SERVIS POSEBNIH NASLOVA RUSIJA-NJEMAČKA-POVLAČENJE

Nadnaslov:Rusija: Povlačenje ruskih trupa iz Njemačke izaziva podvojene reakcije Rusa Naslov: Ostaviti Europu ili ne? Podnaslov:Dok starija generacija, sudionici drugog svjetskog rata, vidi u povlačenju ruske vojske iz Njemačke dokaz o nestanku negdašnjeg sovjetskog carstva osvojenog krvlju u borbi protiv nacizma, a militantni nacionalisti obećavaju vojni povratak u Europu, ruska mladež ne pridaje tome većeg značaja - za njih Njemačka ne znači nacizam već njemačku marku. Piše: Oleg ŠČEDROV, Reuter MOSKVA - "Mi smo jedini kojima će uistinu biti žao kada i posljednji ruski vojnik napusti Njemačku", govori tužno Pjotr Pirogov, sjedokosi veteran drugog svjetskog rata, pokazujući izblijedjele slike svojih ratnih drugova. "Ne smeta mi, jer svaki rat ima svoj kraj. No predviđam da će mnogi pokušati iskoristiti priliku za prljavu propagandu", dodao je. U srijedu se službenom ceremonijom, u nazočnosti kancelara Helmuta Kohla i predsjednika Borisa Jeljcina, okončava gotovo pedeset godina prisutnosti ruskih trupa na tlu Njemačke. Rusija je uložila velike napore da povlačenje svojih trupa kao i obilježavanje pedesete obljetnice kapitulacije nacističke Njemačke sljedećeg svibnja, obilježi u mjeri koliko god joj to njezine ograničene financijske mogućnosti i sadašnji međunarodni status budu dozvoljavali. Elitnim postrojbama garde koje će se povući iz Berlina biti će pripremljen doček na jednoj od moskovskih željezničkih postaja nakon čega će promarširati jednom od najvećih ulica glavnog grada koje vode prema Kremlju. Sve će biti isto kao i ljeta 1945. godine kada su se pobjedničke postrojbe Crvene armije vratile kući iz Berlina. "Predstava će biti vjerojatno grandiozna, no teško će prikriti tužnu činjenicu da više nismo velika zemlja kakav je nekada bio SSSR", kaže Pirogov. Mnogi među starijom generacijom koja se borila u drugom svjetskom ratu, ili pak u njemu izgubila očeve i braću, dijele takvo nostalgično stajalište. Za njih je taj rat, kojeg nazivaju Velikim domovinskim ratom, pitanje ponosa i patnje. Golemi spomenik ruskog vojnika koji je podignut u Berlinskom parku Treptow, nije bio ništa manje simbol komunističkog carstva od srpa i čekića. Djecu su u školi učili da je taj rat postao opravdan tek nakon što je Hitler prisilio sovjetskog diktatora Staljina da u njega uđe, napadom na SSSR, 22. lipnja 1941. godine. U njihovim udžbenicima pisalo je da je SSSR taj koji je s 25 milijuna života platio pobjedu nad Njemačkom, uz gotovo minimalnu pomoć zapadnih saveznika. To nije bila samo propaganda. Pokolj je bio takvih razmjera da je rijetko koja obitelj izašla iz rata bez gubitka nekih od najbližih. Emotivni su ožiljci bili duboki i istinski. Međunaslov: Moskva se ne miri s drugorazrednom ulogom No druga je priča kada se radi o mlađim naraštajima koji nisu emotivno vezani za rat koji se zbio prije pedeset godina. "Baš me briga drži li Jeljcin vojsku u Njemačkoj ili ne", kaže Aleksandar Trifonov, dvadesetogodišnji student moskovskog tehnološkog fakulteta. "Cijela ova ludnica oko povlačenja trupa samo je još jedna zabava za umirovljenike; ja se bavim puno važnijim stvarima". "Za starije Njemačka znači nacizam, dok za mlade znači njemačku marku", sliježe ramenima jedan ruski intelektualac tridesetih godina. Ruski vojni dužnosnici navode kako je povlačenje, ugovoreno između Moskve i Bonna 1990. godine nakon ujedinjenja Njemačke, do sada najbolje organizirano i financirano povlačenje Kremlja iz istočne Europe i baltičkih zemalja. No od samog početka ono je postalo predmetom žestokih napada komunista i nacionalističkih radikala. "Dan kada se Rusija povuče iz Europe osvojene krvlju milijuna svojih sunarodnjaka biti će dan nacionalne sramote", piše nacionalistički dnevnik "Zavtra". "No neka oni u Europi zapamte da ćemo se jednog dana vratiti". Malo je ljudi koji danas dijele isto stajalište. No u zemlji koja se iz ponižene supersile, po mišljenju nekih, u manje od četiri godine pretvorila u zemlju trećeg svijeta, takva bi spekulacija mogla imati odjeka. Milijuni ljudi glasovalo je za ultranacionalistu Vladimira Žirinovkog, koji je za prvih postsovjetskih izbora održanih u prosincu prošle godine obećao da će rusku vojsku rasporediti južnije prema toplim morima i na zapad prema Varšavi i Helsinkiju. Ruski su mediji dali oduška svojoj ljutnji nakon što je u lipnju izostao poziv Rusima na proslavu pedesete obljetnice iskrcavanja saveznika u Normadiji 1944. godine, na kojem su bili prisutni čelnici država čitave Europe i sjeverne Amerike. Formalno gledano ruska vojska nije sudjelovala u iskrcavanju, no ruski povjesničari inzistiraju na činjenici da je velika sovjetska ofenziva doprinijela njegovom uspješnom ishodu. Odluka berlinskih vlasti da održe odvojene svečanosti povodom povlačenja zapadnih saveznika i Rusa također je izazvala sumnje da se radi o još jednom nastojanju da se Moskvu tretira kao drugorazrednu silu. Kremlj je pak odlučio pokrenuti svoju vlastitu propagandnu kampanju, umjesto da je prepusti Zapadu. Rusija je prošlog tjedna najavila da će Generalnoj skupštini UN-a predložiti da se 1995. godina proglasi "Godinom obilježavanja sjećanja na žrtve drugog svjetskog rata". Namjerava također predložiti svjetskoj zajednici da se 8. i 9. svibnja slijedeće godine proglase "Danima kada niti jedan metak nije ispaljen na Zemlji". (Hina) gm br 311303 MET aug 94 311303 MET aug 94