SERVIS POSEBNIH NASLOVA FRANCUSKA-OSLOBOĐENJE

Nadnaslov: Jenkiji su među najlonkama, žvakaćim gumama i cigaretama donijeli i jazz Naslov: Oslobođeni Pariz osvojen jazzom Podnaslov: Ulazak Amerike u rat, nakon Pearl-Harboura 1941. godine, i oslobođenje, imat će odlučan značaj za povijest jazza i rezultirat će jednom od najvećih estetskih revolucija - prijelazom sa "swinga" i "middle jazza" na "be-bop" ili "bop". Piše: Didier SALTRON, AFP PARIZ - Amerikanci u Pariz 25. kolovoza 1944. godine sa sobom donose najlonke, žvakaće gume, cigarete sa svijetlim Virginia duhanom, što će sve biti sastavni dio ozračja proslava pedesetih godina, ali jenkiji u svojoj prtljazi donose i nešto drugo - jazz koji će uskoro uljepšati dane i posebno ugrijati noći na Saint-Germain-des-Presu. Europa je uživala u toj glazbi već 1918. godine s Jimom Europom, čuvenim crnim dirigentom, a potom tridesetih godina s Billom Colemanom, Bennyem Carterom, Colemanom Hawkinsom, Sydney Bechetom ... No, zakoračivši na plaže Normandije, Amerikanci sa sobom donose i tajno blago, one čuvene "V-Discs" ("Victory-Discs" - "Ploče pobjede"). U to vrijeme sindikati američkih glazbenika, u jeku sukoba oko autorskih prava, odlučuju zaustaviti snimanje i proizvodnju ploča. Jedino je dozvoljeno snimanje i proizvodnja "V-Discs", tih 78 okretaja namijenjenih vojnicima, "radi održavanja morala postrojbi", prisjeća se Frank Tenot koji s Danielom Filipacchijem pokreće pedesetih godina jednu od popularnih emisija Europe-1 - "Za one koji vole jazz". Big band Jimmiea Lunceforda, Harrya Jamesa, Artiea Shawa, Dukea Ellingtona, Count Basiea, Woodya Hermana ili Dizzy Gillespiea: svi majstori swinga počašćeni su tim "V-Discs" koji propagiraju dobru glazbu. Zaboravljaju se brige slušajući i plešući na "Boogie woogie bugle boy" i "Rum and Coca-Cola" (Andrew Sisters), "Dry bones" (Bob Crosby), "Sing, sing, sing" (Harry James), "Begin the beguine" (Artie Shaw) ili neponovljivi "In the mood" Glenn Millera, koji pogiba u zrakoplovnoj nesreći 15. prosinca 1944. godine iznad La Manchea. No, kad američki jazz stiže u Europu s oružjem i prtljagom, teren je već dobro pripremljen: za vrijeme okupacije - koju je posebno u Parizu pratio izniman kulturni život - ta glazba nije se prestala vrtjeti u pokušaju zaborava ratnih nedaća. Zabave za vrijeme okupacije često odzvanjaju tonovima klarineta Claudea Lutera. Nacisti su ga zvali "degeneriranim", njegovi su mladi pristaše nazivane "ekscentricima" u novinama koje su podržavali kolaboracionisti, stoga jazz sam po sebi predstavlja oblik otpora. Međunaslov: Na red dolazi i oslobađanje jazza Godine 1934. Stephane Grappelli, violonist koji obožava košulje s cvjetnim uzrokom, i Django Reinhardt, ciganski gitarist, osnovali su Kvintet Hot Cluba Francuske. Rat ih razdvaja, Grappelli odlazi u egzil u Veliku Britaniju iz koje će se vratiti tek s oslobođenjem. Njegov partner, zajedno se Hubertom Rostaingom za saksofonom ili klavirom i Pierreom Fouadom za bubnjevima, ostaje u Francuskoj. Trio koristi modu swinga koja se širi pod okupacijom i virtuoz stvara jedan od svojih najčuvenijih naslova - "Oblaci", u listopadu 1940. godine. Okupacija je jedno od plodnih razdoblja francuskog jazza. Ulazak Amerike u rat, nakon Pearl-Harboura 1941. godine, i oslobođenje, imat će odlučan značaj za povijest jazza i rezultirat će jednom od najvećih estetskih revolucija - prijelazom sa "swinga" i "middle jazza" (koje utjelovljuju Louis Armstrong, Benny Goodman, Count Baise, Duke Ellington...) na "be-bop" ili "bop". Počeci te promjene naslućivali su se s individualcima kao što su "Duke" ili "Count" koji su se počinjali oslobađati stege bijelog businessa. Do tada je jazz bio glazba crnaca iz koje su bijelci izvlačili korist. S bopom - Dizzy Gillespie već 1944. godine upotrebljava to ime - i imenima kao Charlie Parker, Thelonious Monk, Kenny Clarke ili Max Roach, na red je došlo i oslobađanje ja (Hina) bnš bnš 221458 MET aug 94 221458 MET aug 94