SERVIS POSEBNIH NASLOVA EU-IZBORI

Nadnaslov:EU:Imigracija - osjetljiva politička i izborna tema u većini zemalja Unije Naslov: Europska imigracijska politika u neizvjesnosti Podnaslov:Članice EU još uvijek nisu spremne odreći se nacionalnih ingerencija kada je u pitanju imigracija, koja je postala, osobito za neke od ovih zemalja, središnji društveni problem posebice zbog rastućeg rasizma i ksenofobije prema strancima. Dok još očito nije sazrelo vrijeme za primjenu sporazuma o zajedničkoj europskoj politici u ovom području, imigracija je postala pravi košmar za vlade, što se naročito odnosi na Njemačku, suočenu s rasističkim nasiljem, te Francusku u kojoj francuska djeca rođena od roditelja stranaca broje 10% populacije. Piše: Herve ROUACH, AFP BRUXELLES - Zemlje članice Europske unije ne čine se spremnima napustiti svoja isključiva nacionalna prava kada je u pitanju imigracija, iako sporazum iz Maastrichta i Konvencija iz Schengena pozivaju na uspostavu europske politike u odnosu na migracijska strujanja. Europska imigracijska politika još je u stanju neizvjesnosti, a Komisija je usvojila vrlo oprezan pristup. Imigracija je postala u većini zemalja Europske unije osjetljiva politička i izborna tema. Maastrichtski sporazum koji je stupio na snagu 1. studenog 1993. godine dao je Europskoj uniji nadležnosti u unutrašnjoj politici i pravosuđu. Sporazum precizira da se, za osiguranje slobodnog kretanja osoba unutar Unije, imigracijska politika mora smatrati pitanjem od "zajedničkog interesa". Sporazum se odnosi na "borbu protiv neregularne imigracije, boravka i zapošljavanja državljana nerazvijenih zemalja koji se nalaze na teritoriju zemalja članica". Opečena neuspjesima Konvencije iz Schengena, Europska komisija još nije predložila zakonodavni tekst o imigraciji. Ona se zadovoljila podastiranjem zemljama članicama jednog općenitog razmatranja kako bi "otvorila raspravu". Konvencija iz Shengena, što ju je je potpisalo devet zemalja - Dvanaestorica osim Velike Britanije, Irske i Danske, nalazi se u zastoju. Ona se najavljivala kao laboratorij za otvaranje unutrašnjih granica, zajedničkih politika glede prava na azil i vize, a ona još uvijek predviđa i pojačanje kontrola na vanjskim granicama. Schengen je trebao stupiti na snagu 1. siječnja 1993. godine. Njegovo postavljanje je odgođeno na neodređeno vrijeme, službeno zbog neučinkovitosti informatičkog sustava razmjene podataka. S krizom, imigracija je postala pravi košmar za vlade. Pod pritiskom javnog mnijenja i povratka nacionalističkih ideologija, one postrožuju svoje ukupno zakonodavstvo. Međunaslov: Sve raširenija negostoljubivost prema strancima Prema posljednjim podacima Eurostata, njezinog instituta za statistike, Europska unija broji najmanje 10 milijuna državljana iz zemalja izvan nje, na stanovništvo od 344 milijuna stanovnika. U tu brojku nisu uračunati potajni imigranti. Grčka je u srpnju 1993. godine vratila 24.000 Albanaca, koje je vlada nazvala "parazitima". Tisuće albanskih izbjeglica doživjelo je istu sudbinu u Italiji dvije godine ranije. Turci predstavljaju najveću zajednicu, od 2 milijuna članova, kojih je najviše u Njemačkoj. Ostale velike grupe imigranata dolaze iz Afrike, posebno iz Magreba, i Istočne Europe. Od ujedinjenja, Njemačka se suočava s sve većim brojem slučajeva rasističkog nasilja i ksenofobije od kojih je u 1993. godini poginulo sedam osoba. Ona je bitno ograničila pravo potičkog azila i odbila 75.000 potražitelja azila od siječnja do travnja 1994. godine. Vlada je uz to odbila zahtjevi socijaldemokrata da se ublaže uvjeti pristupa u njemačko državljanstvo. Druga velika zemlja imigracije, Francuska, također je pooštrila svoju politiku glede stranaca prihvaćanjem zakona Pasqua, po imenu ministra unutrašnjih poslova. Imigracijska politika ostaje tako jedna od glavnih društvenih tema koja potresa zemlju. Prema nedavnom istraživanju nacionalnog Instituta za demografska istraživanja, stanovništvo koje proizlazi od imigracije, francuska djeca rođena od roditelja stranaca, iznosi 6,1 milijun osoba ili oko 10 posto populacije. Broj potajnih ulazaka u Francusku ostaje nepoznat, ali razne procjene variraju u prošlosti između 300.000 i jedan milijun osoba. Imigracijom najmanje zahvaćene zemlje su također i najgostoljubivije. Irska i Danska nude državljanima zemalja izvan zajednice pravo glasa na lokalnim i europskim izborima. (Hina) tm br 241330 MET may 94 24HHMM MET may 94