SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Novi putovi prirodnog plina u opskrbi Europe Naslov: Ključ opskrbe u ruskim rukama Podnaslov: Opskrba europskih tržišta prirodnim plinom, čija će se potrošnja u Europi povećati do 2010. za 50%, bila je predmetom rasprave na Međunarodnoj konferenciji o jedinstvenoj energetskoj mreži električne energije i plina između Istoka i Zapada. Obzirom da su i zapadna Europa a posebice zemlje srednje i istočne Europe, kao za svoj najznačajniji izvor opskrbe, vezane za Rusiju, i jedne i druge zemlje žele proširiti svoje izvore opskrbe. Piše: Daniele DE MEYER, AFP BUDIMPEŠTA - Zapadna Europa trošit će 2010. godine oko 460 milijardi m3 prirodnog plina, to jest 50% više nego danas, što je uzrok novim nacrtima mreža radi opskrbe njezinih tržišta, posebno iz Rusije. To pitanje bilo je u središtu rada Međunarodne konferencije o jedinstvenoj energetskoj mreži električne energije i plina između Istoka i Zapada koja je u petak završena u Budimpešti. Skoro 200 stručnjaka i političkih dužnosnika iz 36 zemalja zapadne Europe, srednje Europe kao i novih nezavisnih država bivšeg Sovjetskog Saveza sudjelovalo je u radu. "Rusi imaju ključ opskrbe Europe prirodnim plinom u sljedećim desetljećima. No, nadmetanje će biti usko između Rusije, Alžira, Norveške i Irana. Ne računajući Srednji istok koji želi napraviti proboj na to čudesno tržište", ocijenio je dužnosnik Europske unije za industriju prirodnog plina (Eurogaz). Trenutno zapadnu Europu opskrbljuju plinom tri velika izvora: Rusija, koja posjeduje najznačajnije dokazane rezerve na svijetu (47.000 milijardi m3 1993.), Alžir (3.650 milijardi m3) i Sjeverno more: Norveška (2.800 milijardi m3) i Holandija (1.430 milijardi m3). Kako bi se odgovorilo na divovske potrebe europskih tržišta u budućnosti, trebalo bi pronaći druge izvore, posebno u Iranu, koji dolazi na drugo mjesto iza Rusije s 21.000 milijardi m3 dokazanih rezervi 1993. godine, ali i na Srednjem istoku i Africi, posebno Nigeriji. Sve zemlje zapadne Europe, posebno one Europske unije, međusobno su povezane mrežom plinovoda čija su polazišta Sibir, Norveška i Alžir. Naprotiv, zemlje srednje i istočne Europe isključivo se opskrbljuju ruskim plinom zahvaljujući sustavu koji je uveo Sovjetski Savez u vrijeme hladnog rata. Jednako kao i zapadna Europa, te zemlje žele proširiti svoje izvore opskrbe plinom kako ne bi više ovisile od jednog dobavljača u tako jako strateškom sektoru. Ta želja da se bude povezan s plinskim mrežama zapada potječe od njihovog zemljopisnog položaja. Poljska, Češka i Slovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska posebno, tranzitne su zemlje između sibirskog ili iranskog izvora plina i tržišta zapadne Europe. Međunaslov: Nacrti novih mreža uključuju i Hrvatsku Tri velika nacrta trenutno su predmet pregovora i imaju izglede da se pojave 2005.-2010. godine, prema zaključcima istraživanja provedenog u 11 zemalja srednje Europe koje financira europski program Phare-regional, a koji je realizirao Sofregaz, podružnica inženjerije Gaz de France, PLE, podružnica njemačke plinare Ruhrgas i portugalske Parter. Prvi nacrt odnosi se na stvaranje novog plinovoda radi opskrbe zapadne Europe ruskim plinom, uzevši u obzir činjenicu da će se kapacitet sadašnjeg plinovoda uskoro pokazati nedovoljnim. Ta nova mreža od oko 6000 km i kapaciteta od 50 do 60 milijardi m3 kretat će iz Sibira i dosezati do Njemačke preko Bjelorusije i Poljske. Moći će se izgraditi između 2000. i 2005. godine. Kako bi se osigurala širina opskrbe srednje Europe, terminal s metanom predviđa se u Hrvatskoj, na Jadranskom moru, kapaciteta od 5 do 7 milijardi m3. Prirodni tekući plin (GNL) dolazio bi posebno iz Alžira i Srednjeg istoka. Taj bi se nacrt mogao konkretizirati 2005. godine. Napokon, nova bi se mreža mogla sprovesti 2010. godine radi opskrbe europskih tržišta iranskim plinom preko Turske i balkanskih zemalja. Njezin bi kapacitet bio od 30 do 50 milijardi m3. Usporedo s tim velikim plinovodima, jedinstvene regionalne energetske mreže predviđaju se između zemalja srednje, istočne i zapadne Europe. Financiranje tih nacrta zahtijevat će kolosalne svote koje će trebati podnijeti plinske kompanije u trenutku kad je cijena nafte (koja određuje onu plina) posebno niska. No, pravi problem nije ni financijski ni tehnički, već prije svega politički, prema predsjedniku Eurogaza Georgeu Verbergu. Svaka zemlja morat će odrediti prioritete svoje energetske politike jer plinski nacrti obvezuju na razdoblja od 20 ili 25 godina. Zemlje srednje i istočne Europe, usred političkih i gospodarskih promjena, morale bi s druge strane prilagoditi svoja zakonodavstva kako bi se omogućila međunarodna financiranja (Hina) bnš br 010512 MET nov 94 010512 MET nov 94