- GOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA (1)

NEW YORK, 28. rujna (Hina) - OBAVIJEST UREDNIŠTVIMA: GOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA EMITIRAMO POD EMBARGOM DO OBAVIJESTI. PREDVIĐENO JE DA PREDSJEDNIK GOVORI PRED OS UN U 20.30 SATI PO SREDNJOEUROPSKOM VREMENU. UREDNIŠTVO HINE OBAVIJESTIT ĆE VAS O SKIDANJU EMBARGA. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman govorio je danas na 49. zasjedanju Opće skupštine UN u New Yorku. Govor dr. Tuđmana objavljujemo u cijelosti. "Gospodine Predsjedniče, Gospodine Glavni tajniče, Štovane gospođe i gospodo delegati, Osobita mi je čast i zadovoljstvo obratiti se Općoj skupštini Ujedinjenih naroda na početku njezina 49. zasjedanja. Vjerujem da ćemo se suglasiti da je nastup svakog državnika pred Općom skupštinom svjetske organizacije veliki trenutak moralnog i političkog preispitivanja vlastitih promišljanja i odgovornosti pred međunarodnom javnošću. To se podjednako odnosi na predstavnike uvaženih zemalja utemeljitelja, kao i na nas koji predstavljamo mlade demokracije. Ova prigoda daje nam mogućnost da iznesemo svoja gledišta na probleme svoje zemlje, ali i na sve druge od važnosti za svjetsku organizaciju. To je istodobno i prigoda da s krajnjom ozbiljnošću, usporedimo visoke ideale ugrađene u Povelju UN, s teškim i zamršenim putovima dnevnog političkog usuglašavanja u njihovu ozbiljenju. Plemenita temeljna načela Ujedinjenih naroda o pravima i obvezama pojedinaca, naroda i država uglavnom su u skladu s općim načelima što su ugrađena i u sve svjetske religije i filozofije, pa i temeljne zakone pojedinih država. Pa ipak, još smo uvijek u mukotrpnom traženju općeg suglasja o novom i pravednom međunarodnom poretku, koji bi sjedinio i uskladio visoke ciljeve Povelje UN i humanističke svjetonazore s vizijama novog svjetskog poretka i s posebnim idealima i interesima pojedinih država. Mnoge zemlje, poput moje Hrvatske, koje se nađu u procjepu raspada jednog i stvaranja novog regionalnog međunarodnog poretka, plaćaju, nažalost, najveću ljudsku, materijalnu i političku cijenu nesavršenosti svijeta u kojem živimo. Obraćajući se Općoj skupštini, kao poglavar hrvatske države i najviši predstavnik hrvatskog naroda, mogu sa zadovoljstvom ustanoviti da je međunarodni položaj Hrvatske učvršćen i unaprijeđen, unatoč svim problemima u djelovanju međunarodne zajednice. Hrvatska je u svega nekoliko godina, od svoga osamostaljenja i međunarodnog priznanja, postala punopravni i ravnopravni subjekt međunarodnih odnosa, učvrstivši svoj položaj u međunarodnoj zajednici i razgranavši mrežu bilateralnih odnosa s gotovo svim državama svijeta i sa svim međunarodnim ustanovama. Štoviše, Hrvatska je postala ključni čimbenik u uspostavi novog regionalnog poretka u Jugoistočnoj Europi, priznati i važni partner velikim silama, i cijeloj međunarodnoj zajednici, u rješavanju zamršene i trenutno najteže međunarodne krize u tom dijelu svijeta u Bosni i Hercegovini. Teško iskustvo hrvatskog naroda tijekom cijele povijesti, a posebno zadnjih godina obnove hrvatske državnosti, uči nas, da ni jedno visoko načelo zapisano u Povelju UN i u međunarodnom pravu, nije automatski ostvarivo, a još manje zajamčeno, ako narod nema odlučnu volju da ga ostvari, ako nije spreman na visoke žrtve u postizanju vlastitog prava na život i svoju slobodu, ako svojom snagom i svojim odlukama ne uspije uskladiti svoje nacionalne interese s bitnim interesima međunarodne zajednice. Bez obzira na neotuđivo pravo hrvatskog naroda - koji je jedan od najstarijih europskih naroda - na samoodređenje i obnovu vlastite države, bez obzira na očitu barbarsku agresiju, s ciljem teritorijalnog osvajanja, genocidnog protjeravanja pučanstva i uništavanja najvrednijih kulturnih spomenika hrvatskoga naroda, kao što su Vukovar i Dubrovnik, Hrvati ne bi nikada dobili pravo na samoodređenje, na svoju državu, na slobodu i samostalnost da nisu bili spremni za te ciljeve podnijeti ljudske i materijalne žrtve, da nisu pokazali snažnu državotvornu volju kojom su se odlučno nametnuli, kao subjekt, međunarodnoj zajednici, očitujući istodobno i spremnost da budu konstruktivan čimbenik u stvaranju novog međunarodnog poretka umjesto neodrživog i propalog starog sustava. Gospodine predsjedniče, Dužnost je sviju nas, a posebno ovog najvišeg svjetskog tijela, da učinimo odlučnije i djelotvornije korake u pronalaženju načina kako prekinuti ukleti krug ratnih patnji ljudi i naroda. Naša je moralna i politička obveza, kao najviših predstavnika svojih država i naroda, da stvorimo takav međunarodni poredak i takve njegove mehanizme koji bi mogli učinkovito braniti prava svake nacije, ili skupine, a poglavito malih i mladih država. Takve mehanizme vrhovne svjetske organizacije, koji bi mogli energično suzbijati i kažnjavati svaku pojavu rušenja temeljnih načela međunarodnog prava! Razumije se, to podrazumijeva i zadaću zaštite mogućnosti ostvarenja tih prava i općeprihvaćenih načela demokratskim putem, a ne da se baš svako pravo mora izboriti na najteži način, krvlju nevinih života, jer se na taj način usađuju u kolektivno pamćenje pritajene mržnje, predrasude i osvetoljubivost, što sve uvijek iznova potiče nove razdore, pače i razornije unutrašnje i regionalne krize. To jednako vrijedi za krize na tlu bivše Jugoslavije, ili u Ruandi, Somaliji, na Kavkazu ili Srednjem Istoku, na jugu Azije, Afrike ili Amerike. Baš kriza na području bivše Jugoslavije pokazje koliko politikantsko iskorištavanje povijesnih mitova o kolektivnoj krivnji ili povijesnoj nepravdi, o zavjeri cijelog svijeta protiv jednog naroda, te isticanje iskrivljene slike o mesijanskoj ulozi pojedinog naroda radi opravdanja osvajačke politike, nanosi golema zla, ne samo ugroženima takvom imperijalnom politikom, nego i narodu koji postaje žrtvom vlastitih zabluda i motiva koji su neprihvatljivi i štetni za međunarodnu zajednicu. Nakon sloma blokovske podjele svijeta, i raspada mnogih višenacionalnih državnih tvorbi, stojimo pred zadaćom izgradnje novog međunarodnog poretka. Sva dosadašnja iskustva upućuju na to da je put do njega veoma težak. Za uspjeh potreban nam je prije svega mehanizam za diplomatsko-političko pregovaranje, za jačanje povjerenja i strpljivo premošćivanje stvarnih problema iz objektivno različitih interesa. U slučaju očigledne uzaludnosti političkih napora, UN moraju imati djelotvorniji mehanizam za postizanje, pa i nametanje, takvih rješenja koja su u interesu mira i stabilnosti međunarodnog poretka. Ali u jednom i drugom slučaju to nikako ne smije - u ime realne politike i ravnoteže interesa i snaga - ići na uštrb temeljnih načela na kojima počiva ova orgnaizacija. Pritom valja imati na umu da mehanizam za uspostavu i obranu novog međunarodnog poretka ne smije biti samo u službi usklađivanja interesa velikih sila, nego mora odražavati njihovu najveću odgovornost u rješavanju regionalnih kriza, a istodobno on mora biti oblikovan tako, da svim svojim ustrojem jača sigurnost i napredak malih ili ugroženih članica međunarodne zajednice, koje čine veći dio čovječanstva. Organizacija Ujedinjenih naroda mora biti osposobljena da može jamčiti podjednake uvjete u međunarodnom poretku za slobodu, napredak i ravnopravnost svih članica svjetske zajednice. Padom komunizma i bipolarne podjedle svijeta ojačala je nada u pravedniji i sigurniji svijet za sve. Međutim, treba biti svjestan činjenice da je sam raspad, blokovskog komunističkog sustava i multinacionalnih država, neizbježno prouzročio privremene destabilizirajuće učinke u međunarodnom poretku. Pritom valja uočiti da je proglašenje suverenih nacionalnih država stvaralo pretežito pozitivne pretpostavke za novi međunarodni poredak, ali u nekim i negativne, tamo gdje se nacionalizam izrodio u šovinističko-ekstremističke tendencije, pače i osvajačke agresije. No, iz tih povijesnih kretanja bitna je spoznaja da je nastojanje malih naroda da ostvare svoju državnost, što će reći svoj politički, kulturni i gospodarski identitet, i subjektivitet u međunarodnom poretku, najviše pridonijelo padu komunističkog totalitarizma i demokratizaciji mnogih zemalja. A bez takve demokratizacije unutrašnjih političkih sustava ne može biti ni pune demokratizacije međunarodnih odnosa. U današnje doba, sigurnost novih, malih država postala je ključ stabilnosti u svakoj regiji i treba biti osnova novih kolektivnih sustava sigurnosti. Tek ih njihova potpuna sigurnost i ravnopravnost pretvara u ravnopravne čimbenike civilizacijske i funkcionalne integracije u pojedinim područjima i u svjetskom poretku u cjelini. Narodi malih zemalja rado će prihivatiti civilizacijsku integraciju ako ona ne potire njihovu državnu, kulturnu i gospodarsku osobnost. Samo na taj način osigurana nacionalna individualnost u civilizacijskoj integraciji, može stvarati zdrave osnove za funkcionalni multilateralizam u novom međunarodnom poretku. U protivnom, mitovi i predrasude prošlosti služit će i dalje kao osnova za nove čak i civilizacijske sukobe. A kakve zabrinjavajuće razmjere mogu poprimiti civilizacijske razlike očituje se na tlu bivše Jugoslavije, gdje lokalna agresija prijeti da se proširi čak u sukob tri civilizacijsko-religijska bloka, ako se odlučno ne stane na kraj ratne krize u Bosni i Hercegovini. Hrvatska se uvijek zauzimala za politička rješenja, prihvaćajući normalizaciju odnosa sa svim susjedima, pa i s onima čije smo agresije bili žrtve, kako bismo na ravnopravnim osnovama stvorili pretpostavke ne samo za novi međunarodni poredak, već i doveli do produktivnog prožimanja različitih, ovdje sučeljenih civilizacija. S obzirom na stanje u današnjem svijetu, zauzimamo se za temeljitu reformu ustroja Ujedinjenih naroda, radi njegove veće i odgovornosti i učinkovitosti u rješavanju gorućih problema čovječanstva. Problemi neujednačenog razvitka, rasta stanovništva, ekološke ravnoteže planete, ljudskih i kolektivnih prava, funkcionalne integracije svijeta, a pogotovu krizna i ratna žarišta, traže djelotvorniji ustroj vrhovne međunarodne organizacije. Treba nam takav ustroj organizacije koji bi mogao učinkovitije djelovati na uspostavu jednakih normi i obveza za sve zemlje i koji bi imao pravo da u kriznim slučajevima, ili u ključnim pitanjima razvitka čovječanstva i života na našoj planeti, "zadire" u ime svjetske zajednice u unutrašnje stvari država. Međunarodna zajednica morala bi imati takve multilateralne mehanizme, u okviru OUN, koji se učinkovitije mogu suočavati s gorućim kriznim, razvojnim, ekološkim i tehnološkim izazovima čovječanstva. Pritom valja pomno razmisliti o ulozi Opće skupštine UN, djelatnost koje mora imati vjerodostojnost, ali ipak ne može preuzeti ulogu svjetskog parlamenta na štetu suvereniteta država-članica. Iskustvo upućuje na to, da je potrebna jasnija podjela ovlaštenja između Opće skupštine, Vijeća sigurnosti i Ekonomskog i socijalnog vijeća. U današnjem svijetu, regionalni sukobi postali su glavni problem međunarodne zajednice. I to ne samo zbog prijetnji međunarodnom miru, nego i zbog toga što prouzrokuju strahotne ljudske katastrofe, kao što su one u Ruandi, u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj ili Somaliji. A razumije se, blokiraju i regionalne razvojne procese, uzrokuju teško popravljive ekološke štete i razaranja na prirodnim i kulturnim dobrima čitavih područja. Takvo stanje nužno iziskuje prije svega reformu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Novi svjetski poredak ne može se više zasnivati samo na koaliciji pobjednika u drugom svjetskom ratu, ili na nuklearnom klubu velikih sila. On mora odražavati nove demokratske, gospodarske i regionalne realnosti, koje nužno vode stalnom članstvu u Vijeću sigurnosti i pojačanoj globalnoj odgovornosti zemalja kao što su Njemačka i Japan, ali i nekih regionalnih predstavnika tzv. Trećeg svijeta. Ali u reformi Vijeća sigurnosti treba izbjeći takva rješenja koja bi povećanjem broja članica otežavala donošenje odluka i Vijeće činila nedjelotvornim. Valja bitno ojačati učinkovitost i vjerodostojnost Vijeća sigurnosti u rješavanju glavnih problema međunarodne sigurnosti, osobito u sukobima koji izazivaju ratne požare, prije svega smanjivanjem raskoraka između sadržaja donesenih rezolucija i mogućnosti njihove primjene. Sve države svijeta, a posebno velike sile koje imaju pojačanu odgovornost u takvom sustavu, moraju u dobroj vjeri staviti na stalno raspolaganje Vijeću sigurnosti prikalne diplomatske, gospodarske i vojne instrumente koji će njegove odluke moći provesti u život. Mirotvorno posredovanje svjetske organizacije mora evoluirati od statičnog zamrzavanja sukoba, i sprečavanja njegova proširenja, u mehanizam koji je sposoban pravodobno sprečavati razvitak krize i otkloniti već nastale posljedice. U nekim će slučajevima za zaustavljanje i rješenje krize biti dovoljne same odluke Vijeća sigurnosti, ali će ponegdje biti potrebna demonstracijia odlučnosti. Međunarodna zajednica mora sustavnije razviti mehanizme kažnjavanja onih država koje ne prihvaćaju ili krše odluke Vijeća sigurnosti. Potrebno je učiniti još djelotvornijom primjenu međunarodne političke ili gospodarske izolacije agresora, uz istodobne kompenzacije onim susjednim državama koje su posredne žrtve takve izolacije. Sankcije postaju sve češće korišten instrument kada ne postoji politički konsenzus, ili volja za upotrebom jačih sredstava, ali, one mogu proizvesti željeni učinak samo ako se dosljedno provode u sklopu sustavnog pritiska. Demokratizacija međunarodnog poretka pretpostavalja veću usmjerenost na zaštitu ljudskih prava, uključujući i kažnjavanje za povrede humanitarnoga i ratnog prava. Hrvatska je podržala uspostavu Suda za ratne zločine na tlu bivše Jugoslavije. Hrvatska je i za uspostavu trajne međunarodne institucije koja bi se bavila s najtežim povredama humanitarnog prava, bilo da je riječ o Ruandi, Somaliji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj ili Haitiju. Ali, međunarodna zajednica mora iznaći mogućnosti da na optuženičku klupu budu dovedeni i počinitelji zločina iz onih agresorskih zemalja koje bi odbile surađivati sa Sudom. Hrvatska predlaže, da se za interventne potrebe Vijeća sigurnosti osigura stalan kontingent mirovnih snaga na taj način da se s određenim brojem zemalja ugovori stavljanje na raspolaganje posebnih vojnih postrojbi za potrebe Vijeća sigurnosti. Vjerujemo da bi se tako moglo preduhitriti rasplamsavanje mnogih regionalnih kriza, ili ih pak brzo suzbiti. Takve međunarodne snage moraju imati veća ovlaštenja u uporabi sile, ne samo za vlastitu zaštitu, već i za energičnu provedbu svih odluka Vijeća sigurnost - od humanitarnih ciljeva, do razoružavanja i demilitarizacije. Sastav mirovnih snaga mora biti takav da nacionalni kontingenti u njima provode odluke Vijeća sigurnosti, a ne posebne politike zemalja iz kojih dolaze. Množenje regionalnih kriza stavlja Ujedinjene narode pred sve veće zadaće koje Vijeće sigurnosti sa svojim ograničenim sredstvima ne može uspješno ispunjavati. To upućuje na potrebu da Vijeće sigurnosti može prenijeti provedbu svojih odluka i na regionalne organizacije. A to nameće potrebu redefiniranja i jačanja uloge regionalnih organizacija u kolektivnom sustavu sigurnosti. Svakom kriznom žarištu treba pristupati s uvažavanjem svih posebnosti, realno procjenjujući moguće domete regionalnih sustava u provedbi odluka Vijeća sigurnosti. Rješenja kojima težimo u regionalnoj krizi na području bivše Jugoslavije, kao uostalom i drugdje, moraju polaziti od temeljnih načela međunarodnog prava, težeći pravednom i trajnom rješenju koje - da bi bilo prihvatiljivo - podrazumijeva i kompromise u detaljima, ali ne i u bitnim pitanjima. Hrvatska je veoma ohrabrena sve uspješnijim mirovnim kretanjima na Srednjem istoku, koji potvrđuju strpljivost i mudrost kako s izraelske, tako i s arapske strane. Mi čvrsto vjerujemo da su slični pozitivni napori mogući i u jugoistočnoj Europi i na Balkanu, ako zadobiju potrebnu jedinstvenu podršku i odlučnost velikih sila. Hrvatska pozdravlja mirni prijenos vlasti na većinu naroda u Južnoj Africi, nakon desetljeća unutrašnje i regionalne nestabilnosti. Južna Afrika najbolji je dokaz da nema alternative načelu jednakosti i ravnopravnosti svih građana jedne države. Pozdravljamo, također, angažiranje međunarodne zajednice u Ruandi, koje nažalost nije spriječilo ljudsku katastrofu neizrecivih razmjera, ali je barem zaustavilo spiralu smrti i bezakonja. Podupiremo i dalje, sadašnje napore za stabilizaciju Ruande i sprečavanje obnove i širenje sukoba. Ohrabruje suglasje međunarodne zajednice da se konačno prekine agonija i uspostavi demokratski poredak na Haitiju. Pozdravljamo također uspješne procese demokratizacije i stabilizacije na cijelom području Latinske i Srednje Amerike. S pozornošću pratimo razvitak funkcionalne regionalne integracije u Sjevernoj Americi, kao i jačanje, usprkos razlikama, integracijskih kretanja u Europi, te približavanje dviju najvećih zemalja s područja Euroazije i Azije - Rusije i Kine. Pozdravljamo također konstruktivnu ulogu Japana u pacifičkom području i na Dalekom istoku. U takvu razvitku odnosa u svijetu, u kojima glavne svjetske sile ne teže međusobnom uništenju, već pozitivnom nadmetanju i suradnji, Hrvatska kao mala zemlja vidi svoje mjesto, prije svega u zapadnoeuropskom gospodarskom, civilizacijskom i sigurnosnom sustavu, da bi imala jamstvo za svoju samostalnost, sigurnost i napredak. Hrvatska vidi svoj boljitak i stabilnost u dosezanju punopravnog članstva u europskim integracijskim organizacijama. Hrvatska je spremna odgovorno ponijeti svoj dio tereta u razvitku novog međunarodnog poretka i biti čvrsta karika u integracijskom lancu nove Europe. UPOZORENJE UREDNIŠTVIMA: TEKST JE POD EMBARGOM DO OBAVIJESTI! (Hina - nastavlja se) pp fp 280914 MET sep 94 28HHMM MET sep 94