tekst bio cenzuriran ili praviti aluziju na to. Novinari, čak i strani dopisnici, moraju se pismeno obvezati da ništa neće objavljivati bez dogovora s cenzorima glede velikog broja tema: vojske i vojne industrije, imigracije Židova iz nekih država, arapske vojske, "terorističkih grupa" i izraelskih zajmova. Izraelski nuklearni potencijal je posebna tabu tema. Međunaslov: Kako upotrebljavati oružje cenzure? U praksi, cenzura je sve nemoćnija, tim više što novinari raspolažu sredstavima komuniciranja koja izmiču svakoj kontroli, poput faxa ili satelitskog prijenosa. Direktor vladina ureda za tisak, Uri Dromi, slaže se: "Upute o cenzuri ne mogu se doslovno slijediti. Važno je da novinari znaju koja informacija predstavlja problem". "Cenzura je potrebna jer je Izrael još uvijek u ratnom stanju, ali ništa ne bi bilo od slobode kad bi svaka važna vijest trebala dobiti svoj imprimatur, dopuštenje da se tiska", dodaje on. On smatra da novinari znaju koje su teme preosjetljive. Tijekom rata u Zaljevu 1991. godine, upute koje su zabranjivale određivanje mjesta udara iračkih raketa - kako to ne bi omogućilo Iraku da namjesti paljbu - bile su poštivane. Vrhovni sud pomogao je novinarima određujući 1989. godine da cenzura treba biti ograničena na ono "što se izravno ili gotovo sigurno tiče sigurnosti države". Cenzura ipak i dalje zadire u brojna područja. Zabranjeno je objaviti smrt nekog izraelskog vojnika - čak i bez identiteta - prije 'zelenog svjetla' od strane vojske. U slučaju smrti vojnika Waksmana, čija je obitelj bila puno ranije obaviještena nego li javnost, "oružje cenzure upotrijebljeno je bez razmatranja, kako bi premijer Yitzhak Rabin imao vremena organizirati tiskovnu konferenciju", buni se pravni savjetnik dnevnog lista Haaretz, Zeev Segal. Kako bi okončao te zlouporabe, poslanik ljevice Zucker izradio je svoj prijedlog zakona, no on je ostao u ladicama. (Hina) tm br 120322 MET nov 94 120322 MET nov 94