SVIJET POSEBNIH NASLOVA BIH-DJECA

Naslov: Djeca koja se ne straše mraka Podnaslov:Rat koji je odnio i tisuće dječjih žrtava i osakatio još veći broj djece ostavlja i duboke psihološke posljedice: oni pate od sindroma post-traumatskog stresa izraženog kroz depresije, noćne more, strahove i sl. Skupina američkih psihijatara posjetila je BiH s posebnim zadatkom: oni poučavaju učitelje načinima suočavanja s psihičkim problemima koji muče stanovnike ratnog područja. Piše: Kay BARTLETT, Associated Press SARAJEVO - Djeca u BiH straše se svjetla, ne mraka. Mrak nudi zaklon od snajperista koji su u ovom ratu djecu sustavno ubijali. Rat u BiH ne ubija samo mecima, već je u zemlju unio i AIDS. Tinejdžerke se okreću prostituciji kako bi zaradile za cigarete i hranu. Nekih 6.000 od 60.000 djece koliko je živjelo u Sarajevu, ubijeno je. Ranjeno ih je najmanje 14.000. Većina stanovnika BiH izgubila je u ovom ratu, koji traje već tri godine, najmanje jednog člana obitelji ili rođaka. Rat ostavlja za sobom i psihičke posljedice. Tri stručnjaka za mentalno zdravlje sa Sveučilišta u Missouriju rade s učiteljima u BiH, poučavajući ih kako da vode brigu o mentalnom zdravlju djece i mladih. "Otac prvog djeteta s kojim sam govorio, ubijen je pred njegovim očima", kaže dr. Arshad Husain. "Nakon toga izgubio je i majku, i sve svoje sestre i braću. To dijete ima samo 10 godina". Husain, porijeklom iz Indije, šef je odjela za dječju psihijatriju u bolnicama i klinikama Sveučilišta u Missouriju, a po zanimanju je profesor psihijatrije i neurologije. Taj međunarodno priznati liječnik primio je poziv iz BiH za pomoć. Prošlog mjeseca po četvrti je put posjetio BiH. On smatra da djeca pate od sindroma post-traumatskog stresa, sličnog onom s kojim su se susreli veterani iz Vijetnama. Oni su gladni, hladno im je i obuzeti su dubokom žalošću. Imaju "flashbackove", noćne more, pate od depresije. Njihovi učitelji zatražili su od najmlađih da u razredu nacrtaju svoje doživljaje, smatrajući da će djeca crtati utiske u razrednog izleta. Međutim, djeca crtaju tenkove, oružje, tijela i metke, užase koje je rat donio i najmlađima. Njihovi crteži zaista su šokantni. Međunaslov: Ne boje se smrti, već sakatosti Učitelji, neškolovani za takve situacije, nisu u crtežima vidjeli nikakvu vrijednost, kazao je Husain. Umjesto toga, ponašali su se zaštitnički. Njihova je teorija da djecu treba zaposliti učenjem kako ne bi imala vremena pričati o užasima. Učitelji su bili nesvjesni terapijske važnosti takvih crteža ili čak, kaže Husain, "terapijske važnosti plakanja. Oni su smatrali da je jedan od načina da se bude jak ugušiti suze pred djecom". Mnogi od učitelja i sami su se suočavali s nedostatkom koncentracije i s povećanom aktivnošću. "Negodujući, ipak su dopustili da razgovaramo s prvom skupinom djece. "Ja sam plakao. Oni su plakali. Učitelji su plakali. Djeca su nam pričala kako su im ubijene majke, kako su im očevi umirali pred njima. Ljudi iz skupine učitelja započeli su zatim pričati o svojim strahovima." Na taj način Amerikanci su probili led. Zajedno s Husainom, u BiH su doputovala još dva američka profesora: dr. Bill Holcomb i dr. Teru Morton, profesori psihijatrije i neurologije na Medicinskoj školi Sveučilišta u Missouriju. Holkomb je radio s tinejdžerima, mladima koji više ne mogu ići na planine nadomak Sarajevu na skijanje, jer su one postale sjedište snajperista.Oni tamo očajno žele ići, ali ne mogu. "Bosanski tinejdžeri kažu su da se ne boje smrti", rekao je Holcomb. "Oni se boje da ne budu osakaćeni, da ne ostanu invalidi. Njihov nedostatak straha pred smrću proizlazi vjerovatno iz toga što su previše toga vidjeli ... smrt za njih nije mistična". Psihijatri su do sada obučili oko 300 od oko 5.000 učitelja u BiH i sada neke od njih uče kako da obučavaju druge. Prema Holcombu, većina ljudi u zemlji koji su bili zaduženi za brigu o mentalnom zdravlju otišli su iz zemlje kad je rat započeo. Holcomb ima fotografije dvije poznate knjižnice u Sarajevu koje više ne postoje. U jednoj su se nalazili rijetki dokumenti, a druga je bila najveća na Balkanu. Danas, međutim, sarajevski učenici više ne mogu dobiti ni potrebni papir za školu. (Hina) maš br 300319 MET oct 94 300319 MET oct 94