SERVIS POSEBNIH NASLOVA TUNEL-LAMANCHE

Nadnaslov:Konkretizacija sna starog gotovo dva stoljeća Naslov: Napokon Tunel ispod La Manchea Podnaslov:Ideja o čvrstoj vezi između Engleske i kontinenta, što je od početka 19. stoljeća proganjala desetke inženjera i mučila čelne ljude s obje strane kanala, od Napoleona do Mitterranda i Margaret Thatcher, napokon, nakon svih peripetija, postaje zbiljom - 6. svibnja otvara se Tunel ispod La Manchea. Piše: Isabelle PARENTHOEN, AFP LILLE - Otvaranjem Tunela ispod La Manchea, 6. svibnja 1994. godine, ostvaruje se san star gotovo dva stoljeća, kolebajući se između utopije, za njegove zagovaratelje, i košmara, za brojne Britance prestravljene idejom da će izgubiti svoju 'otočnost'. Od početka 19. stoljeća, čvrsta veza između Engleske i kontinenta proganjala je na desetke inženjera. Ona je mučila Napoleona, MacMillana, De Gaullea, sve do Francois Mitterranda i Margaret Thatcher. Pas de Calais nije uvijek postojao. Britanski otok bio je, prije pet milijuna godina, poluotok povezan s kontinentom prevlakom. More koje razdvaja obale nije uopće impresivno. Tjesnac je širok najmanje 35 km, na maksimalnu dubinu od 54 m. Po jasnom vremenu vidljivi su litice od krede u Doveru. Godine 1802. francuski inženjer Albert Mathieu podnosi Napoleonu Bonaparteu nacrt tunela. Prolaz kakav je zamišljao sadržavao bi popločenu cestu, osvijetljenu uljenim svjetiljkama, po kojoj bi se kretale diližanse. No, tehničke poteškoće pokazale su se nepremostive te je Napoleon, slab mornar, morao odustati od svojih namjera spram Engleske. Neuspio Mathieuov plan prvi je u dugom nizu nasipa, cijevi, tunela i mostova, koji osim na papiru nikada nisu ugledali svjetlo dana. Međunaslov: Od ideje do konačne realizacije Ti snovi inženjera bili su većinom neostvarivi, na primjer most s nosačem samo na jednoj strani, ili podmornica s željezničkim kolosijekom, koja bi uklanjala prepreke uz pomoć kamenobrana (kao pred lokomotivom). Oni koji su mogli dobiti priliku da opstanu sukobili su se s otporom Engleza. Potrebna je bila ustrajnost još jednog Francuza, Aime Thomas de Gamonda, i povoljan kontekst stvoren industrijskom revolucijom, da počnu radovi bušenja, krajem stoljeća. Thomas de Gamond platio je sam realizaciju prvih geoloških istraživanja. Nakon različitih neuspjeha, njegov znanstveni pristup doveo je do zajedničkog nacrta s Britancem Williamom Lowom. Njih su dvojica već riješila težak problem s ventilacijom: vlakovi, vozeći dvjema galerijama povezanim grananjem, trebali su pred sobom gurati nečist zrak, uvlačeći čisti zrak. Prvi radovi bušenja, započeti 1881. godine, napušteni su dvije godine kasnije, nakon novinarske kampanje koja je osudila "opasnost od invazije" koju bi takvo što predstavljalo za 'otočane'. Čak se nije napravilo ni dva kilometra galerije. Drugi svjetski rat doveo je Veliku Britaniju na dohvat zrakoplova bombardera i raketa, remeteći strateške poznanice. Otpor nekih medija s druge strane Kanala trebao je međutim opet spriječiti nacrte, od kojih jedan koji su odobravale željezničke kompanije dviju zemalja, koji je predviđao prolaz vlakova velike brzine i vozila za prijevoz automobila i teških kamiona (1974.). Međutim, upravo je iz Londona 1979. godine stigla posljednja inicijativa. Konzervativna vlada Margaret Thatcher uspjela se sporazumjeti sa socijalističkom vladom Francois Mitterranda. Njih su dvoje 29. srpnja 1987. godine potpisali konačni sporazum o Tunelu ispod La Manchea. (Hina) bnš br 040734 MET may 94 04HHMM MET may 94