USTAVNI SUD ODGODIO IZVRŠENJE ISELJENJA IZ STANA MARIJE BERNARDIĆ

ZAGREB, 25. listopada (Hina) - Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući u predmetu ustavne tužbe Marije Bernardić iz Zagreba o prijedlogu da se odgodi izvršenje iseljenjem iz stana, dopušteno zaključkom Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze - Područni ured Medveščak, donio je rješenje kojim se spomenuto izvršenje odgađa. Zaključkom je bila utvrđena izvršnost rješenja Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša, kojim je bila odbijena tužiteljičina žalba protiv rješenja Gradskog sekretarijata kojim je naloženo tužiteljici da se iseli iz stana i preda ga Vladi Republike Hrvatske putem Ministarstva obrane. Tužiteljica nije bila uspjela ni u upravnom sporu protiv spomenutog rješenja Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša jer je Upravni sud Hrvatske presudom odbio njezinu tužbu, pa je Marija Bernardić na koncu podnijela ustavnu tužbu Ustavnom sudu kojom osporava presudu Upravnog suda, pozivajući se na navodnu povredu članka 35. i članka 19. st 1 Ustava Republike Hrvatske. U rješenju o odgađanju izvršenja se navodi da ono stupa na snagu odmah, a odgoda ostaje na snazi do donošenja odluke o ustavnoj tužbi ili dok Ustavni sud ne odredi drukčije, te da će rješenje biti objavljeno u Narodnim novinama. U obrazloženju se potom sažimaju stavovi upravnih organa i Upravnog suda Republike Hrvatske o dotičnom predmetu: - Sporni stan u vlasništvu Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske od 3. listopada 1991. godine. - Stupanjem na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske od 24. srpnja 1991. godine, bivša JNA više nije mogla raspolagati predmetnim stanom pa niti davati suglasnost na zamjene. - Nakon 8. listopada 1991. (čas osamostaljenja Republike Hrvatske) takve zamjene više nisu niti moguće. - Riječ je o ništavom ugovoru o zamjeni stana zaključenom 31. listopada 1991., prema kojem tužiteljica useljava u sporni stan u Zagrebu, a druge ugovorne strane u njezin dotadašnji stan u Beogradu (nema suglasnosti vlasnika, Republike Hrvatske, odnosno Vlade Republike Hrvatske) - U takvom slučaju ovlašten je upravni organ primjenom Zakona o stambenim odnosima (nadležnost stambenog organa za iseljenje osobe useljene temeljem simuliranog ugovora o zamjeni) provesti postupak i narediti ispražnjenje stana, jer uspostava ranijeg stanja nije moguća budući da je drugi stan u drugoj državi. U ustavnoj tužbi Marije Bernardić pored ostalog se navodi da Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Hrvatske ne priječi (i) zamjene stanarskih prava, te da se Upravni sud nije osvrnuo i ocijenio Sporazum koji su 22. studenoga 1991. sklopili hrvatska Vlada i bivša JNA, i koji navodno Vladu obvezuje da ne priječi zamjene stanova pripadnicima JNA koji to žele, a u spornom stanu do useljenja tužiteljice nalazio se pripadnik JNA. U tužbi se nadalje navodi da je rješenje o iseljenju preuranjeno te da je trebalo pričekati odgovor Vlade na podneseni zahtjev za davanje suglasnosti na zamjenu. U prijedlogu Marije Bernardić za odgodom izvršenja ističe se da je nastavak prisilnog izvršenja rješenja o iseljenju zakazan za 26. listopada, bez osiguranja ikakva smještaja za predlagateljicu i njezinu obitelj, zbog čega da će im nastati nepopravljiva šteta. Ustavni sud u obrazloženju ističe da je prijedlog za odgodu izvršenja osnovan. Pritom se Ustavni sud poziva na svoj Poslovnik, pojašnjavajući da prema 53. članku Poslovnika Ustavnog suda, ustavna tužba u pravilu ne sprječava izvršenje osporenog akta, ali da na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Ustavni sud može odgoditi izvršenje do donošenja odluke, ako bi izvršenje prouzročilo podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta. "Uvidom u podastrte akte utvrđeno je da se dozvoljeno izvršenje treba provesti iseljenjem, jer prema stajalištu upravnih tijela i Upravnog suda, uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, budući da se ostali stanovi koji su bili obuhvaćeni ugovorom o zamjeni nalaze izvan teritorija Republike Hrvatske. Valja stoga prihvatiti navod predlagateljice da bi joj izvršenje (iseljenje) prouzročilo štetu koja bi se teško mogla popraviti. Sud nije našao da bi ova odgoda bila protivna javnom interesu, a niti da bi se odgodom nekom nanijela veća šteta", zaključuje se u obrazloženju današnjeg rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske. (Hina) rd mn 251657 MET oct 94 251657 MET oct 94