SA DR. BORIS BLAŠKOVIĆE O SKRBI ZA INVALIDE DOMOVINSKOG RATA

ZAGREB, 20. svibnja (Hina) - Hrvatski invalidi domovinskog rata ljudi su koji su dali za Hrvatsku svoje zdravlje, a težinu njihovih problema potvdila je i hrvatska Vlada koja je na posljednjoj sjednici posebno razmatrala izvješće o brizi za invalide domovinskog rata i ratne stradalnike. U Upravi za skrb Ministarstva obrane do sredine prošlog mjeseca obrađeno je sa revizijom 15.319 rješenja za osobne invalidnine te 7474 obiteljskih rješenja što ukupno daje broj od 22.793 rješenih predmeta, rekao je u razgovoru za Hinu načelnik Uprave za skrb Ministarstva obrane dr. Boris Blašković. Tome, ističe Blašković treba još pridodati 740 invalidnina civilnih žrtava rata koje je zbrinulo Ministastvo obrane te 212 rješenja za mirnodopske vojne invalide u koje ubrajamo one pripadnike oružanih snaga Republike Hrvatske koji nisu neposredno stradali borbenim djelovanjima na bojišnici već u raznim nesrećama izvan bojišnice (npr. prometne nezgode i sl.). Glede primjedbi da je cijeli postupak dobivanja rješenja o statusu ratnog vojnog invalida dugotrajan, načelnik Uprave za skrb rekao je da se "Uprava za skrb nalazi objektivno u položaju da dugo rješava slučajeve hrvatskih invalida domovinskog rata jer kada je ustrojena, točnije kada je prerasla iz odjela u upravu, prije otprilike godinu dana, preuzeto je blizu 5.500 neriješenih slučajeva a dnevno od tog dana pristižu veliki broj novih zahtjeva". "Adminstriranja sigurno ima dosta, ali ako želimo korektno obaviti posao ponekad toga mora biti jer smo vezani za veliki broj dopisa, raznih rješenja i slično, a naš pravnik mora imati potpunu dokumentaciju i ako je nema mora je dodatno tražiti", naveo je dr. Blašković ističući da je "glavni problem ekipiranje sa stručnim ljudima, uspostava adekvatnog ustroja koji će na pravi način i pravovremeno riješiti svaki predmet". "Unazad pola godine odjel upravno-pravnih poslova ove Uprave jednini je odjel i jedina uprava koji rade u dvije smjene u Ministrastvu obrane" rekao je dr. Boris Blašković i požalio se na problem prostora i ekipiranosti svoje uprave istaknuvši da bi ova uprava mogla raditi i treću smjenu da za to ima potreban prostor i kadrove. Probleme Uprave njezin načelnik drži kompleksnim i smatra da ih ova ona ne može sama riješiti već očekuje pomoć i sudjelovanje drugih uprava u Ministarstvu obrane kao i drugih institucija. "Koliko će to prije odgovorni ljudi shvatiti toliko ćemo prije naći kvalitetnija i brža rješenja", kategoričan je dr. Boris Blašković. Suradnju sa ostalim nadležnim ministarstvima načelnik Uprave za skrb ocijenio je načelno kao vrlo dobru osobito sa Ministarstvom zdravstva, te Ministarstvom rada i socijalne skrbi, a i unutar Ministrstva obrane suradnja je sve bolja. U našem društvu potrebno je povećati razinu kulture štovanja invalida u svakodnevnom životu, kaže dr. Blašković i dodaje da je ona dosta niska te da nema ni tradicije štovanja invalidnih osoba, bez obzira civilnih ili vojnih. "Morati ćemo mijenjati navike prema invalidima, ne zato što je to stvar kulture, nego i što smo u kratkom vremenu dobili veliki broj invalida i morat će se mijenjati pristup prema takvim osobama". Osobito osjetljivim dr. Blašković drži odnos prema osobama u kolicima, onima koji su u ovom ratu ostali paralizirani što je za njih veliki šok i frustracija osobito za nekoga tko je u svojoj dvadesetoj godini ostao paraliziran u ratu. Sama činjenica da će do kraja života provesti u kolicima mladog čovjeka posebno pogađa osobito ako je ranjen u ovako okrutnom ratu kao što je bio domovinski rat. Potreban je ozbiljan pristup takvim osobama, na stručnoj razini, rekao je dr. Blašković istaknuvši da na projektu pružanja psihološke pomoći tim ljudima rade najugledniji stručnjaci (psiholozi, psihijatri, socijalni radnici i dr..). U skladu sa tim projektom radit će se sa malim grupama kako bi se osposobilo ratne vojne invalide za novi život osobito one koji su već dugo vremena u raznim lječilištima i kojima se život čini beznadnim i besperspektivnim iz njihovog kuta gledanja, riječ je o tzv. "hospitalnom sindromu". Potrebno ih je uvjeriti da su oni potrebni društvu te da mogu biti korisni. "To je prava motivacija a ne nikakva parola ali taj proces se treba obaviti stručno", drži dr. Boris Blašković. Tek nakon neophodne psihološke pripreme moguće je učinkovito te ljude i profesionalno rehabilitirati i prekvalificirati za nova radna mejsta a programi prekvalifikacije, osobito za informatičku struku, već se realiziraju kroz Centar za profesionalnu rehabilitaciju vojnika. (Hina) aš ds 201358 MET may 94 201358 MET may 94