SERVIS POSEBNIH NASLOVA BIH-STANJE

Nadnaslov:Vraća li se normalni život u Bosnu i Hercegovinu? Naslov: BIH između rata i mira Podnaslov:Konvoj s opremom za termoelektranu u Kaknju omogućit će da u sve gradove na slobodnom teritoriju središnje Bosne stigne struja, Mostar počinje liječiti ratne rane, u UNPOFOR-ovu sektoru Jug-Zapad razmjerno je mirno s izuzetkom ozrenskog "džepa", no konačni mir, po svemu sudeći, još je daleko. Piše: Ranko MAVRAK, HINA SARAJEVO - Odavno se na cestama kroz slobodne dijelove BiH nije mogla vidjeti tako impresivna kolona vozila kao u utorak i srijedu. U ranu zoru 28. lipnja iz logističke baze UNHCR-a u Metkoviću na put ka Kaknju u središnjoj Bosni krenuo je konvoj od 47 teških kamiona natovarenih opremom i rezervnim dijelovima za tamošnju termoelektranu, jedan od ključnih objekata za funkcioniranje elektroenergetskog sustava u BiH. Osim ovih 900 tona opreme, ka Kaknju je krenula i veća količina humanitarne pomoći natovarena na još desetak kamiona. Sve skupa, preko sedamdeset vozila sa oznakama UN. Koliki je značaj ovom konvoju pridao UNPROFOR govori i to da je u njegovoj pratnji bio brigadir Ridgeway, zapovjednik sektora Jug-Zapad mirovnih snaga u Bosni. "Mjesecima smo čekali sva potrebna dopuštenja i garancije za prolazak konvoja. Oprema koju on nosi bila je pripravna još prije pola godine ali su političke prilike onemogućile njezin transport", kaže brigadir Ridgeway ne propuštajući podsjetiti kako je sve to donacija britanske Vlade i humanitarne organizacije Overseas Development Agency (ODA). Kada ova oprema stigne u Kakanj i omogući neophodne popravke na kakanjskoj termoelektrani, to će značiti povratak stvarnog života u veći dio središnje Bosne. U sve gradove na slobodnom teritoriju ponovo će stići električna energija, kažu predstavnici UNHCR-a napominjući ipak kako je to samo prvi korak jer za potpuno osposobljavanje ove termoelektrane, kao uostalom i svega drugog u Bosni, treba još puno sredstava, dobre volje i mira. Značaj konvoja je i u tome da je on praktično trebao testirati vrijednost sporazuma što su ga prošlog tjedna postigli predstavnici HVO i Armije BiH o otvaranju putne komunikacije Mostar-Metković. Nakon kraćeg zadržavanja na hrvatsko-bosanskohercegovačkoj granici vozila UN produžila su k istočnom dijelu Mostara no kod baze španjolskog bataljuna put im je bio zaustavljen, kao i za veći broj drugih kamiona s humanitarnom pomoći te osobnih vozila i autobusa. Kako se moglo pretpostaviti razlog je bio boravak Alije Izetbegovića u istočnom dijelu Mostara. Nakon kraćih konzultacija iz istočnog dijela Mostara stigao je pozitivan odgovor i kamioni UN-a mogli su nastaviti put. Međunaslov: Život se polako vraća u Mostar Načelnik stožera španjolskih plavih kaciga u Mostaru bojnik Fernando Moragrega kaže kako put Metković - Mostar, unatoč sporazumu iz Gornjeg Vakufa, još uvijek nije otvoren za komercijalni promet. Još nije došlo do predviđenog uklanjanja suvišnih kontrolnih punktova pa stoga još ima poteškoća da cestu u potpunosti otvorimo, kaže ovaj španjolski časnik. No, on ne sumnja da će se to uskoro ipak realizirati. "U ovom trenutku", objašnjava nam dalje, "nisu u potpunosti na snazi niti odredbe sporazuma kojim je predviđeno da svakodnevno s jedne obale Neretve na drugu prelazi 200 ljudi uz mogućnost ostanka do tri dana. Oko 200 ljudi i prelazi ali ih samo po 25 ostaje tri dana, a ostali se vraćaju iste večeri. No, i to je napredak. Ako ništa drugo ne moraju više sjediti pod šatorima kod robne kuće 'Hit'." On ističe kako je najvažnije da je u Mostaru uspostavljen neophodni stupanj suradnje i da se na toj osnovi sve može dogovoriti. "Željeli bismo što prije osposobiti jedan od mostova preko Neretve za promet vozila, popraviti vodovodnu mrežu, svugdje dovesti struju", kaže bojnik Moragrega dok nas vodi kroz ono što je ostalo od Donje mahale. "Ne biste vjerovali koliki je entuzijazam ovih ljudi, koliko oni žele što prije vratiti život ovom predivnom gradu. Pogledajte samo ovaj most", dodaje vodeći nas prema nesigurnoj konstrukciji visećeg mosta postavljenog tamo gdje je nekada bio onaj Stari. Dok se približavamo drugoj obali radnici, okupirani montiranjem metalne konstrukcije namijenjene nekom novom, širem i sigurnijem, mada opet improviziranom i montažnom mostu, nakratko zastaju s poslom da bi se pozdravili s bojnikom. Španjolske su plave kacige, barem u ovom dijelu Mostara, po svemu sudeći rado viđeni gosti. "Naš je zadatak da ove ljude potičemo na međusobnu suradnju i zato s objema stranama nastojimo graditi što bolje odnose", kaže Moragrega. Kratko razgledavanje Mostara završavamo šetnjom sablasno pustim Bulevarom, kuda je prolazila crta bojišnice. "Nakon prestanka sukoba samo iz ove ulice uklonili smo 42 leša koja su tu ležala danima i tjednima jer im se naprosto nije moglo prići. Nakon toga pokušali smo ukloniti otpatke, a sada oprezno počinjemo s uklanjanjem mina koje su posijane i s jedne i s druge strane ulice. U ovim ruševinama oko nas nema utvrđenih pozicija niti puno vojnika ni s jedne strane. Pripadnici Armije BiH sada se uglavnom premještaju prema crtama razdvajanja sa Srbima, gore na Veležu", kaže dalje naš domaćin. Nakon obilaska, vraćamo se u bazu španjolskih plavih kaciga gdje nas čeka helikopter koji će nas odvesti do Gornjeg Vakufa. Na rastanku bojnik Moragrega nam kaže da je konvoj sretno nastavio put. Međunaslov: Gornji Vakuf živi mirnodopski Da nije razorenih zgrada i tragova razaranja vidljivih na svakom koraku Gornji Vakuf, poprište dojučerašnjih žestokih sukoba između HVO i Armije BiH, danas bi izgledao gotovo idilično. Ljudi optušeno šetaju ulicama, djeca se igraju, prodavaonice pune svakakve robe (uključujući tu i austrijsko pivo), gosti u vrtovima nekoliko otvorenih kavana. Nakon Mostara gotovo smo iznenađeni da u gradu nema niti jedne naoružane osobe osim britanskih vojnika koji su nas pratili, a kamoli kontrolnog punkta. Nismo vidjeli čak niti uniformu jedne ili druge vojske. Središnja ulica kroz koju je prolazila crta bojišnice za razliku od mostarskog Bulevara izgleda potpuno mirnodopski. Bizarnu sliku upotpunjuju djeca koja sjede na nekoj ruševini jedući sladoled. "Potpuno smo zadovoljni stanjem u Gornjem Vakufu", kažu nam naši britanski domaćini. Ovdje već odavno nema ni napetosti niti sukoba između Armije BiH i HVO, s objema stranama veoma dobro surađujemo a i život se, kako što vidite, postupno normalizira, objašnjavaju nam. U Gornjem Vakufu redovito se održavaju sastanci mješovite komisije HVO i Armije BiH na kojima obično sudjeluju najviši vojni predstavnici ovih strana. Posljednjem sastanku održanom proteklog tjedna predsjedavao je osobno brigadir Ridgeway. Međunaslov: Kada i kako do konačnog mira? Kako se i on se istoga dana vratio u svoj stožer u Gornjem Vakufu, nakon što je stanoviti dio puta pratio konvoj, pitamo ga prilikom ponovnog susreta da li je zadovoljan načinom rada ove komisije i zašto na posljednjem sastanku nisu potpisani sporazumi o definitivnom premještanju snaga Armije i HVO sa sadašnjih crta dodira. "Ako smo do sada nešto naučili onda je to činjenica da ne smijemo biti nestrpljivi. Koliko god se na jednom sastanku dogovori i potom realizira dovoljno je. Politikom malih koraka najviše se može postići pa će tako i premještanje snaga doći na red", odgovara brigadir Ridgeway, potvrđujući na neki način ono što smo već čuli od bojnika Moragrege u Mostaru. Brigadir Ridgeway podsjeća kako se postupno realizira sve ono što je dogovoreno vojnim sporazumom Roso-Delić iz veljače ove godine. "Povremenih nesporazuma ima ali oni ni u kom slučaju ne ugrožavaju uspostavljenu razinu suradnje", kaže zapovjednik UNPROFOR-ovog sektora Jug-Zapad. Brigadir Ridgeway cjelokupno stanje u svom sektoru opisao nam je kao razmjerno mirno uz izuzetak dijela ozrenskog "džepa" koji se nalazi u ovoj zoni odgovornosti. I po njegovu sudu Armija BiH, u teškim borbama koje se ovih dana vode južno od Ozrena, pokušava presjeći najtanji dio ozrenskog džepa i u potpunosti preuzeti cestu Zavidovići-Tuzla kao i dio njenog zaleđa koji sada kontroliraju Srbi. "Značaj te ceste za bosansku je stranu ogroman. Oni sada moraju putovati gotovo cijeli jedan dan duže da bi iz Zenice stigli u Tuzlu", kaže britanski časnik. On također tvrdi da je bosanska vojska i dalje tehnički inferiorna, pa tako i u ovim borbama, što nadoknađuje pojačanom upotrebom žive sile. Podsjećamo ga i na konstataciju generala Rose da se sadašnji prekid vatre, ionako dobro načet posljednjim borbama oko Ozrena, teško može održati ukoliko uskoro ne bude postignuto cjelovito mirovno rješenje. Ridgeway nam kaže kako u potpunosti dijeli takvo mišljenje. "Ne bude li uskoro mira ova bi zemlja mogla potonuti u potpuni kaos, a rat koji bi nakon toga buknuo mogao bi trajati godinama, možda i decenijama", govori britanski časnik dodajući kako mu doista nije jasno kako se to može ostvariti nekakav mir koji bi bio pravedan. Sadašnje zatišje u nekim dijelovima Bosne, u koje se tijekom ovog kratkog ratnog "izleta" imao prilike uvjeriti i novinar Hine, očevidno nije dovoljno da bi se izvukao zaključak kako uskoro valja očekivati i konačni mir. (Hina) rm br 301339 MET jun 94 30HHMM MET jun 94