SARAJEVO, 10. svibnja (Hina) - Ubrzo nakon uklanjanja srpskog teškog oružja s brda oko Sarajeva život u gradu se u gradun donekle normalizirao. Profunkcionirale su brojne gradske službe pa tako i tramvajski i autobusni promet. Nešto
kasnije uslijedila je realizacija nove faze deblokade grada. Uz posredovanje UNPROFOR-a predstavnici bosansko-hercegovačkih vlasti i Srba sporazumjeli su se o otvaranju "plavih puteva" kojima bi se mogli kretati i civili. Najprije je otvoren prijelaz preko mosta Brastva-jedinstva u Novom Sarajevu. Tu za sada mogu prolazuiti samo vozila UNPROFOR-a i pješaci - civili s obje strane crte koja dijeli grad na dva dijela. I Srbi i predstavnici vlasti u Sarajevu daju dopuštenje za prelazak samo mlađima od 16 godina, ženama starijima od 50 godina, te muškarcima starijima od 60 godina. Nakon podnošenja zahtjeva za posjet prijateljima ili rodbini slijedi višednevno čekanje a oni koji su imali prilike to i dočekati tvrda da pravo poniženje slijedi tek na kontrolnoj točki što je drže Srbi. Svi koji dolaze ili napuštaju njihov teritorij pretražuju se do gole kože i nije im dopušteno prenijeti niti običnu ceduljicu. Sarajlije koje posjećuju nekoga u okupiranoj Grbavici obvezno dobivaju pratitelja, obično policajca koji se od njih ne odvaja niti na trenutak i sudjeluje u svakom razgovoru. Za privatnost tu nema mjesta. Svi oni koji na ovom mjestu prelaze moraju se vratiti tamo odakle su došli, i to u roku od 24 sata. Neobično je to što se malo tko odlučuje da ipak
SARAJEVO, 10. svibnja (Hina) - Ubrzo nakon uklanjanja srpskog teškog
oružja s brda oko Sarajeva život u gradu se u gradun donekle
normalizirao. Profunkcionirale su brojne gradske službe pa tako i
tramvajski i autobusni promet. Nešto kasnije uslijedila je realizacija
nove faze deblokade grada.
Uz posredovanje UNPROFOR-a predstavnici bosansko-hercegovačkih vlasti
i Srba sporazumjeli su se o otvaranju "plavih puteva" kojima bi se
mogli kretati i civili. Najprije je otvoren prijelaz preko mosta
Brastva-jedinstva u Novom Sarajevu. Tu za sada mogu prolazuiti samo
vozila UNPROFOR-a i pješaci - civili s obje strane crte koja dijeli
grad na dva dijela. I Srbi i predstavnici vlasti u Sarajevu daju
dopuštenje za prelazak samo mlađima od 16 godina, ženama starijima
od 50 godina, te muškarcima starijima od 60 godina. Nakon podnošenja
zahtjeva za posjet prijateljima ili rodbini slijedi višednevno čekanje
a oni koji su imali prilike to i dočekati tvrda da pravo poniženje
slijedi tek na kontrolnoj točki što je drže Srbi. Svi koji dolaze ili
napuštaju njihov teritorij pretražuju se do gole kože i nije im
dopušteno prenijeti niti običnu ceduljicu. Sarajlije koje posjećuju
nekoga u okupiranoj Grbavici obvezno dobivaju pratitelja, obično
policajca koji se od njih ne odvaja niti na trenutak i sudjeluje u
svakom razgovoru. Za privatnost tu nema mjesta. Svi oni koji na ovom
mjestu prelaze moraju se vratiti tamo odakle su došli, i to u roku od
24 sata. Neobično je to što se malo tko odlučuje da ipak ostane na
"drugoj" strani.
Otvaranje mosta što vodi ka Grbavici bio je samo test koji je trebao
pokazati može li cijela stvar funkcionirati. Kad se pokazalo da može
ubrzo su i službeno otvorena još dva "plava puta". Jedan vodi iz
Sarajeva prema Visokom i Zenici, preko okupirane Vogošće a drugi
omogućuje prolazak iz sarajevskog naselja Dobrinje preko piste zračne
luke do Butmira, odakle se može putovati prema Hercegovini, te iz
Lukavice prema Ilidži koje drže Srbi.
Procedura za putovanje tim koridorom slična je kao i za prolazak
preko mosta bratstva-jedinstva. Iz Sarajeva se tako teorijski može
putovati autobusom do Zenice i to tri puta tjedno. U "Centrotransovim"
autobusima rijetko kada bude više od petnaestak putnika, uglavnom žena
i djece.
Svi su oni međutim, morali prethodno pribaviti svu silu papira,
dozvola i raznih rješenja. Ključ svega je naravno plava bosanska
putovnica koja u bilo kojoj zemlji Zapada nema gotovo nikakvu
vrijednost bez odgovarajuće vize, ali je u Sarajevu ona možda
najdragocjeniji dokument. Osim svih drugih papira za izdavanje
putovnice potrebno je pribaviti potvrdu o nekažnjavanju, koju izdaje
ovdašnji osnovni sud. On međutim, svaki zahtjev šalje na provjeru
Okružnom vojnom sudu. O nekakvoj kompjutorskoj evidenciji ovdje se
može samo sanjati. Sve se radi ručno, i stoga na tu potvrdu treba
čekati najmanje mjesec dana. Od trenutka kad su otvoreni "plavi
putevi" vojni sud primio je oko 10.000 takvih zahtjeva, a tamo kažu da
na dan mogu obratiti najviše 100 do 150. Međutim, čak i oni koji
uspiju dočekati taj papir, ovih će dana uzaludno obilaziti šaltere
MUP-a. Tamo će zateći obavijest kako se putovnice izdaju samo
ranjenicima koji u inozemstvo putuju na liječenje i osobama koje bi
trebale biti u njihovoj pratnji. Do putovnica će izimno teško doći čak
i oni koji ih trebaju radi odlaska na službeni put.
Veleposlanstsvo Republike Hrvatske u Sarajevu službeno još uvijek
nije otvoreno. Taj svečani čin planiran je za posjet Predsjednika
Tuđmana. Hrvatsko diplomatsko predstavništvo u Sarajevu međutim, već
radi punom parom. Zgrada Veleposlanstva u samom redištu grada već
danima je opsjednuta stotinama ljudi koji pokušavaju dobiti potrebne
obavijesti i vize za prolazak ili boravak u Hrvatskoj. Zbog malog
broja zaposlenih veleposlanstvo nije u stanju udovoljiti istog dana
svim zahtjevima. Kažu međutim, da oni koji dođu sa svim potrebnim
papirima vizu mogli dobiti za 10 minuta. Cijena ove usluge je 20
njemačkih maraka.
Mada kroz Sarajevo gotovo svakodnevno prelaze diplomatski
predstavnici brojnih zemalja, niti jedno drugo veleposlanstvo osim
hrvatskog, još nije počelo raditi. Za sada se čini da bi, uz
hrvatsko, prvo naredno veleposlanstvo koje će biti u Sarajevu trebalo
predstavljati SAD.#L#
(Hina) mav dr
101707 MET may 94
101707 MET may 94