SERVIS POSEBNIH NASLOVA NJEMAČKA-UMJETNOST

Nadnaslov:Njemačka: Čuvena škola arhitekture vraća se u mladost Naslov: 75 godina Bauhausa Podnaslov:Najčuvenija škola arhitekture i dizajna 20. stoljeća, začetnika Gropiusa, Kleea i Kandinskog, koja je 1993. morala zatvoriti vrata pod pritiskom nacista, ponovo, sa 75 godina, pronalazi svoju novu mladost. Prigodna izložba u Weimaru samo je uvod u obećavajuće projekte koji nastoje obnoviti eksperimentalni potez Bauhausa, nastojeći ga prilagoditi izazovima modernog društva. Piše: Valerie LEROUX, AFP WEIMAR - Bauhaus, najčuvenija škola arhitekture i dizajna 20. stoljeća koja je morala zatvoriti vrata 1933. godine pod pritiskom nacista, pronalazi novu mladost sa svojih 75 godina s prigodnom izložbom u Weimaru i obećavajućim projektima na svojem povijesnom imanju u Dessau. Izložba okuplja po prvi put čitav niz dokumenata, predmeta i slika o korijenima Bauhausa (1919.-1923.), njegovom tzv. "romantičnom" razdoblju pod upravom majstora Johannesa Ittena. Goetheov i Schillerov grad, simbol umjetničke struje od velikog značaja u Njemačkoj između dva rata, nije mogao ne vratiti se stopama Waltera Gropiusa, Paula Kleea ili Vasilija Kandinskog, začetnika Bauhausa. Nakon Weimara, izložba bi trebala biti postavljena u Berlinu, zatim Bernu, sjedištu Zaklade Itten. Bauhaus, doslovno "kuća izgradnje", ambiciozno je želio staviti sve umjetnosti, glavne ili primijenjene, u službu arhitekture. Za njegove teoretičare nije bilo ni bitne razlike između umjetnika i zanatlije. Gropius, direktor Bauhausa, uveo je revolucionarno školovanje u Weimaru tijekom kojega su studenti trebali proći kroz niz radionica (slikarstvo, kiparstvo, namještaj, staklo, lonačarstvo...), a koje su zajedno vodili zanatlija i umjetnik. Samo su najnadareniji potom bili upućivani u tajne arhitekture. Itten, švicarski umjetnik pod utjecajem istočne mistike, carovao je kao meštar legendarnim "uvodnim tečajem", temeljenim na stvaralačkoj spontanosti i konkretnom rukovanju materijalom. Međunaslov: Bauhaus nove formule Pred valom konzervativaca neprijateljski raspoloženih spram te škole "boljševika", Bauhaus je u prvo vrijeme (1926.-32.) preselio u Dessau (istok), gdje je pronašao svoj puni izraz, a potom konačno u Berlin. "Bili su svojevrsni ekolozi onog razdoblja, proizvod je trebao biti realiziran s minimumom materijala, u najkraćem mogućem vremenu", objašnjava Michael Siebenbrodt, stručnjak za Bauhaus u Umjetničkim zbirkama Weimara. Po Gropiusu, u vrijeme trijumfirajuće industrije, umjetnost i tehnika morali su biti jedno. Čelik i staklo morali su se nametnuti kao temeljni materijali, kuće usvojiti kockaste oblike, težeći visokom stupnju funkcionalnosti. Simbol eksplozije dizajna, metalne stolne lampe Christiana Dalla ili stolice metalne strukture, protezat će se kroz sva razdoblja do danas. U Dessauu, čuvaru svetišta, osnovana je zaklada radi obnove tog iskustva, nakon pedeset godina nacističke pa komunističke stanke. Prvo treba restaurirati zgradu Bauhausa, znatno oštećenu 1945. godine, u originalnoj konfiguraciji. Osim mita, ekipa na licu mjesta (35 arhitekata i znanstvenika) nastoji obnoviti eksperimentalni potez Bauhausa, prilagođavajući ga novim izazovima društva. To jest, u ovoj posebno opustošenoj regiji bivšeg DDR-a, dezindustrijalizaciji i prekomjernom zagađenju. Bauhaus nove formule radi tako na nekoliko regionalnih projekata, kao što je prenamjena starih rudnika lignitom u Golpi ili palače kulture u Bitterfeldu, spomenika socijalističke arhitekture. U Golpi, gdje bi rudnici trebali biti potopljeni u umjetnom jezeru, arhitekti su predložili uređenje divovskih kopačica u "Ferropolis", s muzejima, restaurantima i hotelom, kako bi se sačuvao identitet regije. (Hina) bnš br 101025 MET oct 94 101025 MET oct 94